Kada je prije nekoliko mjeseci ekipa iz Saso Mange brewerya najavila glazbenu večer podno sljemenskog vrha koja je bila predvođena koncertnim programom Bamwisea i ABOP-a, bilo je jasno da se na to mora ići. Hmeljska tekućina iz Saso Mange proizvodnje već se neko vrijeme toči na Runolistu stoga ova kombinacija nije bila veliko iznenađenje. Na kupnju ulaznice se ipak čekalo do zadnjeg trenutka kada smo bili sigurni da prognoza neće otkazati poslušnost jer je u staroplaninarskim zapisima grijeh da se na Sljeme ide na četiri kotača, a ne na dvije noge.

Obzirom da nas je put nanio do samog vrha već je tamo bilo jasno po količini ljudi da je minglanje u opticaju, a što smo se više bližili Runolistu bilo je sve jasnije da će ovo biti jedna zanimljiva večer. Na ulazu su nas dočekala poznata lica s kvarta, a dvorišni prostor Runolista pretvoren je u pozornicu koja je zadovoljila sve tehničke uvjete uz odlično ozvučenje Saso Mange sound systema koje je dostojno ovako posložene glazbene momčadi koja je vodila publiku u mističnu potragu za svetim gralom. Šteta što je pozornica zaklanjala prekrasan pogled na grad no istovremeno je to bilo vrlo zahvalno tehničko rješenje jer uz taj prekrasan pogled ide i nepregledna provalija kojoj bolje da nitko nije prilazio blizu po mraku. Skupio se popriličan broj ljudi za ugodnu gužvu u kojoj imaš prostora za plesanje ali i chillanje, ako ti baš to hoće. Odlična atmosfera u zraku je pridonijela tome da se zaboravi na grozomorno čekanje na šanku, a nije se dugo moralo ni čekati na početak onoga po što smo i došli. A ponajviše smo došli po dozu duba iz Bamwiseove radionice. Kada me buraz drugi dan pitao kakav je bio Bamwise, rekla sam mu samo kaj pitaš gluposti. Bamwise nas je razmazio još prije cca 15 godina samom svojom pojavom i inzistiranjem na kvaliteti, a ta razina kvalitete se održala i danas. Od prvog EP-a “Live at Polanović” 2011. godine isprofilirali su se kao elektronička dub atrakcija, a iako nisu trenutno pretjerano koncertno aktivni sve predispozicije da ostanu plesna dub senzacija i dalje imaju. Uz malo nespretan početak koncerta gdje se bend već postavio na pozornicu čekajući utrčavajućeg Igora, nova Bamwise avantura je započela nešto iza 22h. Live dubbing na djelu uzeo je maha vrlo brzo pa su se izmjenjivali stariji materijali sa “Soundproofa” do novog materijala kojeg još nismo imali prilike čuti u studijskom izdanju. Novi materijal i nije neka novost, svirao se i na posljednjem Seasplash festivalu a donosi dašak world music svježine do iznimno agresivne elektronike. Uigrana i vrlo iskusna postava benda publici nije dala trenutke za predah, tako ih uvodeći u cjelonoćni party kojem se ne nazire kraj. Od meditativnih instrumentalnih isprepleteni s vokalnim stvarima sa “Soundproofa” kod publike još uvijek najbolje prolaze, a osvježenje u set listi pokazatelj je da bend nikako ne stagnira već nadograđuje vlastiti ionako specifični glazbeni diskurz. Uz kombinaciju uvijek prepoznatljivog i vrhunskog vj-inga praćen uz isto tako dobar light, Bamwise i dalje imaju itekakvu prođu. Njihov koncert je proletio u hipu prepuštajući pozornicu kolegama iz ABOP-a koji već godinama pokazuju zašto je taj after tako bolji od partija. A da li je after uz Maju Pa i Ikonala bio bolji od koncertnog partija na Runolistu znaju oni koji su ostali na plesnom podiju do jutarnjih sati objasni punim mjesecom. A noćna planinarska avantura na dvije noge nosi svoje izazove ali i iznimno iskustvo koje pokriva dvije najveće strasti: glazbu i planinarenje. Neka budu češće ovako dobro organizirane večeri podno vrha Medvednice, Zagrebu kronično nedostaju vanserijska događanja na koja će potegnuti istinski štovatelji glazbe i prijatelji glazbenika bez čije dobre volje sve ovo skupa ne bi imalo smisla. A do tada, idemo na Runolist u nekim drugačijim perspektivama.

Foto: Duje Miliša