S novim, petim po redu albumom "Filtered Senses" ujedno obilježavaju dvadeset godina postojanja, iako je se u međuvremenu puno toga kod njih promijenilo. Obojica su se bili posvetili solo projektima. Paddy Free je se angažirao u Moana & the Tribe i Nga Tae, a Hodgson u Misled Convoy. Pri tome su ovi navedeni projekti na neki način nastavak onoga što su zajedno činili u Pitch Black. Paddy Free je nastavio dalje istraživanja u području ritmike, obuhvaćajući novozelandske etno motive, dok je Michael Hodgson utonuo dublje u mračne i mutne vode duba i eksperimentalne elektronike. Čak su im se i putovi u geografskom smislu razišli. Paddy je trenutno nastanjen u New Yorku, a Hodgson od 2012. godine živi u Londonu.
No, to sve ih nije spriječilo da preko različitih kontinenata i hemisfera, putem elektronske pošte, skemijaju novi Pitch Black album u pravom smislu riječi. Njihov repetitivni downtempo dub varira između glatke i prozračne Caffe del Mar meditacije pa do abrazivnog i nemirnog, ambijentalnog industriala. Između ove dvije krajnosti defiliraju kroz ovih devet traka uplivi neo-klasike, nu jazza i naravno mnogo halucinogenog, delayima protkanog duba. Također se u albumu ističe i njegova vokalna komponenta u liku od Alison Evelyn, koju je Hodgson upoznao u Londonu i čiji sneni, misteriozni ali i uznemirujuće nježni glas se poput duha pojavljuje i ponovno isparuje kroz trake.
"Filtered Senses" je, u usporedbi spram prvih Pitch Black albuma tipa "Futureproof", vrlo pristupačno izdanje s masom mirnijih i harmoničnih tekstura. Trake su u prosjeku duge preko šest minuta i tek se tu pokazuje sva sofisticiranost i majstorstvo ovog dvojca da ovo skoro sat vremena dugo plutanje po soničnim valovima i hipnotičnim beatovima učine vrlo zanimljivim putovanjem s kojega se čovjek uopće ne poželi više vratiti.