Jedan od najpopularnijih bendova u regiji novim albumom, „Pjesmice za djecu i odrasle“, ponovno osvaja regiju. Album je već neko vrijeme dostupan na svim uobičajenim kanalima Dubioze Kolektiv (streaming servisi, besplatno preuzimanje sa službene stranice benda, CD). Kako se svih ovih godina nije promjenio put distribucije, promjene nema ni u sustavu „jedno izdanje za strano tržište, jedno za domaću raju“, ali nije se ni glazba puno mijenjala.

„Pjesmice za djecu i odrasle“ zbirka je osam novih skladbi po isprobanom receptu te obrada „Domaćice“ u novom ruhu. Ska, reggae i drum and bass te balkanski melos su i dalje osnova ritma kojim Dubioza već godinama obrađuje društvene anomalije ove naše „specifične“ regije. Srećom, još nisu odselili u zapadnu Europu, jer bi u tom slučaju sasvim sigurno brzo iscrpili inspiraciju. Balkan je, ipak, za bendove poput Dubioze Kolektiv, zlatni rudnik inspiracije. Energična i plesna glazba uz red lako pamtljivih stihova o socijalno-političkim anomalijama recept je koji jako dobro prolazi već godinama i dok god ima inspiracije, prolazit će i dalje. Obzirom na domaće glazbene ukuse te veliki potencijal Balkana da se održi postojeće stanje, Dubioza će, ostane li vjerna sebi, opstati još niz godina. Istina, „umjetnička vrijednost“ ovakve glazbe je mnogima upitna, a i ja sam sasvim siguran da folder s „Pjesmicama za djecu i odrasle“ više neću otvarati nakon zaključenja ove recenzije. Međutim, kako i sami kažu u jednom od svojih ranijih uradaka, skini, poslušaj, ako ti se ne sviđa, pobriši. Jednostavno. A obzirom da Dubioza ima isprobani recept za regionalnu publiku, siguran sam da će ipak biti više onih koji će preskočiti zadnji korak. Jedina legitimna zamjerka Dubiozi može biti da svih ovih godina zapravo nisu previše napredovali zvukom još od „5 do 12“, već su mijenjali samo doze u kojima mješaju sebi omiljene ritmove. Unatoč tome, uspjeli su pokoriti i Balkan, ali i izgraditi respektabilnu inozemnu karijeru. Međutim, dok prolazi kod publike, brige (za sad) nema.

Kao što smo već čuli na ranijim albumima, i na ovom je Dubioza po znanom receptu servirala himnične pjesmuljke koji ismijavaju društvenu odgovornost, izgubljene balkanske generacije, stanje morala te sve ljepote balkanskog mentaliteta. Površnost i banalnost su se često zamjerali Dubiozi tokom njihove karijere, ali upravo takav pristup najbolje pristaje poruci koju Dubioza svo ovo vrijeme prenosi publici. „Živimo od sekiracije“, prema ostalima se ponašamo kao „Pakšu“, a na računu se rijetko nađe poneka marka jer smo cijelu plaću potrošili na „bitne“ stvari („Bankomat“), dok mediji izvještavaju o izumiranju i iseljavanju naših nacija („Pionirska“), a nama je tlaka to slušati pa okrećemo program na nekakvo „Rijaliti“ smeće. Nije li ovaj pristup životu identičan toj „površnosti“ stihova koju gaji Dubioza? No, upravo zato Dubioza zaslužuje kompliment, jer je upravo tom površnošću uspjela savršeno upakirati svoju glavnu poruku. Balkan jednostavno nije u stanju probaviti duboku umjetničku vrijednost i upravo zato jednostavnost Dubiozinog pristupa tu prolazi. Onog trenutka kada se površnost balkanske svijesti promjeni, Dubioza će, u sadašnjem konceptu, izgubiti smisao. Do trenutka kada shvatimo što nam Dubioza poručuje, „Pjesmice za djecu i odrasle“ savršeno će nam pristajati. Kada taj trenutak dođe, i Dubioza će biti prisiljena promjeniti svoj pristup pisanju pjesama. Do tada je ovakav jednostavan i banalan pristup tekstovima i glazbi savršen za prijenos tematike.