Albert Griffiths, osnivač The Gladiatorsa preminuo je u 74. godini. Informaciju je potvrdio njegov sin.

Legenda reggae glazbe Albert Griffiths rođen je u St. Elizabethu na Jamajci 1. siječnja 1946. godine, a preselio se u Kingston 14 godina kasnije.

The Gladiators su jamajčanski roots reggae sastav koji su bili najpopularniji tijekom 1970-ih. Jezgra su bili Albert Griffiths, Clinton Fearon (basist i pjevač) i Gallimore Sutherland (ritam gitara i pjevač). Dva najpoznatija albuma su "Trenchtown Mix Up" (1976.) i "Proverbial Reggae" (1978.) s pjesmama poput "Hearsay", "Jah Works", "Dreadlocks the Time is Now", "Mix Up", "Music Makers from Jamaica" i "Soul Rebel".

Albert Griffiths, pjevač i gitarist, bio je osnivač reggae grupe The Gladiators. Nakon izvjesnog uspjeha sa singlovima "You Are The Girl" (b-strana hit ploče The Ethiopians "Train to Skaville") 1966. godine, regrutirao je svoje prijatelje iz djetinjstva Davida Webbera i Errola Grandisona 1968. godine kako bi okupio The Gladiatorse. Ime grupe navodno je predložio putnik u autobusu za vrijeme njihovih prvih snimanja. 

Prvi veći uspjeh grupe bio je singl "Hello Carol" 1968. godine za producenta Coxsona Dodda, a nalazio se na vrhu jamajkanske glazbene ljestvice. Ubrzo nakon toga, 1969., Webbera je zadesila bolest, a zamijenio ga je Clinton Fearon, jedan od Griffithsovih štićenika. Zatim je Grandison napustio grupu 1973. zbog obiteljskih obveza, a zamijenio ga je Gallimore Sutherland. 

Tijekom ranih 1970-ih The Gladiators su nizali brojne hitove za razne producente poput Lloyda Daleyja i Lee Perryja, ali su njihove snimke za Coxson Dodda u Studio One postale najveći hitovi poput "Bongo Red", "Jah Jah Go Before Us", "Mr. Baldwin" i "Roots Natty".

Uspjeh ovih snimaka privukao je pažnju britanskog labela Virgin Records koja je grupi dala prvi veći ugovor o snimanju 1976. godine. Njihov prvi album objavljen na Virginu bio je  "Trenchtown Mix Up" (1976.) u produkciji Tony Robinsona koji je uključivao mnoge ranije hitove, a zatim je uslijedio album "Proverbial Reggae" (1978.). U to su vrijeme The Gladiators činili Albert Griffiths na glavnoj gitari i vokalima, Clinton Fearon na bas gitari i vokalima, Gallimore Sutherland na ritam gitari i vokalima, Sly Dunbar na bubnjevima, Lloyd Parks na basu, Uziah "Sticky" Thompson na udaraljkama, Ansel Collins na klavijaturama i Earl 'Wire' Lindo na sintisajzeru. Errol Thompson i Joe Gibbs bili su im tonski inženjeri, a Robinson producent ploča.

Dodd i Studio One također su objavili Studio One Presenting the Gladiators 1978. godine, kompilaciju ranih zapisa The Gladiatorsa objavljenih 1968. - 1974. Sljedeća dva albuma The Gladiatorsa na Virginu bili su "Naturality" (1978.) i "Sweet So Till" (1979.). Sljedeći album grupe Gladiators snimljen je u Coach House Studios u Velikoj Britaniji s lokalnim producentom Eddyjem Grantom. To je bio prvi album The Gladiatorsa na kojem nijedan član grupe nije svirao niti jedan instrument, jer je dovedeno nekoliko članova benda Aswad. Album je prošao gore od njihovih prethodnih radova, a potom su odustali od ugovora s Virgin Recordsa. Virgin je nakon toga objavio dva kompilacijska albuma "Vital Selection" 1981. i "Dreadlocks The Time Is Now" 1983. godine.

U to je vrijeme roots reggae bio u opadanju. Nova vrsta reggaea ragga - zasnovana na bubanj mašini, sampleru i sintisajzerima dogodila se 1980-ih. Jedan od razloga brzog širenja ragge je taj što je općenito jednostavnija i jeftinija za proizvodnju od reggaea izvedenih na tradicionalnim glazbenim instrumentima. Ipak, The Gladiators su 1980-ih objavili čak 11 studijskih albuma. Ubrzo su pronašli dom u američkoj kući Nighthawk Records, a izdali su "Symbol of Reality" krajem 1982. godine, a uslijedio je "Serious Thing" 1984. Godinu dana kasnije bend ponovno mijenja etiketu, ovaj put prelazeći na Heartbeat Records, gdje će izdavati albume u drugoj polovici desetljeća. Godine 1987. Fearon je napustio grupu ali Griffiths i Sutherland od tada nastavljaju izdavati albume na raznim izdavačkim kućama.

Tijekom pojave dancehalla devedesetih, The Gladiators su tijekom tog desetljeća objavili samo tri studijska albuma. Na kraju su The Gladaitors, Mighty Diamonds, Bunny Wailer, Heptones i Burning Spear doživjeli renesansu pa su se dancehall izvođači morali se okrenuti osvještenijim tekstovima. 

Godine 2005. godine objavili su "Fathers and Sons" što se smatra oproštajem Alberta Griffithsa nakon što ga je loše zdravlje natjeralo da se povuče s turneja.

R.I.P Albert Griffiths