Na posljednjem albumu Weeding dub-a to je izgovorio Mark Iration. Iako naizgled ni jedan ni drugi nemaju veze s ovogodišnjim Seasplashom, obojica su više puta nastupali na tom festivalu, a ovom su rečenicom i odličnom pjesmom upravo opisali bit onoga što se proteklog vikenda događalo na tvrđavi. Nažalost, privatne obaveze spriječile su uživanje u punom izdanju, međutim, i ono što se uspjelo osjetiti tijekom dva dana i dvije večeri bilo je dovoljno da zadrži osmijeh na licima do trenutka pisanja članka. A tko zna koliko još nakon zaključenja.

Kasni dolazak na lokaciju značio je i propuštanje nekoliko zanimljivih nastupa, ali što se može. Ključni nastupi, oni koji su na mnoge ostavili najjači utjecaj su tek bili pred nama. Ni slutili nismo što nam se sprema. No, onda se zakotrljalo. Krenulo je i nije moglo stati. Naravno, valjalo je krenuti od Mainsplasha. Na istom mjestu kao i prošle godine, ali u nešto drugačijem izdanju, zasjao je uz tri ogromna soundsystema. Izlaz iz tunela vodio je pored toliko puta hvaljenog Digitronovog zida prema Warrior Chargeu, a na suprotnoj strani stajao je divovski O.B.F-ov zid. I baš u tom trenutku, isti je taj O.B.F preuzimao selekciju od Kalbate. Krenulo je lagano zagrijavanje za njihov višesatni urnebes, a njihov kričavo narančasti zid pozivao je posjetitelje da se okupe oko njega i započnu seansu. Mnogi su to učinili, no budući da je ovo vašem reporteru bio tek prvi ulazak na tvrđavu, valjalo je prošetati i provjeriti ostale soundsysteme. A uostalom, stari je lisac Tricky D otprilike u isto vrijeme započinjao jungle vinyl set. No, prije Saso Mangeovog i Botzinog zida, valjalo je zastati i pored Munchies zvučnika. Soundsplash stage se vratio. A na njega su zasjele još uvijek relativno svježe pulske snage Munchiesi kao domaćini sa svojim soundsystemom. Kako je ovo bila prva prilika da ga poslušam, moram reći da me iznenadio svojom kvalitetom. Ovaj soundsystem pokazuje svu srž soundsystem kulture. Volja i želja potpomognuti iskustvom i znanjem koje su na njih prenijeli stariji kolege (prije svega Warrior Charge i Digitron, ali vjerujem i drugi „stari majstori“) doveli su do toga da relativno brzo i efikasno od „mulaca početnika“ postanu bitan nosivi stup na sceni. Nažalost, ovog puta nismo imali priliku poslušati njihovu selekciju, ali su njihov ručni rad sasvim dobro svojim selekcijama iskoristili Bass-Ul-Ulema i veterani Jahstice Sound. No, dok je Soundsplash odzvanjao ritmovima Bas-Ul-Uleminog duba, Livesplash floor vraćao nas je u vremena pred pet, šest, osam godina. U vrijeme kada je jungle vladao Seasplashovim pozornicama. Vinilni set starog lisca Tricky D-a, a zatim i trećine slavnog Chopstick Dubplatea, Ariesa pošteno su zagrijali rasplesane posjetitelje vrhunskim jungleom i brzim ritmom prodrmali floor kojeg su, uz Seasplashov sound na pozornici, napajali Botza i Saso Mange soudsystemi. No, otprilike u vrijeme dok je Tricky D iz rukava bacao sve bolju i bolju selekciju, na Mainsplashu je završilo O.B.F zagrijavanje i stvari su se otele kontroli te su O.B.F-ovci razuzdali ekipu pred svojim zvučnim zidom i priredili, pokazati će se kasnije, najžešći nastup večeri. Nakon što su oni iscrpili energiju do kraja te kratkog uživanja uz uvijek dobrog Ariesa, prvi dan je za vašeg reportera završio. No, u tom trenutku, on nije bio nimalo svjestan kakav ga „pakao“ čeka sljedećeg dana.

A drugi dan obilježila su dva iznenađenja koja to zapravo i nisu... No, naravno, valjalo je prvo preživiti dan te krenuti dosta rano poslušati velikana iz UK-a, Don Lettsa. On je pak posjetitelje odveo na vrlo zanimljivo putovanje. Od komercijalnih reggae uspješnica iz njegove domovine, preko modernog dancehalla tipa Stylo G do duba i dubom inspiriranih potpravaca pa skok do junglea. Vrhunski i povezano u jednu lijepu priču o britanskoj reggae i bass povijesti. Pričao je svojim setom priču kako to samo najveći majstori znaju. već na površno slušanje svaki će slušatelj primjetiti da je selekcija brižno i pažljivo slagana. Da je svaka traka tu s razlogom. Možda nažalost, ali vaš reporter se prekratko tu zadržao. Međutim, sreća je bila na njegovoj strani. Jer da je ostao, ne bi s osmijehom na licu, spuštajući se stepenicama prema glavnom stageu mrmljao zadovoljno sebi u bradu. A razlog je jedan jedini. Na bini poznati momci. Aktivni na sceni, što kroz bend, što kroz druge projekte, već mnogo godina. Mračna projekcija iza njih, a iz zvučnika dopire jednako mračan dub pomiješan s dubstepom. Oni se zovu Bamwise, a nekada su ih zvali i nasljednicima RDK-a. No nisu više u ničijoj sjeni. Nakon onoga što se čulo protekle subote na Štinjanu, definitivno možemo govoriti o već davno afirmiranom bendu. Iako se radi o bendu kojeg i nisam bezbroj puta slušao, ipak imam dovoljno staža da odgovorno ustvrdim da im je ovo jedna od boljih svirki kojima sam prisustvovao. Bravo! I novi materijal i stari odrađeni na vrhunskom nivou. A sve je to nagradila i publika. I upravo je ona razlog onog osmijeha s početka Bamwise priče. Prizor punog Livesplasha jednostavno razvlači osmijeh. Pogotovo nakon godina navikavanja da se od velikog dijela publike mnogi domaći izvođači šutiraju. Napokon doživjeti prizor gdje jedan ne toliko razvikan bend svira pred ispunjenim prostorom naprosto je fantastično. Marko, Marijana, Andrija, Robi, Igore, Mario i Gorane, zaslužili ste. Pogotovo za onakvu svirku. No nije to bila zadnja domaća svirka koja će ostaviti debeli utisak na ovogodišnji Seasplash. I dok na Mainu lagano Abassi Hi Power preuzima podij od Don Lettsa, na Livesplashu Brada Selectah lagano zagrijava za još jedan show za pamćenje. Njegovo ime je Filip Motovunski. Radi beatove već deset godina. Nedavno je izbacio i prvi dupli CD. A onda je došao odraditi jedan od svojih najboljih nastupa u životu pred najboljom publikom do sada. Filipova energija? Neopisiva. Energija publike? Treba to doživiti. MC? Hot Steppa, svaka čast. Sve u svemu, najbolji nastup na Seasplashu pripao je onom istom klincu koji je prije 10-ak godina svoje idole gledao s druge strane bine na istom festivalu (doduše na drugoj lokaciji). Dame i gospodo, slobodno mogu reći da napokon među prva tri izvođača na festivalu imamo dva domaća proizvoda. I to me čini iznimno sretnim. Jer razlog tome nije slaba ponuda inozemnih velikana, već kvaliteta onih koji su uz ovaj festival rasli i glazbeno se razvijali.

Seasplash je prije koju godinu izbacio kompilaciju domaćih izvođača. Sada ih kreće pretvarati u svoje najjače adute. I ne samo njih nego i nova i stara lica koja su uz njega stasala. Od soundsystema, preko benda poput Bamwisea do producenta Filipovog kalibra. Do sljedeće godine i još jedne soundsystem ludnice, odmorimo se. Zaslužili smo.

Sve fotke pogledajte u galeriji.
Foto: Ivana i Vedran Grgas