Priveli smo još jednu festivalsku sezonu kraju, a za rukav smo jedva ulovili sveprisutnog tonca i jednog od idejnog kreatora, Bamwisea Roberta Martinovića. Popričali smo s njim o godini na izdisaju, o dojmovima još uvijek aktualnog albuma Bamwisea, o usporedbama, toncima, izdavaštvu...
Reggae hr: Na proljeće 2017. krenuli na europsku turneju, a zatim ste ju produžili i na festivalsku sezonu. Kakvi su dojmovi? Koliko ste zadovoljni učinjenim?
Robi: Da, dočekali smo ljeto s pređenih 8500 kilometara u tri tjedna, pa se nakon te turneje sve čini lakše. Osim s učinjenom kilometražom, zadovoljni smo i turnejom u cjelini, upoznali smo puno različite ekipe, odsvirali na poprilično raznolikim mjestima, sve u svemu bilo je super! Nakon turneje, na ljeto smo nastupili na tri festivala u regiji (Seasplash, Outlook i 3FF) te na jednom u Francuskoj za koji smo roknuli još 2500km. Volimo autoceste...
Reggae hr: Na toj ste turneji predstavljali svoj prvi studijski album, „Soundproof“. Kako se on „primio“ među vašom publikom?
Robi: Tako je, uz materijal sa sljedećeg albuma, koji je u planu, predstavili smo i materijal s dugoočekivanog prvijenca "Soundproof". Zapravo nam je još uvijek jako teško reći da imamo svoju publiku, a kamoli procijeniti kako se primio, to stvarno ne znamo. Vidjet ćemo s vremenom kolika je zainteresiranost i koliko smo uspješni bili u tome, sada smo već potpuno zaokupljeni radom na novom albumu.
Reggae hr: U doba kad kod nas i mnogo eksponiraniji glazbenici muku muče s prodajom albuma, čovjek se zapita koliko dobro ide prodaja ploča jednog Bamwisea, koji ipak spada u neke underground krugove?
Robi: Kad uzmemo u obzir činjenicu da smo mi potpuni outsideri po pitanju glazbe u regiji, prodaja je zadovoljavajuća, makar u točne brojke nismo previše upućeni i ne brinemo se time previše.
Reggae hr: Koliko se dugo radilo na albumu, odakle ste crpili inspiraciju?
Robi: Realno, na samoj realizaciji albuma smo radili otprilike dva mjeseca. A što se tiče inspiracije, hmm, pa inspirirao nas je sam materijal koji smo zamislili za album. Mislim da se kroz slušanje albuma može dobro zaključiti koja je stvar bila inspirirana kojim žanrom elektronske i bass glazbe.
Reggae hr: Nekada su vas uspoređivali s legendarnim Radikal Dub Kolektivom. U recenzijama u domaćim medijima mi je za oko zapela usporedba s Bambi Molestersima. Koliko vi vidite sličnosti s tim bendovima? Laskaju li takve usporedbe?
Robi: Ovo je pomalo smiješno, da. U, biti RDK nam je od početka bio inspiracija i još uvijek je. A usporedba s Bambi Molestersima je totalni promašaj, ali ako netko tu čuje sličnost, svaka mu čast. Osobno mislim da su to dva različita svijeta. Takve stvari nam ne laskaju previše nego samo još jednom govore da smo vanzemaljci za ova područja.
Reggae hr: Osim što ste polako izrastali u predvodnike dub scene kao bend, uvijek ste bili vrlo aktivni na sceni i u drugim projektima u gotovo svim segmentima, od kreative do „šljake“. Na koje sve strane djeluju Bamwise članovi?
Robi: Bamwise čini ekipa koja se bavi zvukom, videom i rasvjetom, kako u klasičnim «rental» situacijama tako i u raznim art instalacijama i projektima, tako da smo angažirani na sto strana. Neki se bave crtanjem, neki soundom, videom, lightom te dizajnom, a osim u Bamwiseu aktivni smo i u drugim bendovima i soundsystemima.
Reggae hr: Osim što ste žanrovski jedinstveni u ovim krajevima, vjerojatno ste prvi bend koji ima punopravnu članicu – VJ-icu. To sigurno daje i poseban štih vašem nastupu uživo?
Robi: O pa da, Marijanica s videom zaokružuje cjelinu, ona je apsolutno jednako važan član benda kao i svi ostali. Bamwise uživo, bez videa, jednostavno gubi smisao tj. zamisao je u tom slučaju nedorečena.
Reggae hr: S obzirom na tu činjenicu, koliko je slušatelj zapravo zakinut za doživljaj Bamwise prilikom slušanja audio snimaka?
Robi: Realno, nije puno, jer je teško uspoređivati nastup uživo s pločom, no sigurno bi bilo intenzivnije iskustvo da se kod kuće može doživjeti i video iskustvo. Imamo planove po tom pitanju za budućnost.
Reggae hr: Još jedna praksa koja je dosta rijetka kod nas, dok je u svijetu sve češća je inženjer zvuka kao član benda. O važnosti ovog člana je čak napisana i pjesma koja se nalazi na „Soundproofu“. Iako se iz pogleda publike često zanemaruje značaj koji tonac ima na zvuk, nerijetke su situacije gdje upravo on spašava ili uništava koncert. Utjecaj tonca na nastup dub benda je još veći. Slažeš li se?
Robi: U zadnje vrijeme, kod nas, svi bendovi kojima je imalo stalo do zvuka uzimaju si osobu za zvuk i u 95% slučaja on spašava situaciju. E pa sad, kad je u pitanju dub glazba, tu se malo stvari kompliciraju i u našem slučaju stvari nisu standardne te se zato i ne shvate do samog trena dok ne krene koncert pa onda krenu komentari tipa "Aaa, sad kužim zašto vam to treba". Ista stvar kao i s videom, da nema uloge sounda i dubinga to ne bi bio taj bend. Dub glazba je nastala u režijama malih studija, gdje je inžinjer zvuka audio mikser pretvorio u instrument pa tako i Bamwise prati tu filozofiju.
Reggae hr: Dosta je vremena prošlo od prvih nastupa do „Live at Polanović“, a zatim i do „Soundproofa“. Koliko se u tom vremenskom periodu bend mijenjao, a koliko se promjenio zvuk?
Robi: Ogromna je to razlika. U biti, kad bend promjeni postavu to se uvijek čuje pa tako i u našem slučaju nema iznimke, kod svih promjena članova mijenjao se i zvuk.
Reggae hr: „Soundproof“ je izašao za PDV records. Dosta su se, kao izdavači „razmahali“ protekle godine te napokon imamo izdavača koji radi vrhunski posao za domaće underground izvođače. Koliko je, iz perspektive benda, bitno imati izdavača poput njih? Misliš li da priča može potrajati s obzirom na veličinu našeg tržišta?
Robi: Mislim da bend bez ambicije izdavaštva neće puno toga sam moći napraviti, dakako čast izuzecima. Jako je bitno da bend ima izdavača koji cijeni i brije na njihovu glazbu. Mislim da sam već odgovorio na to pitanje - kod nas ne postoji tržište nego samo konzumacija zabave, zapravo u regiji ne postoji prava scena za tu glazbu. A pokazatelj na to je činjenica da dub/reggae autori iz regije ne računaju previše na ove prostore kao potencijalno tržište jer nitko ne kupuje njihovu glazbu, nego je konzumiraju gotovo isključivo uživo, na koncertima. Svi mi računamo da ćemo glazbu uspjeti prodati tamo gdje scene stvarno ima i gdje ljudi konzumiraju glazbu i kod kuće.
Foto: Bamwise Facebook
