Don Carlos (r. 1952), umjetničko je ime Euvina Carlosa Spencera, jednog od najvećih reggae izvođača izvornih generacija s Jamajke. Započeo je karijeru ranih 70-ih, bio dio originalne postave grupe Black Uhuru, te se poslije nametnuo kao profilirani solo roots vokal koji je u svojem izričaju preživio sve faze glazbe s onog malog karipskog otoka, svima nam tako dragog. Ostao je vjeran žanru čiju je popularnost pomogao proširiti na sve strane svijeta, te i dan danas aktivno nastupa na turnejama diljem Amerika, Europe i Afrike, gdje je iznimno popularan. Za Reggae.hr dao je intervju prilikom nastupa na Overjam Festivalu u Tolminu.

Reggae.hr: Za vašu reggae fan bazu u Hrvatskoj, možete li nam ukratko ispričati nešto o svojem djetinjstvu?
Don Carlos: Rođen sam u zapadnom dijelu Kingstona, u kvartu poznatijem kao Waterhouse. Znate, Waterhouse je mjesto glazbe, jednako kao i Trenchtown. Iz mojeg je kvarta poteklo mnogo poznatih glazbenika, poput The Jaysa, Black Uhuru, Junior Reid, Hugh Mundell, ali i King Tubby te Prince Jammy. Neki su, poput Wailing Soulsa, rođeni u Trenchtownu, ali su se preselili u Waterhouse.

Reggae.hr: Kada ste dobili svoje umjetničko ime?
Don Carlos: Ma to je bilo i prije nego što sam uopće započeo snimati ploče. Moje ime je Carlos, a prijatelji su me od malena zvali Don. To je to - Don Carlos.

Reggae.hr: U svojoj ste bogatoj karijeri radili s brojnim producentima i bendovima. Iz vaše perspektive, koji su bili najbolji producenti i najbolji bend s kojim ste radili?
Don Carlos: Niney The Observer... Da, on je bio dobar producent. Junjo Lawes, također. I Bunny Lee, da... radio sam s više njih. Ali meni najdraži producent bio sam ja sam. Kad smo kod bendova, Roots Radics su svirali na najviše mojih pjesama. S njima sam se uvijek osjećao najugodnije, pa bih njih izabrao i zbog same kvalitete, ali i zbog povezanosti i razumijevanja koje smo imali. No, radio sam i s drugim glazbenicima te sam ostao sa svima u dobrom odnosu. Tajna je u poštovanju. Ja poštujem njih, oni poštuju mene. Uvijek mi ih je drago sresti na turnejama i festivalima. Na albumu "Just A Passing Glance" (RAS, 1984.) pratio me dio Wailersa - braća Barrett i Junior Marvin. Dok je Bob bio živ nije baš volio da njegov bend prati druge, ali eto, ja sam onda poslije imao veliku sreću što sam mogao barem malo s njima surađivati.

Reggae.hr: Što se tiče pratećeg benda s kojim sad nastupate - Dub Visiona. Ima li u njemu glazbenika iz starijih generacija ili je to novi sastav, mlađih glazbenika?
Don Carlos: Pa, moja brass sekcija prati ne samo mene, već gotovo sve roots glazbenike s Jamajke koji sviraju po SAD-u. Klavijaturist je, recimo, svirao i za Ijahman Levija, dok je gitarist jedno vrijeme pratio Tootsa u The Maytalsima. Noviji je to bend, s obzirom da njih dvojica žive u UK-u, ali je dio uigran jer s brass i ritam sekcijom surađujem već dulje vrijeme.

Reggae.hr: Gdje ste sada bazirani, tj. gdje živite i stvarate?
Don Carlos: Stalno sam na putu, stalno na turnejama, zapravo i ne znam gdje živim. Svijet je moj dom, možemo reći. I dalje sam jako vezan uz Jamajku, tako da je tamo trenutačno moj osobni automobil. Kada nisam na Jamajci, uglavnom boravim u Kaliforniji, iako imam i kuću u Miamiju. Jako sam zauzet i trenutačno mi se teško skrasiti na jednom mjestu. Ako bih birao najdraže mjesto, to bi ipak bila Kalifornija.

Reggae.hr: Zbog sunca?
Don Carlos: Zbog biljke.

Reggae.hr: Najdražih pet pjesama koje ste napisali i koje volite izvoditi?
Don Carlos: Pa, možda ne po meni, ali mojim se fanovima najviše sviđaju "Just A Passing Glance", "Mr. Sun", "Lazer Beam", "Johnny Big Mouth", "Raving Tonigh", "Young Girl", "Live in Harmony", "Harvest Time" ... to su samo neke.

Reggae.hr: U novije vrijeme može vas se vidjeli i čuti kako surađujete s mladim snagama, bendovima iz Kalifornije kao što su Tribal Seeds i Slightly Stoopid. Pomažete li im na neki način savjetima i samom prisutnošću? Sigurno vas jako cijene.
Don Carlos: Da, zahvalan sam što su tako mladi glazbenici primjetili moju glazbu, stil, riječi mojih pjesama i poruku koju šaljem. Oni rade kvalitetno i znaju da sam ja tu za njih, bio im ja potreban ili ne. Od svih kalifornijskih bendova meni je ipak najdraži Slightly Stoopid. Pratili su me uživo, izdali smo i jednu pjesmu zajedno, a smatram ih za odlične glazbenike i divne ljude.

Reggae.hr: Što možemo očekivati od Dona Carlosa u idućih dvije, tri, pet godina? Gdje najviše uživate nastupati - u Europi, Amerikama ili Africi?
Don Carlos: Možemo reći isto kao i dosad. Trudim se slati svjesne poruke ljudima, podsjećam ih na pozitivu, šaljem ljubav svima. Puno sam svirao po Europi ovih nekoliko tjedana, bio sam u Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj. Planiram i afričku turneju uskoro... Gdje kod sviram, sviram pred svjesnim i pravednim ljudima, teško mi je izabrati gdje najradije sviram. Npr. najveću publiku koju sam ikada privukao, to je bilo u Africi. U Nairobiju u Keniji uživo me slušalo 120 000 ljudi. To je bilo lijepo. Uvijek imam vremena za ljude, moje fanove i nikada za njih nisam umoran. To definitivno možete očekivati od mene.