Četiri godine je prošlo od kada smo zadnji puta imali priliku čuti Dub FX-a uživo u Hrvatskoj i taj koncert iz 2019. u sklopu Tabor Film Festivala mi je itekako ostao urezan u pamćenje jer sumnjam da ćemo opet dobiti priliku ga čuti u prekrasnom ambijentu srednjevjekovnog dvorca pred nekakvih stotinjak ljudi, a i tada sam pisao izvještaj s koncerta, tako da mi nije prvi put da pišem o njegovom nastupu. Iako je Ben po četvrti put stigao u Hrvatsku, po prvi puta je došao u Zagreb i isto tako je prvi put bila prilika poslušati ga u obliku samostalnog nastupa u klupskoj atmosferi što sam i najviše preferira, jer su festivalski nastupi uvijek vremenski ograničeni, dok se ovako može opustit i produžiti nastup koliko ga je volja. Osobno mi je ovaj čovjek velika inspiracija jer je živi dokaz da se sa glazbom može uspjeti sam, naravno uz pomoć bliskih prijatelja, ali bez velikih izdavačkih kuća pa je tako od samog početka do danas Dub FX ostao kao nezavisni glazbenik koji više manje sve radi sam uz obitelj i nekoliko prijatelja. Također nešto što iznimno cijenim kod njega je njegov stav prema jamajčanskoj reggae/dub kulturi koji je odlično objasnio kroz pjesmu "Listening" koju smo imali priliku čuti i na ovom nastupu, pa evo citat iz te pjesme koji kaže "I love the vibes, but I'm not a rastaman, I understand my culture, but it's not where I'm from", te se s time odlično ogradio od cijelog tog religijskog djela te kulture i koristeći elemente iste u kombinaciji s elementima hip hop kulture radi nešto svoje, a opet ima svoje mjesto i na najvećim reggae festivalima poput Rototom Sunsplasha gdje je i ove godine nastupio. O tome koliko je talentiran kao glazbenik dovoljno je reći da je u isto vrijeme vrhunski producent, vokal, beatboxer, tekstopisac i instrumentalist što ga po meni čini jednim od najzaokruženijih glazbenika na globalnoj sceni jer sve te elemente radi na zavidnom nivou, a uz to sve je i pionir u onome što radi jer je bio prvi koji je provukao svoj glas kroz efekte i loop station, te je napravio svojevrsnu revoluciju u samostalnom izvođenju glazbe uz pomoć efektnih pedala. U Zagreb nam je ovaj put stigao u okviru turneje "Infinite Reflections" s kojim promovira friško izdani istoimeni album na kojem se nalazi devet novih pjesama, a odmah ću izdvojiti tri koje mogu povezati s reggae/dubom jer za ostale bi rekao da više pripadaju hip-hop/r'n'b pravcu. To je pjesma "Falling" izdana na sami dan koncerta, odlična dub traka nastala u suradnji s Paolom Baldinijem koja mi je sjela odmah na prvo slušanje, zatim ljubavna reggae pjesma "Floating" posvećena njegovoj ženi Sahidi Apsari i anti-ratna pjesma "No more" u suradnji sa ruskim MC-em Steppa Styleom i amerikancem Nappy Pacom koja je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama, no kak bi se reklo 'ja se tu ne bi štel mešati', a ako nekog zanima oko čega je polemika neka zaviri u Youtube komentare ove pjesme.

U rasprodanoj Močvari oko 21:45 Dub FX dolazi na binu i započinje nastup pjesmom "Made" s njegovog prvog albuma "Everythinks a Ripple" u onom svom originalnom stilu kako je započeo karijeru, isključivo nasnimavajući svoj glas kroz efekte i loop station no moram primjetiti da sve manje izvodi pjesme na taj način. Tako je kroz ovaj cijeli nastup izveo samo tri ili četiri pjesme, ali isto tako ne mogu reći da je to zamjerka jer razumijem problematiku takvog izvođenja pa je tako u pokušaju snimanja beatboxa za pjesmu "Love me or not" morao zatražiti cijelu dvoranu da bude tiho jer mu je inače nemoguće snimiti loop tako da cijeli koncert toga teško da bi funkcionirao. Na ovoj turneji su s njim i prijatelji koji kroje ovu priču skupa s njime od samih početaka, a to su naravno njegov vjerni saksofonist Mr. Woodnote čiji smo rođendan proslavili poslije 12 sati, njegov prijatelj Cade koji mu je glavni menadžer za turneju i koji je s njime svirao u bendu Twitch (kasnije N.O.N) dok ime Dub FX još nije ni postojalo i ekipa koja je zadužena za zvuk, vizualizacije i prodaju mercha. Kroz cijeli nastup su mu se na momente pridruživali Mr. Woodnote i Cade i dali svoj začin na to što on radi, a on zapravo većinu vremena radi 'live dubbing' na vlastitu produkciju preko koje pjeva, a ono što njegov nastup čini posebnim je to što će nerijetko napraviti kombinaciju različitih svojih pjesama u smislu da će pustiti beat od jedne i otpjevati verse iz neke druge svoje pjesme pa je tako njegov nastup jedan veliki medley vlastitih pjesama koji neće svaki put biti identičan. Prva polovica koncerta je u mirnijem tonu uz hip-hop, reggae, dub i slične ritmove, pa smo tako u tom dijelu čuli sve one reggae trake poput "Fire every day", "Fake paradise", "Blessings" ali i one hip-hop trake poput "Back to Basics" gdje bi mu se pridružio Cade koji je stvarno jedan izvrsni reper. U tom dijelu su se našle i većina traka s novog albuma, koje su odlično našle svoje mjesto u ovoj set listi, a negdje na pola nastupa dolazi pjesma "So are you" koja mu služi kao odličan prijelaz iz reggae/dub ritma u drum'n'bass, a u tom trenutku kada dolazi kraj te stvari zatraži publiku da totalno podivlja, a publika bome posluša te od tad na dalje je bilo sat vremena znojenja uz jungle i d'n'b uz nevjerojatnu atmosferu u klubu gdje se temperatura doslovno popela iznad 40 stupnjeva pa smo svi usput dobili i besplatnu saunu. Kroz tih zadnjih sat vremena su svi ljubitelji jungle i d'n'b žanra došli na svoje, tu je mjesto našla i pjesma "Flow" sa samih početaka gdje nas je Mr. Woodnote sve bacio u trans, a za sami kraj nakon što je rekao da ne radi ono gdje izvođač ode s bine, pa se mi svi deremo da dođe nazad jer mu je ta bis priča skroz izlizana i bezveze, pa nas je jednostavno upitao jel želimo čuti još, na što je dobio gromoglasan pozitivan odgovor već preznojene publike, te nas još počastio s njegovim možda i najvećim hitom "Love Someone" kojeg je odradio na onaj svoj originalan način i nakon tog je još sjela reggae traka "Teach" koja ima i d'n'b remix s čim je završio nastup od dva i pol sata u svom stilu. Već desetak minuta nakon završetka koncerta, cijela ekipa se pojavila na štandu s merchom i ispunila želje fanova potpisivanjem cd-a i vinila, te naravno fotkanjem, što je u današnje vrijeme stvarno rijetkost za doživjet i što je samo još jedan od razloga zašto toliko volim ovog australskog umjetnika.

Što reći za kraj, nevjerojatno mi je koliko se kroz nastup Dub FX povezuje s publikom teško mi je dočarati to riječima, a svi koji su ikad bili na njegovom nastupu znati će o čemu pričam. Možda se moglo ovo organizirati i u nekoj većoj zagrebačkoj dvorani no bez obzira na ogromnu vrućinu, meni je drago da je to ovaj put bila Močvara jer na taj način ostaje i dalje intiman koncert gdje sama bina nije ni na metar visine pa u svakom trenutku možeš doći u prvi red i dati šaku izvođaču. Hvala Dub FX, Mr. Woodnote, Cade i cijeloj ekipi za još jedno predivno i nezaboravno iskustvo, te naravno hvala ekipi iz Pozitivnog ritma na organizaciji ovog događaja, a sama činjenica da je rasprodan govori da je bio pun pogodak!

Fotogalerija: Borna Furlan