logo-t

  • Barry Ashworth (Dub Pistols):

    Barry Ashworth (Dub Pistols): "Veza između politike i glazbe uvijek je bila snažna"

  • Preminuo reggae/dancehall pjevač Tony Tuff

    Preminuo reggae/dancehall pjevač Tony Tuff

  • Solo Banton & Irie Ites - “In this Time” - relevantan zapis današnjeg vremena

    Solo Banton & Irie Ites - “In this Time” - relevantan zapis današnjeg vremena

  • Eklektična predstava Dub FX- a stiže u Pulu

    Eklektična predstava Dub FX- a stiže u Pulu

  • Haris Pilton -

    Haris Pilton - "Showcase" - old school steppers zvuk u maniri najvećih i najdugotrajnijih roots himni

  • FC Apatride UTD u Beogradu - Dekolonizacija kulture

    FC Apatride UTD u Beogradu - Dekolonizacija kulture

nike

Događanja
×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 156
Intervjui
30. Studeni -0001

Ususret Skavilleu: The Invisibles

11. Skaville Festival

Skaville Festival je izdržao dugih deset godina. Jedini ska festival u regij živi i dalje. Crno bijele kockice, fina oblekica, prepoznatljiv ritam, prekrasne brass linije puhača i ples do jutra. Prelijepe uspomene su iza nas, ali hrabrog srca i vođeni ljubavlju prema ska kulturi, ekipa Skaville festivala grabi dalje u novo desetljeće. Jednodnevno 11. izdanje festivala će se održati 9. rujna na otvorenom, u dvorištu Galerije K2, novom prostoru u Križevcima, a mi smo napravili intervju s nizozemskim sastavom The Invisibles koji dolaze u Križevce napraviti raspašoj za 11. izdanje Skaville festivala!

Reggae hr: Kako je nastao bend The Invisibles?
The Invisibles: Enrico Cioccolini Gotink svirao je ska i reggae još kao 18-godišnjak u rodnoj Italiji. Osnovao je i pjevao u dva ključna ska reggae benda iz 80-ih i 90-ih, Downtowners i Strange Fruit, koji su zaslužni za bogatu povijest glazbe tog žanra u Italiji i Europi zajedno s Casino Royaleom i Africa Uniteom (kasnije udruženim s The Bluebeatersima). Nakon više od 20 godina pauze i preseljenja u Nizozemsku, Gotink je odlučio ostaviti još jedan značajan trag u europskoj povijesti ska glazbe. Tijekom 2011. počeo je obrađivati suvremene pop pjesme i evergreene u jamajkanskim ska/reggae/rocksteady žanrovima i objavljivati ih na svom Soundcloudu. Nizozemski, talijanski i francuski reggae izvođači preslušavali su te obrade i sami se javili Enricu da žele biti članovi njegovog benda. I tako su nastali The Invisibles. Album "First ACt" snimljen je 2013. u lipnju, a izašao je u listopadu uz koncertu u Studiu K u Amsterdamu. Od tog trenutka, bend nije prestajao s radom, a gaže su pristizale sa svih strana zahvaljujući brojnim glazbenim događanjima i izvođačima koji su s njima surađivali. U prosincu 2013. bend je na svom službenom Youtube kanalu objavio vlastitu verziju pjesme "F'airy Tales of New York" od The Poguesa, a 10 minuta kasnije, Poguesi su to objavili na svojoj službenoj Facebook stranici uz tisuće likeova i komentara u manje od 24 sata. Tada je započeo i projekt "Take Her To Jamaica" koji se održava svakog tjedna gotovo dvije godine, u sklopu kojeg The Invisibles prerađuju moderne pop pjesme ili evergreene u svom stilu te se snimaju dok sviraju uživo. To je bio još jedan dokaz njihovog talenta i priznanje vještina kojima raspolažu te je njihov nastup dvaput objavljen na službenoj Facebook stranici Talking Headsa za izvedbu "Once In A Lifetime" te isto tako, za obradu pjesme "Monkey Man" Toots and the Maytalsa. Prošle godine Enrico se poželio odmaknuti od predznaka benda koji svira samo obrade te stvarati vlastitu glazbu. S još nekoliko originalnih stvari iz njegove zbirke u kojoj ima više od 120 pjesama, spojio je stare stvari The Invisiblesa i dodao potpuno obnovljeni repertoar koji uključuje i neke velike obrade jamajkanskih klasika iz 60-ih i 70-ih. Naravno, na popisu se nalaze i poneke obrade pjesama na talijanskom, ali i originali.

Reggae hr: S obzirom da u bendu ima 14 članova, kako se strukturirate tijekom nastupa?
The Invisibles: To ovisi o puno čimbenika: o pozornici, budžetu, atmosferi te dostupnosti naših glazbenika. Minimalno nastupamo kao šesteročlani bend, ostavljajući više prostora za ritam i vokale nego za same instrumente. Čini se kao da nas ima malo, ali nastup je jednako moćan kao kad smo svi na pozornici. Sada nas ima deset u bendu: bubnjevi, bass, gitara, klavijature, tri vokala i tri trube.

Reggae hr: Dolazite li na Skaville u Hrvatsku u kompletnom sastavu?
The Invisibles: Dolazimo, i to sa saksofonistom iz Empatee Du Weissa zato što nas dolazi devetero iz Amsterdama te ne možemo svi stati u kombi.

Reggae hr: Možemo li na novom albumu očekivati autorskog materijala ili obrade drugih pjesama?
The Invisibles: Radimo na drugom albumu na kojem će se nalaziti 12 do 15 novih pjesama, uglavnom originalne stvari koje je Enrico napisao te dvije ili tri ska verzije pop hitova. Stil je i dalje u u vintage dance varijanti, no, predstavljaju se moderniji zvukovi i sampleovi koji su produžena verzija reggaea i duba. Očekujte album u studenom ove godine.

Reggae hr: Kakve su reakcije bile na EP "First Act"?
The Invisibles: Taj album nam je trebao biti proboj na tržište te se još uvijek izvodi uživo i prodaje na internetu. Nismo se pretjerano promovirali jer nismo planirali snimiti album, iako nam je to svima bila velika želja, prije ili kasnije. Ipak, dobili smo divne komplimente od brojnih fanova i velikih glazbenika poput Toots And The Maytalsa, Dennisa Bovella, Mr. T-Bonea i mnogih drugih.

Reggae hr: Kako ste se opredijelili za ska/rocksteady ritam?
The Invisibles: Sve je počelo još u 80-ima kada je Enrico sa svojim školskim kolegama markirao iz škole kako bi mogao svirati u starom podrumu u centru Rima. Tamo su satima svirali "Tylera" od UB 40, "Monkey Mana", "A Message to You Rudy"... Onda je Enrico otišao u London tri godine za redom i kad bi se vraćao, uvijek bi donosio neke zvukove s kojima bi eksperimentirao zajedno s drugim glazbenicima. Na koncertu benda Potato 5 i Laurel Aitken te The Untoouchablesa 1986. Enrico je bio zapanjen vrhunskim izvedbama i odlučio se definitivno okrenuti ska žanru. Započeo je s radom u produkciji Studia One-a, Trojana i svih ostalih izdavačkih etiketa iz 60-ih i 70-ih koje su ga svakodnevno inspirirale. Taj glazbeni 'virus' preuzeo ga je toliko jako da se nije više mogao otrgnuti od jamajkanskog zvuka do danas i vjerojatno još dugo u budućnosti.

Prijevod: Lovorka Ibrić

Tekst:  

Video sadržaj

Recenzije

Sassja - "Chwakka" - eksperiment je uspio
Eesah - "Deep Medz" - osvježenje u industriji reggae glazbe
JahMoodOnJe Collective - “Vse gori” - sve bogatija slovenska reggae scena
Mo’Kalamity - "Shine" - album za probijanje geografskih i kulturnih granica
Vibronics - “Woman On A Mission 2” - žene dub ratnice