Ali svejedno, priča je sljedeća: Bunny je uz Marleya i Tosha jedan od originalnih Wailersa. Učio je zanat pjevanja harmonije kod velikog (i danas pokojnog) Joe Higgsa. Tvrdokorni Rastafarijanac i jedan od likova u gotovo svakom reggae dokumentarcu ikada snimljenom. Uvijek ima nešto za reći. Jedini preživjeli Wailer. Dobro se čuvao da ga ne slomi teret slave. Otišao je iz Wailersa zato što nije htio ići na mukotrpne turneje izvan Jamajke. A i sanjao je (kao i Tosh) o solo karijeri. Koja evo i dan danas rađa plodovima rada. Na festival je došao (ne slučajno) baš na rođendan Raste Number One - Haile Selassiea glavom - da blagoslovi festival i okupi dječicu još jednom pod zastavom red gold & green.

Došlo je toga dana i nešto ortodoksnih Rastafarijanaca iz Švicarske pod vodstvom legendarnog Nonoa da proslave Kraljev Rođendan uz Bunnyja. Nina i ja smo se skompali s azijskom podružnicom (šta drugo - mama Indija) čiji je vođa Ronnie. Ronnie kojega smo cijelo jutro podvaljivali ljudima kao Bunny Wailera (jer izgleda kao Djed Mraz, a s tamnim naočalima - pljunuti Bunny Wailer).
Tako su ljudi cijelo jutro dolazili i htjeli se slikati s (lažnim) Bunny Wailerom. A ja sam se smijao. Zabavno, vjerujte. Djed Mraz inače najviše voli igrati frizbi s dječicom do pet godina starosti. Ne, nije Michael Jackson u pitanju... Nego djetešce Božje od svojih 60 godina starosti. Jedino se s dječicom kuži jer odrasli svi nešto trebaju, zahtjevaju, gnjave. Kužim ga...

A zeko Bunny? Nije izišao iz backstagea do koncerta. Nina je spremna da slika, a ja sam spreman za zvučne udare po Babilonu kod lijevog (mojeg omiljenog) zvučnika. Standing Firm. Municija spremna, gladni nismo, tekućine imamo. Čekanje se odužilo uz zvuke Northern Lights Sounda koji su zaduženi za mjuzu između koncerata. Ćelavi momčić koji se dere u mikrofon i zgodna mlada dama koja pušta mjuzu. Nisu Number One, ali hitove redaju - za narod. Bunny izlazi konačno na binu i dim se još jednu večer počinje dizati prema Zionu. Puff By Puff. Lighting It Up...Lift Off !!! Polijećemo na krilima rootsa i benda kojeg je Bunny sigurno godinama slagao dok ih nije skupio. Svi kao jedan rokaju roots najbolje vrste. Od prvog takta pa do kraja publika je u transu. Redaju se redom vrhunci reggae žanra - "Blackheart Man", "Rastaman", "Fighting Against Opression". Uživaju svi redom jer smo ipak tu jer svi volimo reggae. A kada je reggae uživo s bendom, užitak je potpun. Razvaljavaju zvuk i razvlače ga kako im se sviđa, a Bunny dirigira orkestrom. Anđeli pjevaju na visinama. Dječica plešu dok munje paraju nebom. Pravi Rođendan ako mene pitate. Nakon što nas je "Love Fire" odvela irie high kroz oblake u drugu dimenziju, Bunny je izvukao svoj najveći hit - "Dreamland" (još iz kasnih šezdesetih). Kao što joj i ime govori pjesma nas je odvukla u zemlju snova koja se stvara ispred stagea u trenucima reggae ekstaze. Irie Ites. Highest Region. Vrhunac koncerta je svakako (uz "Armagideon" - razvaljotku) bio Medley hitova najvećeg i najdražeg nam Boba Marleya. Kada su svi odljepili od poda kolektivno i poletjeli u visine. Jer tko bolje od Bunnyja može dan danas otpjevati hitove legende? Bunny je car, a tako se i oblači. Šlag nakon vrhunskog koncerta bio je pravi pravcati prolom oblaka uz munje i gromove. Tek toliko da Kralj Kraljeva JAH pokaže da je tu i da je došao rashladiti ugodno zrak za prvu pravu noć za spavanje slatko. Peace. Isis to The King.

Foto: Nina Gostrec