Zvuči pomalo nevjerojatno, ali tamo dole, Australija i njezini manji susjedi Tasmanija i Novi Zeland spadaju među najstarije, nepromijenjene kopnene mase na zemlji. Samo tamo se još mogu naći ostatci pradavnih šuma, koje su se rasprostirale širom prastarog južnog super-kontinenta Gondwane. Čovjek, da je tada postojao, mogao je pješice prijeći od današnje Australije preko Antarktike sve do Južne Amerike bez da ikako napusti pokrov Gondwaninih mističnih, toplih i beskrajnih šuma.

Ali kakve, dođavola, ima veze ovo blebetanje s novim albumom Paddy Freea, jednog od osnivača grupe Pitch Black? Pa zato što je ovaj album također na neki način putovanje u mističnu prošlost Novog Zelanda, to jest, njegovih prvi naseljenika Maorija. Ovaj stari i teško shvatljivi narod je upio nešto od prastarog bitka Gondwane. Čisto zato što je među ostatcima ovog kontinenta, izoliran živio stotinama godina prije nego su ga drski Europljani probudili iz istovremeno lijepog i užasnog sna. Njegovi običaji, religija, jezik, napjevi i glazba su isprepleteni davno zaboravljenom, pa čak i neupamćenom prošlosti.

Takav se barem dobiva utisak preslušavajući ovaj album, koji je jedna vrsta skupa jamajkanskog i UK duba, pitchblackovskog electro/downtempo istraživanja i tradicionalnih maorskih elemenata. Za ovu prigodu Paddy Free je uzeo materijale skupine Nga Tae čiji je i sam član, a koja kombinira autohtonu maorsku kulturu s modernom elektronikom, te skladbe od Moana & The Tribe, čiji stil je također fuzija maorskih haka napjeva i tradicionalnih instrumenata, takozvanih taonga puoro s reggaeom i soulom.

Spomenuti instrumenti često imitiraju zvukove prirode, koja je i dan danas na Novom Zelandu ostala uvelike neukroćena i iskonska. U četiri trake albuma, gdje su prerađeni materijali od Moana & The Tribe, valovi beskrajnog Pacifika, zavijanje vjetra kroz litice na obali i šuštanje lišća gustih krošnji od tajanstvenih šuma defiliraju u formi ovih instrumenata i nailaze na glomazne i široke bas linije te hipnotične ritmove, koji se svako malo pretvaraju u tribalne ekspedicije, kakve je prakticirao Adrian Sherwood s African Head Charge. Ali Paddy Free pri tome nikad ne napušta sfere duba. Najočitije je to u trakama "Rangatahi" i "House of Strife" u kojima su utjecaji reggae i duba najjači. Tako u ovoj potonjoj, pored karakteristične filigrane offbeat ritmike duba, dominiraju raskošni puhači i harmonični vokali.

U skladu s izvornim materijalima skupine Nga Tae, koji se mogu smjestiti više u sferu electro-tribal-world glazbe, preostale četiri trake kroče u predjele downtempa i downbeata s uplivima dub/steppersa. Trake su široko postavljene s repetitivnim, hipnotičnim tempima, mirno tekućim valovima levitirajućih synthova i atmosferičnim maorskim spoken word pasažama.

Konačni rezultat ovog novog izdanja je vrlo neobična, ali i vrlo zanimljiva kombinacija stilova koje ne dijele samo oceani, već i velike vremenske distance. U rukama iskusnog igrača kao što je Paddy Free, čiji radovi su dobro poznati i cijenjeni iz Pitch Black i Salmonella Dub, to sve ima jednu savršenu koheziju, čija stilska sintaksa se iznenađujuće podudara i potvrđuje njihovu univerzalnost. A to također govori da mogućnosti duba kao glazbenog žanra još nisu ni približno dovoljno istražene. Tamo, u tim južnim šumama, još puno lijepih stvari čeka na nas.