ST!LLNESS je grupa koja od početka njeguje tradiciju zvuka s kraja starog i početka novog milenija. Tradiciju koju je glazbena industrija razno i uvijek nespretno nazivala crossover ili fusion. Iako je sama bit tog meta-žanra stvaranje originalnog zvuka koji krši žanrovske i psihičke barijere i cik-cak izbjegava unaprijed zadane medijske koridore. Možda je klincima danas teško i dočarati tadašnju snagu kulturnog šoka jednih Asian Dub Foundation, proročki distopizam Senser, neposrednu revolucionarnost Rage Against The Machine, neobjašnjivu magiju punk-funk zvuka Red Hot Chilli Peppers ili čistu opasnost originalnih gangstera Boo-Yaa T.R.I.B.E....

Subkulturni momentum muzičkog aktivizma pokazivao je u praksi ukidanje predrasuda i povezivanje različitih plemena. Sjećam se prvog privatnog partija organiziranog na temu susreta urbanih ratničkih kultura. Čak je i DJ morao biti neutralan: čovjek je dobio popis traka koje treba puštati i jednako se čudio kako selekciji tako i reakcijama. Naizmječni blok hip-hop rap pa blok hardcore punk muzike i tako u krug cijelu noć. Bilo je to kao da su bande Bloods i Crips potpisali međugradsko primirje. Ovo je interni shout-out za sve moje veterane. Big up! Što se tiče domaće scene, grijeh je ne istaknuti posljednji album koji je potpisao El Bahatee, naslovljen "Amen" (2002). Lirički je to obračun s lokalnim pošastima mentalne i etičke degradacije koji se zbiva preko podloge brutalnih gitarskih riff zahvata i još brutalnijih breakbeat bubnjeva. Isto tako, pojava da domaći rap artisti uživo izvode pjesme uz sviranu instrumentalnu pratnju umjesto preko ritmova koje vrti DJ, je vrlo dobro etablirana. Još od kad je Edo Maajka krenuo koncertno rokati s Leksaurinima, a tu su naravno i TBF i Elemental. Možemo reći da svi ovi prvoligaši duguju kontakt sa širom publikom upravo odlukom da je bit uživo nastupa kemija interakcije između više glazbenika na pozornici. Od pionira zvuka odajmo počast nikad prežaljenim i tragično izgubljenim riječkim Unlogic Skill.

Bilo je to debelo prije više od desetljeća, u legendarnom reggae dućanu Kingston u zagrebačkoj Radićevoj ulici, kad je Yuri (glavni vokal i tekstopisac) radosno objavio da su napokon „našli čovika”. Radi se naravno o producentu i multi-instrumentalističkom geniju danas svima znanom kao Egoless. Tako je nastala esencijalna elektronska nadogradnja i komponenta koja čini taj čarobni most koji spaja nasljeđe uigranog sviranog i futurističkog neistraženog zvuka. Od tada do sad su ST!LLNESS potpisali više izdanja i postali neizostavan dio domaćeg vala post-punk i festivalske scene. Ako je prvi album krenuo sa sintagmom „odabrao Đelo Hadžiselimović” kao najava nečeg što postaje obavezni dio kućne kulture, onda je jasno da je veći i teži zadatak odabrati samo jednu pjesmu koja predstavlja onu signalnu raketu po kojoj ih svi znaju. Puno lakše je nabrojiti pregršt hitova koji su se uvukli u zidove, podove, stropove, doline i planine ovih krajeva kao što su „Egoskopija”, „Blues Za Moju Majku”, „Terapija”, „Energija”, „Banana Split”...
Tako će iz novog albumu zasigurno izaći više hitova. Hitovi koje neće profilirati unaprijed kupljeni komentari na društvenim mrežama nego organsko slušanje i dijeljenje, „The People's Choice”.

Po principima D.I.Y. pristupa radu, grafički identitet nosi basist Marko Pinjuh. Sam materijal je snimljen i produciran u studijskom aranžmanu kojeg je dizajnirao Egoless. Stoga se kao kolega producent zvuka mogu poslužiti rječnikom kojeg inače koriste stručni enolozi kad opisuju kakvo vrhunsko vino: Široko, čisto, jasne note, bogata slojevitost u pravoj mjeri, odličan balans između temeljnih i krovnih okusa. Pravi Umami.

Naime ST!LLNESS ovdje zvuče kao čistokrvna reggae roots foundation skupina koja začas, kraći od treptaja oka, otplovi u nepoznate vode post-rock avantura i nazad bez ikakvog nezgodnog trzaja i sportskih ozljeda. Specijalna čar ovog albuma su gostovanja, pri čemu svaki gost donosi svoje začine koji čine zaokruženu priču zdravih obroka u slasnim slijedovima. Tu su eterična Sara Renar, veliki meštar stiha Alejuandro Buendija i novi superheroji HRAM. „Direktno iz jezgre šibenskih zidina” momci stoje sami na kick snare bedemima novoizgrađenog hrama prave škole repanja. U proteklih godinu dana su pokazali opasne namjere za bum rush ulet na underground hip-hop scenu. Scratch tehniku odrađuje DJ Venom, ako stvarno ima itko da ne zna šta to ime znači na domaćoj scratch sceni, onda je dovoljno reći da je tata od zanata svoj dio odradio: savršeno.

Ako se pak nađe neki pametnjaković koji pita „Zašto smo čekali 10 godina?”; takvima ne treba objašnjavati profesionalne i privatne društvene turbulencije koje umjetnici svakodnevno savladavaju, nego samo slatko reći: „Strpljen, spašen!”.

Proizvod je ovo koji zasigurno nije namijenjen za generaciju ispod 14 godina. Onu generaciju koja je u najžešćem treningu trending torture i tik tak tokova. Ali i za njih se može ovdje primijeniti parafraza Wu Tang Clan:

„Lima, ne trebaju ti instrukcije za maturu. Uzmi ST!LLNESS album. I dobiti ćeš svo obrazovanje koje trebaš.”