Dugo im je trebalo da skuhaju autorski materijal no kada su napokon objavili prvi album, ekipa iz One Dreada jednostavno ne staju s promocijom “Rewind, Play, Repeat” izdanja. Ubrzo nakon uspješne promocije u Vintageu krajem prošle godine, stigla je najava za njihov koncert u zagrebačkom Saxu. Povod je bio objavljivanje albuma na vinilu pa čak i na kazeti jer dosad se “Rewind, Play, Repeat” ukazao samo u digitalnom obliku i fizičkom CD obliku. Kišna subota večer ipak nije pokvarila planove mnogima koji su se uputili u zagušljiv prostor Saxa. Ugodno popunjen klub i publika raspoložena za novu dozu reggae “štale” One Dreada receptura je za dobru zabavu. Kada je bend u zakazano vrijeme izašao na pozornicu dočekala ga je dobra atmosfera i tulum je mogao započeti.

Kao i u Vintageu otvorili su koncert s autorskim repertoarom i šou s “Mighty Lioness” je mogao započeti. Ono što je meni najviše golicalo znatiželju je priključivanje brass sekcije koja je bila rezervirana za ovo njihovo specijalno koncertno izdanje. Green Horns Brass sekcija se od prvog takta odlično uklopila u dominantnu sviračku sekciju One Dreada, i od prve “Mighty Lioness” disali su kao jedno. Truba, trombon i saksofon zaokružili su zvuk benda, i zapravo im dali ono što im je nedostajalo, a da to nisu ni znali. Koncert se nastavio u autorskom ritmu s “Timeloop”, a pjesma nas je u dubwise stilu uvukla u koncertni zaplet koji se sve više zakuhao s “Remembering”, pjesma na kojoj su TNT Vocal Force tek krenule pokazivati svoju višeglasnu pjevačku snagu.

U “Mr. Nicey Nice” ponovno se ukazao Martin Mandir koji je oplemenio uvod u pjesmu, a i koji se ujedno pojavio u video spotu istoimene stvari. Nastavilo se sa “Spliffin” i “Devil Is Here” koje se u koncertnom opusu odlično nadopunjuju jedna na drugu. Upravo u tim pjesmama Green Horns Brass sekcija dolazi ponovno do izražaja, a pomalo zatomljen sound u Saxu spašava tonac benda Dr.Obi koji se uvijek trudi ostaviti svoj pečat u svakom bendu u kojem je član. Tu negdje počinje spektakl jer zadnje dvije autorske stvari su rezervirane za žesticu koju predvodi ionako odlična “Culture Of Fear”, a konceptualno je za kraj ostavljena “Revolution” koju je u Vintageu utjelovio naš Little Vex. U Saxu se pojavio originalni majstor ceremonije, neuništivi Chakka koji je gostovao na albumu, a zajedničkim, revolucionarnim snagama i mahanjem zastavama usijali su atmosferu do vrhunca. Tu se uspješno finiširalo s autorskim dijelom, a krenulo se na tzv. “štalu” One Dreada. Da su obrade reggae velikana savladali to smo već davno apsolvirali, a koliko mi se čini malo su imali drugačiji upliv u taj svirački dio. Započeli su s “Guess Who's Coming to Dinner” Black Uhurua koja se spojila s fenomenalnom izvedbom “Exodusa”, a netipično su svirali “It’s A Pity” s nastavkom na “Night Nurse” i ovdje je zapravo moja One Dread avantura za tu večer završila. Prema set listi koju sam dobila od benda večer se nastavila s mnogobrojnim hitovima kao što su “One Step Forward”, “Murderer”, “Rudy”, “Iron Lion Zion” i “Could You Be Loved”.

Nikad nisam bila obožavatelj tribute priča stoga mi je još draže što su One Dread nakon XY godina postojanja izrodili autorski materijal, a toplo se nadam da će ih uspjeh “Rewind, Play, Repeat” albuma motivirat za daljnji autorski rad. Da mi je kuna za sve momente u kojima nisam vjerovala u ovaj bend, i ispostavilo se da sam bila u potpunosti u krivu. Šteta što brass sekciju nisu imali na prvobitnoj promociji albuma jer bi zvučna slika proširene verzije benda u Vintageu u potpunosti došla do izražaja zbog boljeg klupskog sounda, a toplo se nadam da ćemo imati priliku ponovno uživati u njihovoj zajedničkoj sinergiji. No s brass sekcijom ili bez nje, sviračka okosnica benda Bad Boys i žene iz TNT Vocal Forcea koji zajedno čine One Dread melju sve pred sobom.

Foto: Natko Felbar