logo-t

  • Black Uhuru otvara 30. Nishville Jazz Festival u Srbiji

    Black Uhuru otvara 30. Nishville Jazz Festival u Srbiji

  • Eesah -

    Eesah - "Deep Medz" - osvježenje u industriji reggae glazbe

  • Sassja objavila novi studijski album

    Sassja objavila novi studijski album "Chwakka"

  • Egoless objavio novi album

    Egoless objavio novi album "Dubternal"

nike

Događanja
Recenzije
19. Ožujak 2018

Preslušano: Alborosie, Pablo Raster, ELND, Fahbro

Talijanska reggae renesansa traje dalje: Pupa Albo u akustičnom izdanju, Pablo Raster širi krugove, a ELND i Fahbro, dva mlada producenta debitiraju 
Dodatna slika 1

Alborosie - "Soul Pirate Acoustic" (Geejam Music Inc., 2017.)
Album "Soul Pirate" je ovom Talijanu s jamajkanskom adresom prije deset godina donio svjetsku slavu. Neki najveći hitovi Alborosieja poput "Herbalist", "Police", "Rastafari Anthem" i prije svega "Kingston Town" datiraju s toga albuma, koji se smatra njegovim klasikom. Stoga nije čudo da upravo ovaj album Pupa Albi leži posebno na srcu. Prije tri godine je objavio proširenu i remasteriranu ediciju istog, a sada je uslijedila i akustična verzija. Djelimice u sasvim novim aranžmanima, Pupa Albo redefinira nanovo ove skladbe. S ograničeno držanom orkestracijom akustične gitare i basa, flaute, perkusija te s mjestimičnim uvodima klavijature i električne gitare, Pupa Albo i njegova ekipa glazbenika i back vokala je izašla s djelimice sasvim neočekivanim rezultatima. "Kingston Town" je tako ovdje postala melankolična epopeja grada u kojemu je Albo postavio svoj šator nakon dolaska iz Italije. "Herbalist" dolazi u ruhu bluesa i ritualnih, gotovo psihoaktivnih plemenskih udaraljki, isto kao i gnjevnim gitarskim dionicama sastavljena "Police". Sporo i bez ikakve žurbe Pupa Albo i ekipa stvaraju jednu, iako melankoličnu, ipak konstantno u pokretu se nalazeću atmosferu dobrodošlice s toplim melodijama i perkusijama što poput tropskog potoka klokoću u pozadini, ne osvrćući se pri tome previše na originale. Pri tome se Pupa Albo i njegovi pomoćni vokali kao da natječu tko će više emocija i senzibiliteta pokazati na djelu. Pa tako i u verziji od "Johnny B. Goode" Chucka Berryja koja, premda opjevana na stotine puta u prošlosti, nikad nije ovako zvučala. Rezultat je zanimljivi pokus, koji nikako nije prvi i jedini takve vrste u reggaeu, pa ipak je svježa posebnost. Ne samo u Alborosiejevoj diskografiji, već i općenito.
YouTube

Pablo Raster - "Dub Addicted" (ODGprod, 2018.)
Puno se toga izdogađalo u vezi ovog talijanskog producenta od kako je prije tri godine krenuo u samostalne vode s debi albumom "Art of Dub". Ne samo da su uslijedila još dva nasljednika ("Forever Dub" i "Sound na Kanji") u kojima je usavršio vlastiti elektronski dub, već je krug njegovih suradnika sve više rastao. U novom albumu "Dub Addicted" je se našao ponovo niz suradnika iz cijelog svijeta, što najbolji govori o reputaciji, koju je Pablo Raster u međuvremenu stekao. Fikir Amlak (SAD), Yugo Taguchi (Japan), Dan I Locks (Švedska), Don Fe (Španjolska) su samo neka od prominentnijih imena pjevača, koji su okupljeni na albumu i koji s punom snagom basa idu protiv Babilona. Militantni steppers beatovi udaraju poput velikih čekića i krše svaku dvojbu u njihov naum. Na "Love and Unity" poziva Yugo Taguchi, Fikir Amlak priziva mističnog lava ("Lion Lives"), a njegovu snagu oživljava mladi španjolski pjevač Weedax u "Stronger Than Strong". Također je u međuvremenu Pablo Raster preselio studio u Poljsku. Njegova "poljska veza" ide tako daleko da je najavu albuma u "Intro" odradio Maken, veteran poljskog reggaea, a u "Chant Down Babylon", jednoj od centralnih traka albuma, na scenu stupa mlada snaga poljskog reggaea i duba Jakub Selassie. Iako je se glazbeno preselio iz Italije, Pablo je sa sobom poveo i stalnog suradnika Sandro Paradisija, koji i na novom albumu svira harmoniku u dub verziji od "Step by Step". Poveo je i svoj način duba koji, iako ukorijenjen u britansku školu, dolazi s punoćom aranžmana i ne da pomisliti na nekakav minimalizam. Flauta tu odjekuje, harmonika i melodika također u kombinaciji s prostranim klavijaturama i plemenskim perkusijama. Pablov stil je osovina, koja se proteže od britanskog otoka, preko Europe do u Afriku i najbolje svjedoči o tome da dub ne poznaje granice.
SoundCloud

ELND - "Common Fears" (4Weed Records, 2017.)
Mračne su misli bile ovome talijanskom producentu pri realizaciji prvog dugosvirajućeg albuma. To što nosi naslov "Common Fears", a trake se zovu primjerice "Inner Conflicts", "Anxiety" ili "Lie" su samo dosljednost s kojom Daniele Pulimeno aka ELND nastupa do posljednje instance. Kao jegulje glatki i hladni synthovi ovdje zvuče kao ravno iz nekog goth albuma s početka osamdesetih. Nekako nepristupačne, ali isto tako neodoljive. Mračne su i bas linije, koje misteriozno prekrivaju prostor poput teškog crnog plašta. Rijetki su trenuci, kao u "Hard Dreamy Dub", gdje relaksirajuća harmonija dobiva premoć. Ali ritmika je ta koja ovaj album sasvim sigurno podiže na višu razinu. Jeste da je steppers dub osnova, ali ono što ELND ovdje radi je kao da je u studij doveo ekipu afričkih bubnjara na ispomoć, a ne tek jednog perkusionistu (Massimo Dmass De Lauro). A ipak je osim gitarskih dionica, koje je odradio Daniele Papadia, sve ostale aranžmane odsvirao sam, također potpisuje sve snimljene, djelimice vrlo egzotične, samplove kao što su indijska sitara ili aboridžinski didgeridoo. Iako mu zvuk ima jasni elektronski šlif, ELND je trake miksao analogno i uživo iz prve, što albumu daje čvrstinu i neočekivanost - u ovakvoj formi rijetku u modernoj bass glazbi, kojoj se kolokvijalno pripisuje i stil ovog Talijana, a koji je prije ovoga izdanja objavio jedan EP ("Frontlines") i nekoliko zapaženih singlova za talijanski 4Weed Records. Ako ovako zvuče naši opći strahovi, onda dajte još od toga!
SoundCloud

Fahbro - "Addis Zemen" (4Weed Records/PSALM Collective, 2017.)
Iz 4Weed Recordsa nam dolazi i prvi EP talijanskog producenta Fahbro iz tamošnjeg PSALM kolektiva, što je skraćena forma od powerful souls and lighted mind, aktivističkog udruženja s izraženim načelima rastafarija. Fahbra i u prvom samostalnom izdanju zanima prvenstveno duhovni i spiritualni aspekt reggaea i duba. Svoja prva iskustva je stjecao na singlu "Madiba" u kojemu su još sudjelovali Macka B i Paolo Baldini. U showcase formatu je uskladio ovaj EP s vokalnim i dub verzijama, koje na neki način ovom prilikom simboliziraju njegov korijeniti i zemljani roots reggae s britanskim predznakom, te duhovnu stranu u minimalistički držanim dubovima. Čak i steppers trake kao što je "Beat of My Heart" se doimaju kao da imaju neku dublju spiritualnu i hipnotičnu moć, te prizivaju u sjećanje komade poput "Thirty Pieces Of Silver" Yabby You-a, koji kao nitko stoji za duhovnu i mističnu stranu izvornog reggaea. Uspoređivanje s prije spomenutim nije uopće slučajnost kod Fahbra, čak i traka "Run Come Rally" je istoimena inačica Yabbyjeva originala. No u ovog talijanskog producenta to sve poprima novi karakter. Tako u dubu - ili bolje rečeno instrumentalu - spomenute trake dominiraju virtuozna mandolina uz ritualne plemenske perkusije. Inače je izdanje bogato na raznim instrumentima i melodijama, alatkama kao što su već spomenuta mandolina, flauta, trombon i harmonika. Ali, i sasvim po afričkom principu u kojemu je ritam transportno sredstvo u druge svjetove, Fahbro ovdje svjesno polaže puno pažnje na snažnu ritmiku, što bi trebalo nagovijestiti svojevrsni "Addis Zemen", na amharskome Novu eru. Da sve pak ne odsklizne u new age laprdanje, pobrinuli su se gosti na vokalima. Sista Awa i Dan I, ali i Kazam Davis te Mannaroman su u skladbe unijeli toliko kredibiliteta i prizemnosti, da ih se jednostavno mora (po)slušati.
Bandcamp
Tekst: