Sinoć je u Močvari nastupila bugarska etno skupina Oratnitza, koji temelje svoj pristup tradicijskoj glazbi kroz takozvane moderne elemente glazbe, ali čiji su segmenti izvođeni na osebujan, instrumentalan način. Malobrojnu publiku koja je odmarala na terasi Močvare za koncert ih je pripremio Emir iz emisije Izvorišta koja se emitira srijedom od 19h na Radio Studentu.

Koncert je počeo kako je i predviđeno, odmah iza 22h. Didgeridoo je odjeknuo dvoranom, a publika se znatiželjno okupila na podiju. Oratnitzu je zapravo jako teško stilski svrstati u jedan koš. Da, može se staviti u kategoriju world musica jer tamo realno pripadaju, no taj njihov spoj dubstepa odsviranog na didgeridoou i bugarskog melosa čini ih apsolutnom atrakcijom. U prvom dijelu koncerta bilo mi je konfuzno pratiti dubstep/d'n'b smjer uz etno vokacije, no nakon pola sata ufuravanja u njihov đir, apsolutno im je uspjelo ući pod kožu svakom plesaču u publici. To sjedinjenje krenulo je s pjesmom pod nazivom „Kornjača“ koju mi je Google prevoditelj preveo na „Kostenurka“ (ne garantiram za ispravnost) s kojom su nas uveli u apsolutnu psihodeliju. Na našu sreću, čuli smo i hitove s prošlogodišnjeg hvaljenog albuma „Folktron“ kao što su „Gano Gano“ s kojom su pošteno uronili u dub i „Hubava Si, Moya Goro“, a bome se našlo mjesta za starije radove poput dubstepaste „Mari Mariiko“ i „Pusta Mladost“. Ovaj kvartet čine vrlo zanimljivi instrumentalisti, i još zanimljiviji vokali. Flautist ujedno i repa, dok glavni vokal svira jako dobro svira didgeridoo što nam je pokazao tek na kraju koncerta, dok se na bisu Horhe s didgeridooa pojavio s gajdama. Oratnitza je iznijela jako puno energije kroz beskonačni, suludi jamming. Apsolutno nasmiješeni pokazali su se u najboljem svijetlu na premijernom nastupu u Zagrebu. Oratnitza svira zbog nas, zbog publike, zbog čovjeka.

Da se našlo još stotinjak raspoloženih ljudi među publikom s pola litra rakije u krvi, garantiram da bi ovo bio raspašoj. Ovako je bio raspašoj za troje divnih ljudi koji su od početka do kraja koncerta plesali u prvom redu bez ikakve kočnice dok je ostatak publike bio poprilično stisnut. No, općepoznato je da ljudi zapravo ne vole istraživati ono što im je nepoznato, ili u slučaju naše pomodne publike, ono što nije najhajpano. Gdje svi, tud i Mujica. Nažalost, neki putevi ipak nisu sinoć vodili u Močvaru, a mogu samo zaključiti, neka im bude žao. Nadajte se da ćete imati priliku za popravni ples.