Sada kada je napunio 21 godinu i postao punoljetan u svim državama svijeta, stiglo je vrijeme da Seasplash festival napusti svoj dom i nastavi živjeti u srcima svih članova familije koje je oko sebe stvorio, a poznavajući ovu familiju, ovaj kraj samo znači početak nečeg novoga. Količinu lijepih uspomena, spojenih duša, glazbenih kolaboracija i općenito inspiracije u bilo kojem smislu nakon dva desetljeća održavanja ovog festivala bilo bi nemoguće sročiti u članak, prije u jednu poveću knjigu ili dugometražni dokumentarni film, a utjecaj Seasplasha na našu domaću reggae i dub scenu mislim da ne moram niti puno spominjati jer je to festival koji je postavio same temelje za razvoj ove naše scene. Od samog početka je ovo festival koji je obgrlio obje strane glazbene priče u reggae i dub kulturi, s jedne strane su tu bili nastupi uživo na klasičnoj pozornici, a s druge strane soundsystem kultura. Reggae, dub i srodni žanrovi (d'n'b, dubstep, dancehall...) su uvijek bili glavni fokus, ali svoje mjesto su tu nalazile i bliske kulture poput hip-hopa ili punka, a ono što je po meni možda bila i najbolja odlika Seasplasha je to što se glazbena postava uvijek slagala misleći na kvalitetu izvođača više nego na njihovu trenutnu popularnost i mnogi koji bi došli jednom, jako rado bi se vraćali (Zion Train, Jah Free...). Ono što mogu primjetiti je da je u Hrvatskoj puno više zaživjela dub i soundsystem kultura, pa tako u Istri gdje je Seasplash proveo većinu svog postojanja, brojimo već dva domaća festivala koji slave soundsystem kulturu (big up Zion Boška i Escape the City), dok s druge strane sada nemamo više niti jedan reggae/dub festival s nastupima bendova. No ajmo ostaviti malo filozofije i nostalgije za kraj ovog teksta i prijeći na izvještaj posljednjeg izdanja, a ono što vam odmah mogu reći je - bilo je super!

Za posljednji ples na Seasplashu dobili smo punih pet dana na Martinskoj, jer iako je nulti dan trebao biti na tvrđavi Sv. Mihovila preko u Šibeniku, zbog tehničkih razloga i to je preseljeno na Martinsku, što je meni osobno ispalo možda i draže jer se nismo morali brinuti oko prijevoza do grada i nazad, a i ovako smo poslušali Bamwise, Iration Steppas i ABOP na Seasplash soundsystemu umjesto na nekom iznajmljenom koncertnom razglasu. Odličan nastup Bamwisea za samo otvorenje, bend koji je na neki način nastavio koracima Radikal Dub Kolektiva u smislu da sviraju dub odnosno soundsystem glazbu kao live bend, je bio po meni savršen odabir za otvorenje jer spaja te obje već spomenute strane. Odsvirali su nam dečki iz Bamwisea neke dobro znane stvari s njihovog prvog i jedinog dosadašnjeg izdanja "Soundproof" izdanog za PDV records, ali su nam predstavili i dosta novog materijala, pa nam je tako svima u glavi ostala stvar "Ups". Jako sam sretan da jedna naša mala Hrvatska uopće ima ovakav bend i iznimno se veselim nekom novom izdanju, nadam se da bude uskoro. Nakon njih na pozornicu je stigao Mark Iration aka Iration Steppas, svakako jedno od najvećih imena svjetske dub scene, a ono što vam mogu reći je da i nisam nešto posebno oduševljen njegovim nastupom, meni je bar djelovao dosta umorno, u stilu daj da ovo odradim i idem doma. Zavrtio je dosta skupih dubplateova, pa i onaj s našom Anjom G, ali i nekih hitova, poput sada već dub klasika kojeg se čuje na apsolutno svakom dub sessionu, "Gypsy Dub" od Ras Divariusa i Weeding Duba što nekako nisam očekivao od njega. U jednom trenutku su mu se pridružile naše hrvatske jamajčanke Cromaicanz i svojim plesnim pokretima malo začinile taj nastup, ali eto sve u svemu ne mogu reći da sam zadivljen nastupom Irationa, možda je to samo zato što od velikih imena imam i velika očekivanja pa onda kad se potpuno ne ispune ostanem malo razočaran. Džaba skupi dubplateovi ak ti djeluješ nezainteresirano na pozornici. Za kraj nultog dana ostalo je poslušat još jedan 'svecki' a naš bend, to je bend koji definitivno nije u domeni reggaea, ali svakako vrijedan spomena ovdje, a radi se naravno o ABOP-u što bi bila skraćenica za 'After je bolji od partija'. Vrhunski je to rekao bih projekt izvrsnih glazbenika s naše scene i vjerujem da je dobar dio ljudi te večeri na Martinsku stiglo upravo zbog njih. Ono što sviraju je nekakva psihodelična elektronika, a što dodatno upotpunjuje njihov nastup je jako intenzivan light show, pa tako cijela ta priča djeluje svjetski i nije čudo da nastupaju po ogromnim festivalima poput Ozore. Tako već nakon nultog dana mogu konstatirati isto što i prošle godine, a to je da je na nastupima naših lokalnih izvođača bila bolja atmosfera nego na skupom stranom izvođaču što samo opisuje snagu i međusobnu podršku cijele Seasplash familije.

Prvi službeni dan festivala je nažalost odmah na početku obilježila vijest o otkazivanju glavnog izvođača za tu večer, pa nas tako legendarni Channel One ovaj put nije posjetio, a kad ti tako veliko ime otkaže u zadnji čas, stvarno je nemoguće u tom kratkom roku pronaći adekvatnu zamjenu, no kao što rekoh znamo se mi i sami zabavit. Po prvi puta na Seasplashu nam se predstavio Old Lady Soundsystem iz Ludbrega koji je ove godine upogonio Chillsplash stage gdje smo svaki dan provodili popodnevne sate ispijajući kave i osvježavajuća pića. Čovjek koji stoji iza 'stare dame' je naš Pero koji osim samih kutija sam izradio i svoja predpojačala kao i neke efekte koje koristi, pa je tako izvrstan primjer 'diy' (uradi sam) kulture što se u ovim krugovima itekako cijeni, a mogu reći da se savršeno uklopio za chill stage. Pero je i otvorio prvi dan svojom selekcijom vinila koja je super sjela kao zagrijavanje za večer, a nakon njega svoj set world glazbe odvrtio nam je Kalibal, svima poznatiji kao Chakka, te nas lagano prošetao po cijelom svijetu svojom selekcijom. Chakka je jedno od onih neizostavnih lica ovog festivala svih ovih godina, pa evo ovim putem jedan masivni respekt za njega, za svaki osmijeh na šanku, za svaku mudru riječ i naravno za svako ukazanje sa mikrofonom u ruci, kao i za sve ono između! Kako je Channel One otkazao na Mainsplashu su preostala dva izvođača produžili svoje setove za po sat vremena, pa su po tri sata dobili Vibration Addict i Subsistence Sound. Nevenu iz Vibration Addicta sam već više puta gostovao na nastupu, a kako njegov MC Anunnaki nije mogao doći, sam mu se i ovaj put pridružio, tako da za perspektivu iz publike ćete morati pitati nekoga tko je bio u publici. Mogu samo reći da smo se na bini Neven i ja odlično zabavili i da nam je tri sata stvarno prošlo u trenu. Nakon nas kontrole je preuzeo salzburški Subsistence Sound kojeg je predstavljao Dj Diaz. Dugogodišnji prijatelji festivala, mislim da mi je rekao Diaz da je bio na 14. izdanja Seasplasha, a nažalost kolega King Cone nije mogao doći, pa je Diaz sam imao tri sata za puštati. Općenito je posjećenost prvog dana bila dosta mala, pa je već oko tri sata bilo skoro prazno na flooru ispred glavne pozornice, no svoja vrata je tu noć otvorio Soundsplash stage kojeg je kao i prijašnjih godina upogonio Barabadub Soundsystem. Moram reći da tu prvu večer i nisam uspio previše posjetiti Soundsplash, ali su se tamo za dubstep i drum'n'bass zvukove redom pobrinuli Grumen, Boogie, zatim Lionshine i DMT, a za razliku od glavne pozornice, tamo se i našla nekolicina ljudi koja je ostala na nogama do jutra.

Jutro drugog dana obilježeno je brutalnom trash selekcijom kroz bluetooth zvučnik u kampu od strane našeg dragog Roadtrippera, a kad se pola kampa probudilo uz zvukove stare dobre Severine, jer ipak smo u Dalmaciji, Roadtripper se prebacio na Old Lady Sound te onako, vidno naspavan, počastio nas s oko četiri sata selekcije svojih dub vinila, tako da je savršeno upotpunio popodnevne sate prije službenog početka programa. Za program na Chillu bili su zaduženi Miki Delay i Soljah, no nažalost Soljah nije mogao doći, pa je sa svojom dancehall selekcijom uletio DMT. Mikijev set je bio prekinut laganom kišom koja se spustila, ali je Pero (Old Lady) bio spreman i pod ceradama, tako da je uletio sa nekoliko odličnih traka i napravio, po Kiwijevom svjedočanstvu, jedan od najljepših dnevnih trenutaka na festivalu, no kada je kiša prestala, program se nastavio i na Kiwijevu žalost je taj trenutak, ostao samo trenutak, ali na radost Kromajčanki dalje je DMT preuzeo, okrenuo na dancehall po planu i programu i tako se nastavilo do večernjih sati. Kako je jedna od mojih uloga bila vođenje programa na glavnoj pozornici, odmah ću reći da sam i ovu večer propustio većinu toga na Soundsplashu, ali da ne izostavimo nikoga, tamo su kroz noć vrtili redom Jan Becele, Tricky D b2b Jin-San, Rasta Altitude Sound aka Kapetan Keso aka Rozi Pikaću, Dj Venom i Dj Ama, pa su svi ljubitelji malo bržih ritmova ovdje pronašli svoje, a na tih par trenutaka što sam uletio tamo, ljudi je uvijek bilo taman. Mainsplash su otvorili Groove Playaz, doduše samo jedan (ali vrijedan) predstavnik ovog inače kolektiva iz Zagreba, pa smo za početak večeri mogli čuti koketiranje reggaea i hip hopa izvedeno na tradicionalni hip hop način s dva gramofona, ali i zavidnu vještinu 'scratchanja'. Nakon toga, na redu je bilo nešto malo drugačije, nešto što nema puno veze s reggaeom ili dubom, ali nešto što je, sudeći po reakcijama ljudi, odlično sjelo, a radi se o bendu Šarena Pojava. Moji prijatelji i sugrađani iz Siska, koji su odradili jedan kratki, ali vrhunski energični nastup i to ne govorim samo zato jer su moji iz Siska. Crossover je to raznih žanrova, najbolje bi to opisao kao punk-rock-grunge riffovi popraćeni hip hop vokalom, 'catchy' pjevnim refrenima i zaraznom trubom. Izveli su dečki oko desetak autorskih stvari i dva covera u svom stilu, cover pjesme "Jukebox Lean" na sisački način 'Ja pijem na Rokiću' (stvar koju mi je posebna gušt bila čuti na Seasplashu, znat će siščani zašto) i cover stvari od Ajs Nigrutina 'Izlazim kod mosta'. Iza njih je za sada jedan album u izdanju Geenger Recordsa pod nazivom 'Ravnoteža', kao i dva najavna singla za idući, zarazni "Princ" (uz koju sam skakao na bini skupa s njima i astronautom) i najfriškija stvar "Umoran", tako da upratite momke jer tek su krenuli! Iza Šarene Pojave, vrijeme je bilo povoljno da se na binu popne Antenat, nakon što su prošle godine morali otkazati svoj nastup, ovog puta su se karte dobro posložile. Nedavno sam pisao izvještaj s njihovog koncerta u Zagrebu, pa bi se tako i sada mogao raspisati o Antenatu, ali ovaj tekst i ovako postaje poprilično dug, pa ću skratit koliko mogu. Bend je to kojeg osobno iznimno volim i cijenim i koji svakim nastupom publici pruža nevjerojatnu energiju, pa je tako bilo i ovaj put, te njihov nastup sigurno mogu staviti u svojih top tri za ovu godinu. Uzeo sam si vremena da prebrojim, pa sam došao do toga da im je ovo peti put da su se vratili na Seasplash i svakako su jedan od naših bendova koji su obilježili ovaj festival tokom cijelog njegovog postojanja, pa stoga i ne čudi da ih Seasplash publika toliko voli što se itekako moglo osjetiti tijekom njihovog nastupa, a eto meni možda i draže da su došli na zadnje izdanje kako bi i oni stavili svoju točku na i. Hvala Antenat, a kao i uvijek bilo nas je dovoljno! Nakon Antenata, bilo je vrijeme da se po šesti puta na Seasplashu ukrcamo na vlak, onaj koji vozi ravno za Zion, a radi se naravno o nastupu Zion Traina koji su za ovu priliku stigli u svojoj punoj postavi. Možda i najznačajnije strano ime za ovaj festival jer je ljubav između Seasplasha i Zion Traina počela na samom početku kada su nastupili na prvom izdanju 2003. godine i od tada su vrlo rado viđeni gosti u lijepoj našoj. Ovaj britanski kolektiv djeluje od 90-ih godina i napravili su veliki utjecaj na ovu kulturu svojom primjesom elektronske plesne glazbe i reggae/dub-a, a njihov stil je očito jako dobro sjeo našoj publici pa je bila to ljubav na prvo slušanje. Odličan nastup nabijen nostalgijom i emocijama, pogotovo kod onih malo starijih od mene koji su tu od samog početka, čak možda malo laganija selekcija nego što bi očekivao od Zion Traina, ali svakako vrhunska i prepuna svih onih lijepih poruka koje šalju oduvijek, a za kraj i oproštaj s njima je "War inna Babylon" razbacala sve prisutne. Simbolično su tako ljudi koji su otvorili ovu priču kao headlineri, istu tu priču i zatvorili, još jednom nas provozali do Ziona, a ja se veselim svakom sljedećem polasku ovog vlaka. Za kraj ove večeri, slavonska djeca Seasplasha, ljudi koji su tu od samih početaka, Slavonija Vibes Syndicate ili kako ih ja volim zvati 'Slavonski sindikat dobrih vibracija'. Dražen 'Dubar' Sound i Mefa su tako vrhunski predstavili kako to Slavonija radi i mogu reći da je to bila odlična kombinacija Mefine selekcije malo tvrđih dubova i Dubarove orginalne produkcije, a na koji trenutak sam im se i osobno pridružio na mikrofonu. Iako sam ove dečke navikao vidjet iza pulta na soundsystem florovima, mogu reći da ih je bilo lijepo za vidjet i ovako na velikoj pozornici, te da su itekako dorasli zadatku. Ovim putem veliki pozdrav i respekt za njih i cijelu ekipu iza Reunited festivala, drž te se, nedaj te se!

Iduće jutro (podne) nas je Roadtripper poštedio svoje bluetooth selekcije (fala Luka!), ali je zato ponovno uzeo kontrole na Old Lady Soundsystemu, te nas još jednom počastio svojom višesatnom selekcijom dubova i tako ubio poslijepodnevno zatišje, a realno stvarno bi bilo glupo samo gledati u zvučnike cijeli dan do 17h kada počinje program. Otvaranje subotnjeg programa na Chillsplashu pripalo je mojoj malenkosti, pa sam tako odvrtio svoju reggae selekciju vinila na Old Ladyu i lijepo se izguštao, a kako je bilo iz perspektive slušatelja, morat ćete pitati nekoga tko je slušao, no meni je bio dovoljan i Vrkijev jednostavan komentar, citiram 'E dobar set'. Nakon mene kontrole je preuzeo kolega Dubmx i odvrtio svoju selekciju rootsa i kasnije nešto malo tvrđih dubova, a veliki respekt ide i za njega jer je čovjek odradio lavovski posao tijekom cijelog festivala, bilo to oko rasvjete ili zvuka. Za kraj subotnjeg programa na Chillsplashu nas je svojim cirkuskim performansom kao i prošle godine počastio Klaun Kroompir iz daleke Venezuele, dobro nasmijao sve prisutne i oduševio svojim cirkuskim vještinama. Ovu večer sam uspio malo više vremena provesti ispred Barabadub soundsystema, a i cijela noć je bila rezervirana za dub zvukove, pa ajmo prvo opisati kako je tamo prošla posljednja noć za ovaj floor. Otvorili su svojom selekcijom, mlade snage iz Karlovca i rezidenti u Medici, Kordoom Hi Fi i napravili odličan uvod za definitivno nastup koji je bio najviše nabijen emocijama na tom flooru, a radi se naravno o polovici Radikal Dub Kolektiva, Vanja O i Dubolik koji skupa čine Dubble. Nemamo ih priliku često vidjeti skupa u zadnje vrijeme, a to su ljudi koji su jedni od začetnika cijele ove priče. Vrhunski live dub nastup, prekrasna energija na flooru i točno se osjećalo koliko ovi ljudi znače ovoj publici, a na svoju žalost sam negdje na pola morao ići uhvatiti ST!LLNESS, ali za opis ovog nastupa ne mogu smisliti ništa bolje od jedne riječi, prekrasno! Nakon toga sam također na svoju žalost morao propustiti nastup kolege iz Rijeke, jer sam slušao nastupe bendova, ali sam čuo da je Mile aka Ras Padsystema odvrtio odličan set i opravdao zašto je dobio set u prime timeu, 'big up Radio Roža'! Iza Mileta je na red došao rezident Barabadub Soundsystem ispred kojeg stoji Dino aka Prancing D. Njemu sam se također na trenutak pridružio na mikrofonu, a za Dinu kao i uvijek imam samo puuno respekta i riječi hvale, prava je baraba, takva mu i selekcija, a atmosfera dok baraba pušta je kako bi se reklo uzavrela. Kao što sam i prošle godine napomenuo, nije lako raditi dub floor s limitom glasnoće, tako da Dini svaka čast i naravno zahvala za sve učinjeno za ovaj festival. Za sami kraj i zatvaranje Soundsplasha stigao je Dr. Obi, čovjek koji je ostavio nevjerojatnu količinu energije za ovaj festival, pravi majstor za miks pultom koji je svoje znanje gradio uz Seasplash, vrhunski dub producent i osnivač labela Amplifyah music. Za njega također jedan masivni respekt, teško je uopće sročiti u riječi koliko je ovaj čovjek dao za Seasplash festival i općenito za našu scenu, mislim da je dovoljno reći da se lik praktički rušio tu noć od umora, no svejedno skupio snagu za odraditi ton na glavnoj pozornici i zavrtiti set za zatvaranje od 4 do 6 ujutro gdje se plesalo sve do 'last tjuna'. Vraćamo se sad opet na početak subotnje večeri gdje su Mainsplash otvorili PulaP Reggae Station, također veterani na ovom festivalu koji su tu od samih početaka, a mislim da su jedini ljudi u Hrvatskoj koji puštaju noviji reggae ilitiga 'new roots'. Kako je 'Fyah Son Bantu' otkazao za tu večer (pojavio se sutradan) dobili su i jedan sat duže, a moram opet primjetiti, kao i prošle godine kod nastupa Reggae Roasta, da naša publika i nije nešto zagrijana za novije reggae zvukove, pa se tako našla samo nekolicina ljudi koja je plesala uz njihovu selekciju. Nakon reggae zagrijavanja, stiglo je vrijeme da se nakon 9 godina na Seasplashu ponovno ukaže bend koji je, kao i Antenat, rastao uz ovaj festival, a i za njih sam izbrojao nastupe na splashu, pa im je tako ovo bilo šesto ukazanje. Nošeni na krilima novog albuma "Kocka je okrugla" i nakon duge pauze na sceni dočekali smo jedan jedini splitski ST!LLNESS predvođen Yurijem. Ovdje bi se opet sada mogao raspisati, jer osobno čekam već 10 godina da ih ponovno čujem uživo, a ono što mogu reći je da je bome vrijedilo čekati. Mislim da će koncert najbolje opisati beba u kolicima koja spava u prvom redu dok dečki tuku masne riffove, jako dobro raspoloženi Yuri i još bolje raspoložena publika koja je već lagano pohvatala tekstove novih stvari koje su nam, uz neke stare hitove, sve odsvirali, a šta još reći osim da je džungla i dalje masivna, a kocka okrugla i kotrlja se dok spavamo. Na zadnjoj stvari su prikladno upale naše 'kromajčanke', a koja druga bi bila prikladna nego "Guzotres" za kraj. Hvala ST!LLNESS, jako se veselim ponovnom susretu i uz njihove stare i dobre drugove Antenat idu u mojih top tri nastupa sa ovog izdanja. Kad su dečki sišli s bine, plesna skupina Cromaicanz nas je počastila s još jednim svojim plesnim nastupom i pravi su melem za oči. E sad, nakon toga je bilo vrijeme za bend koji mi je bio najveća nepoznanica ove godine, ali sam onda malo popričao sa svojim imenjakom, gospon Menigom, pa evo da prenesem i tu priču. Radi se naime o ljudima koji su još prije 20 godina trebali doći na ovaj festival, neki članovi su i bili sa nekim drugim projektima, ali nešto se tada izjalovilo, bend se razišao i nikad nisu stigli na Seasplash, a kako mi je ispričao Vedran, njihovi cd-i su se često vrtili u kombiju Radikal Dub Kolektiva, čak su i svirali jedan njihov cover, tako da je to bend odnosno kolektiv koji je poprilično utjecao na njihov zvuk. Na veliku sreću ove stare garde Seasplasha, prošle godine su se ponovno okupili i snimili novi album, a radi se o britanskom kolektivu Headmix koji kombiniraju zvukove folka, etna i balkana s dubom i ponešto ska ritmova. Moram reći da sam ostao oduševljen, cijeli koncert sam poslušao u dahu, zvukovi melodike, violine i gajdi u etno melodijama uz dub/reggae/ska ritmove su recept ovog benda za jednu vrhunsku svirku, a bilo je prekrasno vidjeti članove RDK-a kako stoje jedan do drugoga i kako ih vidno peru nostalgija i razne emocije. Tako je i ova priča dobila sretan kraj i dodala još malo simbolike za ovo posljednje izdanje. Za kraj subotnje večeri na Mainsplashu svi ljubitelji drum'n'bass zvuka su došli na svoje kada su stage preuzeli dvije ikone ovog žanra u našoj regiji, Rahmanee i Filip Motovunski, te pošteno razbacali sve one kojima je ostalo energije da plešu uz d'n'b do samoga jutra, a bilo ih je. Sve u svemu odlična subota, a definitivno i najposjećeniji dan ove godine.

Nedjelja je prošla dosta mirno, na Chillsplashu smo dobili jednu pravu poslasticu kada se pojavio čovjek koji je na Novom Zelandu institucija u smislu produkcije, polovica Pitch Blacka, Paddy Free. Počastio nas je tako svojim live setom vlastite produkcije i stvarno ga je bilo pravi gušt gledati kako uživa u tome što radi. Fyah Son Bantu koji nije uspio doći dan prije je ipak uspio održati nastup, pa nam je ovaj Afrikanac pokazao svoje odlične MC vještine na Chillsplashu, a za sami kraj pobrinuo se rezident Old Lady Soundsystem i odvrtio selekciju svojih dub vinila, te nam još jednom pokazao kako to radi Crazy Hill (Ludbreg). Respekt za Peru i cijelu podravsko-međimursku ekipu, odlično odrađen posao, svaki dan sam uživao slušajuću lijepu 'staru damu'. Kad se Old Lady ugasio preselili smo se na Mainsplash kojeg je otvorio druga polovica Pitch Blacka Crazy Baldhead sa laganim zvukovima trip-hopa, jako lijep i lagan set glazbe, taman za početak kraja. Čast da zatvore ovaj festival u ime naše scene dobio jeDr. Obi u pratnji tri predivna ženska vokala, a to su naše Anja G, Sistah Tena i Roo T i mogu odmah reći da je bio pun pogodak. Iako se osjetilo da im je svježe nastupati u ovoj kombinaciji, cure su stvarno ubile, hrpa predivnih troglasja, svaku traku netko drugi pjeva lead i tako u krug, pravo su osvježenje za dub scenu. Čuli smo dosta novih stvari, koje nestrpljivo čekamo da izađu u studijskom izdanju, a posljednja stvar u etno stilu je posebno dobro sjela, "Oj dole dodole". Robi je majstorski odradio live dubbing i svakako se za ovaj nastup također može reći da je svjetski, a naš, tako da ljudi samo naprijed! Još malo simbolike za sami kraj cijele ove priče, novozelandski duo koji je već nekoliko puta posjetio ovaj festival Pitch Black. Mračni electro-dub uz kojeg se svatko na svoj način pozdravio s ovim festivalom, ja sam osobno negdje pred kraj seta otišao spavati jer me umor satrao, što je za mene bilo simbolično jer sam lik koji najviše spava na festivalima.

Osim glazbe, kao i do sada, bio je tu umjetnički dio festivala za crtače i grafitere pod nazivom Artsplash koji okupio umjetnike iz cijele regije, te je ekipa odradila odlične grafite po ruševnoj zgradi na Martinskoj i dali joj novi sjaj, a toj ekipi bome svaka čast jer je svih pet dana bilo toliko vruće da smo se cijedili sjedeći dok su oni crtali sa sprejevima. Za kraj moram još spomenuti neke ljude, unaprijed se ispričavam ako sam nekoga izostavio, ali idu pozdravi za našeg Vrxa i njegovu ekipu koja nas je hranila odličnim vege pizzama, za prvo lice koje vidiš kad dolaziš, a to je naravno naša Dada i ekipa na ulazu, za ekipu u kuhinji, na šanku, za sve volontere (što sam i sam bio kada sam prvi puta došao), za cijelu produkciju, što bi se reklo za sve u studiju i režiji i naravno za glavnu glavu gospona Menigu, respekt!

Iako zadnjih par godina nije to više bio onaj Seasplash di je Digitron vrtio set do podneva u Forti, svi smo se i dalje rado vraćali, te je Martinska dobro poslužila za ispraćaj ove priče. Meni je ovo bio osmi put da sam bio i pere me nostalgija, tako da ne mogu zamisliti kako je ljudima koji su tu preko 20 godina, ali nisam tužan jer kao što rekoh na početku ovog teksta, svaki kraj je novi početak, tako da se u jednu ruku i veselim vidjeti što će biti dalje. Seasplash familijo, kapa do poda, 21 godina rada za ovu scenu je itekako ostavilo traga na svima nama, a vidimo se mi već svi opet negdje. Hvala svima za sve!

Foto: Borna Furlan