Aki Photogurua poznavao sam samo iz viđenja te kao standardni inventar backstagea Seasplash festivala. Ipak, i uz površno poznavanje njegovog duha, bilo mi je jasno da se ne radi o običnom glazbenom fotografu, kakvih po našim gradovima ima hrpa. Aki je bio dio scene, Aki je bio netko tko je svojim trudom pomogao mnogim izvođačima, ali je bio i uzor klincima s „Photo“ ili „Press“ akreditacijom oko vrata. Ukratko, kako pjeva Moonia: „Pa na mapu stavlja Bosnu, da ispoštujemo dil.“, Aki je zaista pomogao staviti Bosnu na kartu mnogih turneja, a stavio je i Francusku na karte turneja mnogih hrvatskih i BiH bendova, ali je isto tako i širio pozitivnu energiju, gdje god se pojavio. Unatoč pljuvačnici kojom su senzacionalistički mediji poput Blica (ali nisu jedini...) zasuli medijski prostor, Aki nama (a ne samo prijateljima) ostaje u lijepom sjećanju i ostaje legenda. Legenda Seasplasha, legenda bosanskih turneja, legenda svima nama koji više nismo klinci, ali lutamo festivalima sa svojim „Photo“ ili „Press“ akreditacijama.

Ako je itko na sceni zaslužio svoju kompilaciju, Aki ju je zaslužio. Pogotovo ovakvu koju su složili njegovi prijatelji i suradnici, a na inicijativu francuskog Jokea. Logičan je to slijed događaja za veličinu poput Akija. Logično je i da se u cijeli projekt uključio i PDV records te će nam tako omogućiti da ovu emotivnu kompilaciju posjedujemo i u vinilnom obliku. Naši gramofoni spremno čekaju da zavrte ovu uspomenu na Akija. Logično je i da su se na kompilaciji našle većinom ranije objavljivane stvari ovih sastava, osim iz razloga što neki od njih i nisu više baš previše aktivni (ST!llness) i iz razloga što se radi o ponajboljim pjesmama okupljenih izvođača koje je i Aki slušao dok je s tim glazbenicima obilazio Bosnu, Hrvatsku, Francusku... Na kompilaciji su se tako našli: Antenat (Hrvatska), DBAU (Bosna i Hercegovina) Dežurni Krivci (Slovenija), Duberman (Francuska), ESC Life (Hrvatska), Joke (Francuska), Kali Fat Dub (Hrvatska/Slovenija), La Bite (Francuska), Les Skalopes (Francuska), Radikal Dub Kolektiv (Hrvatska), Raggalution (Slovenija), Red Five Point Star (Slovenija), Shizomantra (Bosna i Hercegovina), Sopot (Bosna i Hercegovina), ST!llness (Hrvatska), Trankilesha (Francuska) i YAPA (Francuska). Kompilacija je žanrovski izmješana te prelazi iz duba sve do ska punka i indie rocka, a cijela je glazbena koncepcija zapravo savršeno uklopljena kako bi činila ovoj prilici dostojni soundtrack. Jednostavno, na sastavnice ove kompilacije ne može se naći zamjerke. Poneki izvođači možda i imaju svježija ili kvalitetnija izdanja, no teško bi se u opusima ovih bendova bolje posložio koncept koji se ovako kvalitetno preklapa sa svrhom ove kompilacije.

Aki ovdje, iako nažalost posredno, ponovno povezuje balkanske bendove s Francuskom i Francuze s Balkanom okupljajući na sebi posvećenoj kompilaciji bendove za koje na onom drugom kraju Europe sigurno mnogi nisu čuli. Primjer tome su, u mom slučaju, Trankilesha i La Bite. Obzirom na širinu bendova, tako će slušatelj, unatoč tome što je većina pjesama sa kompilacije starijeg datuma, sigurno pronaći i nešto svježe što će mu se dopasti, a istovremeno će slušati jedan od najkvalitetnije odrađenih glazbenih hommage projekata. Jasno je da je jaka emotivna povezanost Akija i izvođača na kompilaciji kumovala toj kvaliteti, no i ako niste poznavali Akija moći ćete uživati u raznolikoj i kvalitetnoj, a vrlo dobro uređenoj kompilaciji koja će svojim izlaskom dodatno obogatiti domaće nezavisno diskografsko tržište. Aki ovom kompilacijom i nakon preranog odlaska radi ono zbog čega su ga voljeli i cijenili, povezuje dva potpuno različita kraja Europe u jedinstvenu kompilaciju svojih prijatelja. Osim što ima vrlo jak emotivni značaj za Akijeve prijatelje, obitelj i suradnike, ta ista kompilacija obiluje i kvalitetnom glazbom više ili manje poznatih glazbenih projekata te stoga, osim komemoracijske, ima i istinsku umjetničku vrijednost. Hvala Aki!

Kompilaciju možete poslušati na linku.