Skoro mjesec dana je prošlo od Manu Chaovog koncerta u Osijeku i evo tek sam sada skupio hrabrosti napisati ovaj članak, pa za početak isprika za kašnjenje no smatram da nikad nije kasno za pisati o ovom legendarnom glazbeniku, a sjećanje na njegov koncert barem u mom slučaju ostaje za cijeli život. Tko me osobno poznaje, zna da mi je Manu Chao možda i najveća inspiracija u životu te da i sam izvodim njegove pjesme na svim svojim nastupima, a ovaj koncert mi je bio peti put da ga slušam uživo, ali prvi put u akustičnom izdanju i svakako u najintimnioj atmosferi do sada. Iako ga nažalost nikad nisam uspio uhvatiti u varijanti s Radio Bemba Soundsystemom, mogu reći da sam bio na njegovom najposjećenijem nastupu u karijeri kada je 2014. s La Venturom nastupio u Poljskoj na Woodstock festivalu pred otprilike pola milijuna ljudi, a dan danas se naježim svaki put kad se prisjetim tog koncerta i taj val energije je stvarno riječima nemoguće opisati. Hrvatsku je ovaj glazbenik prvi puta posjetio prije više od 20 godina kada je raspametio zagrebačku Šalatu s koncertom od preko četiri sata i vjerujem da je od tada ljubav između njega i naše domaće publike samo rasla. Šest godina kasnije stigao je s Radio Bembom u pulsku Arenu, pa zatim ponovno u Zagreb u malu dvoranu Doma sportova 2011. godine, a dvije godine kasnije na zagrebačkom Velesajmu je bio moj prvi Manu Chao koncert i što mi je zanimljivo je da je taj koncert održan na isti datum kao i ovaj u Osijeku točno 10 godina ranije. Dvije godine poslije smo ga gledali na Jazinama u Zadru kada sam imao priliku i podružiti se s cijelom La Ventura ekipom, te mi je tada i sam potvrdio da mu je spomenuti nastup na Woodstock festivalu bio definitivno najluđi nastup u životu. Već iduće godine nam se ponovno vratio u Lijepu našu u sklopu varaždinskog Špancirfesta i od te sad već davne 2016. godine smo ga čekali sve do ovog nastupa u Osijeku što znači da smo sedam godina čekali njegov sedmi nastup u Hrvatskoj, a svi znamo da je sedam najsretniji broj kao što sam i ja najsretniji kada se ide na njegov koncert. O njegovom liku i djelu, aktivizmu i humanitarnim radom kojim se bavi, počecima u bednu Hot Pants pa zatim u Mano Negra mogao bih pisati satima, no za te stvari postoji stara dobra Wikipedia, pa ajmo se mi osvrnuti na ovaj prekrasni akustični koncert održan u osječkim Katakombama koji je bio rasprodan u svega nekoliko sati.

Lijep i sunčan dan u Osijeku iskoristio se za uživanje uz rijeku Dravu na poznatom osiječkom kupalištu Copacabani što je odmah pokraj Katakombi, a oko 19 sati kada sam čuo dub i reggae zvukove kako dopiru s lokacije, odmah sam se uputio prema tamo i na prvu ostao oduševljen samom lokacijom koja izgleda kao mali amfiteatar, te zatim ugledao dobro mi poznato lice na bini. Bio je to glavni predstavnik slavonskog sindikata dobrih vibracija (Slavonija Vibes Syndicate), naš Mefa koji je bio zadužen za zagrijavanje prvih sat vremena, a nakon njega je nastavio njegov kolega Armando sve do otprilike 21 sat kada su se gitarist Lucky Salvadori, perkusionist Miguel Rumbao Serrano i Manu Chao popeli na binu i započeli slavlje ljubavi, glazbe, slobode i života od preko dva sata. Kako mi je ovo peti put da gledam njegov nastup, bez obzira što je ovaj put bio u akustičnom izdanju, mogu reći da je to svaki put konceptualno isti nastup i najbolje bi to opisao kao jedan veliki medley njegovih pjesama gdje nema pravila, nema stajanja i gdje će se neki hitovi poput "Mala Vida" ili "La Vida Tombola" ponoviti i po pet puta tijekom koncerta, a ono što svaki njegov nastup čini tako posebnim je ta njegova luda pozitivna energija koju prenosi na publiku koja stavlja osmijehe na lica svih prisutnih i koja definitivno nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Već negdje na pola koncerta se kreće najavljivati kraj koncerta, a svi koji su prije bili na njegovom nastupu znaju da nismo ni blizu kraja i da nas čeka još barem četiri bisa i barem dvadeset (malo sam i rekao) krugova skakanja uz cirkusku ska pjesmu koja nosi naziv "Pinocchio" (lo lo lo lo lololololololo) za koju je u ovoj varijanti imao i spremnu matricu koju bi pustio s svog Ipoda svaki puta kada bi sišli sa bine, a nekad bi i samo ostao skakati na bini sve dok nebi opet uzeo gitaru i nastavio dalje sa još kojim hitom uz 'crazy Osijek'. Netko tko možda očekuje čuti njegove pjesme onako kako zvuče na studijskim albumima će ostati razočaran jer niti jedna ne zvuči tako, već puno življe i s puno većim nabojem energije, a kroz koncert smo čuli sve one njegove hitove poput "King of the Bongo", "Clandestino", "Mr. Bobby" ili "Me gustas tu", samo su izvedene u drugačijem i veselijem aranžmanu nego kako zvuče studijski. Poslije svakog njegovog koncerta si obećam da ću naučiti španjolski jer bez znanja tog jezika je jako teško pratiti koju pjesmu trenutno izvodi, no s druge strane ta jezična barijera ne predstavlja nikakav problem u prenošenju njegove poruke i energije na publiku, a možda zato i nikad nisam ispunio to obećanje samome sebi. Rijetko koji glazbenik može na ovakav način raspametiti i rasplesati publiku s akustičnim koncertom, no moram napomenuti da nastup zapravo nije bio potpuno akustičan jer gitarist koristi pedalu s kojim svira 'kick' što je žila kucavica cijelog nastupa, a perkusionist koristi 'sampler' s kojim ubacuje zvukove sirena, zviždanja i svakako meni najdraži 'sample', glas legendarnog basiste iz Mano Negra, pa kasnije La Venture i Radio Bembe Gambeata koji mi je zbog toga 'sempla' barem malo manje falio na ovom nastupu. Nakon što su odsvirali "Me gustas tu" kao zadnju pjesmu u setu prije naravno još par krugova 'Pinocchia', ostao je Manu još neko vrijeme na bini selektirati glazbu sa svog Ipada i pustio jednu dub stvar, pa zatim jednu drum'n'bass stvar i za sam kraj svoje selekcije "Buffalo Soldier", te i s time pokazao svoju svestranost u glazbi, a nakon toga je ovaj 62-godišnjak našao snage pofotkati se s fanovima i podijeliti koji potpis pa sam se tako i ja obogatio za njegov potpis na omotu vinila. Za after se pobrinuo Dj Flegma uz funky disco ritmove, no kako me već jutro poslije čekao put na Vis nažalost nisam ostao do samoga kraja.

Za kraj mogu reći još jednom da je stvarno nemoguće Manuov nastup dočarati riječima pa je stoga i ovaj izvještaj poprilično kratak, a svakom istinskom ljubitelju glazbe svakako preporučam njegov koncert jer je stvarno doživljaj koji se dugo pamti, a ja ću se veselit svakom idućem njegovom nastupu u blizini kao da idem prvi put. Za ljubitelje dub glazbe preporučam da pregledaju La Panchita Records gdje Manu redovito objavljuje pjesme u dub stilu pa iako nije izdao kompletni studijski album još od 2008., nije da ga nema u studiju. Šta još reći osim hvala Osijek i hvala ekipi iza agencije Advert na ovom vrhunski odrađenom koncertu, sve je bilo odlično, od ponude hrane, pića i same cijene istog do kvalitetno odrađene produkcije, ljudi svaka čast i dajte još toga da imamo češće razloga otići malo na istok Hrvatske! Sljedeća postaja je naravno nada ilitiga Próxima Estación: Espeeeraaanzaaaa!

Foto: Ivan Novokmet (Soundguardian portal)