Jedina konstanta u cijeloj priči o The Viceroys, jedne od onih istinski velikih vokalnih reggae grupa s Jamajke, je njezin osnivač, pjevač Wesley Tinglin. Sve ostalo je se tijekom četrdesetogodišnje karijere ove grupe mijenjalo. Ne samo da su se, s iznimkom spomenutog Tinglina, članovi mijenjali, već i sami nazivi grupe. Bili su poznati i kao The Brothers, The Interns i The Hot Tapes, te vjerojatno zabunom kao The Voiceroys i The Inturns. Čak je se i njihov prvi, a ujedno i najuspješniji album "Consider Yourself" iz 1978. godine, pojavio još jednom samo godinu poslije pod naslovom "Detour" a grupa se ovaj put zvala The Interns, te još jednom u 1985. godini naslovljen kao "Ya Ho".

Na vrhuncu karijere su se nalazili krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, gdje su surađivali sa slavnim producentima kao što su Linval Thompson, Lee 'Scratch' Perry, Clement "Coxsone" Dodd i Duke Reid, da bi se nakon jednog perioda u kojemu su praktično bili rasformirani, zahvaljujući Wesley Tinglinu, ponovo oformili uz dva nova člana, Neville Ingramom i Michael Gabiddonom, i 2006. godine snimili jedan uživo album u sklopu akustične serije "Inna De Yard" slavnog gitariste Earl 'Chinna' Smitha. Od tada je ovaj trio kroz sljedećih deset godina djelovao kao jedna vrsta koncertnog tribute benda samome sebi, svirajući materijale iz svoje diskografije koja je obuhvaćala šest studijskih albuma.

Nešto slično je djelomično slučaj i s ovim novim izdanjem, koje su snimili u suradnji s Robertom Sãnchezom iz Lone Ark studija i Herve Brizecom iz Iroko Recordsa. Naime, u ovom novom showcase albumu, koji pored šest vokalnih, sadrži i šest dub verzija, se nalaze, pored novih skladbi kao što je "Memories", i reinterpretacije starih hitova kao što je "Ya Ho". No, svi materijali za ovaj album su nanovo snimljeni, pri tome su aranžmani nastali, snimljeni i miksani u španjolskom A-Lone Ark studiju, a vokali u jamajkanskom Small World studiju.

Producentu i dub majstoru Robertu Sãnchezu je ovo drugo po redu izdanje u njegovoj "Iroko Showcase" seriji - prvo je bilo ono s Noelom Ellisom - u kojemu na scenu vraća iz fokusa pomalo izgubljena imena reggaea. Pri tome se Roberto Sãnchez drži već prokušanog i provjerenog principa kao i u prethodnom izdanju; njegov stil je skroz naskroz roots, a dubovi kao da su iznikli ravno iz sedamdesetih. Tome jedinstvenom zvuku svakako pomaže i njegov A-Lone Ark studio, koji je opremljen vintage opremom, kakva je se tada koristila na Jamajci.

Iako bi se moglo očekivati da ovo sve zvuči kao repriza reprize, Sãnchez ipak iz svega izvlači maksimum, čineći da The Viceroys osvijetle u novom sjaju. Iako se osjete godine pjevaču Tinglinu, usred čega njegov nekoć izuzetno melodični glas, danas djeluje pomalo hrapaviji, velika pomoć su mu njegove kolege Ingram i Gabiddon u smislu harmoničnih pomoćnih vokala. Ali pravi vrhunci albuma su Sãnchezovi dubovi, u kojima ovaj Španjolac još jednom grabi iz svoje magične riznice efekata i zvučnih akrobacija, što ovaj album u konačnici čini pravim užitkom za slušanje.