Sve je počelo početkom prosinca 2007. godine u opskurnom Jamaica baru u zagrebačkoj Ciboni. Tamo se okupila prva postava One Dreada kako bi odsvirali svoj premijerni koncert. Danas zajedno s osnivačima benda maglovito prepričavamo taj događaj jer nitko od nas nije u potpunosti siguran što se točno u prostorima Cibone zbivalo, osim da nam je bilo jako dobro. A šesnaest godina nakon susrećemo se u prostoru Vintagea u kompletno drugačijoj formaciji. Bendovu karijeru obilježile su svirke različitih reggae obrada, a repertoar satkan od Damiana Marleya, Alborosiea, Maxa Romea, Inner Circlea upeglali su gotovo do savršenstva. Formacija benda sastavljena od vokalnog TNT vocal forcea i sviračkog Bad Boys dijela iz svirke u svirku zvučali su sve bolje. Kako je vrijeme prolazilo, kvaliteta njihovog nastupa je postajala sve očiglednija, a još 2017. godine na koncertu u KSET-u se počelo koketirati s autorskim materijalom da bi ta priča sve do 2020 posve utihnula. Taj materijal se kuhao dugo, dugo da bi na kraju 2023. godine dobili vrlo dobar proizvod u obliku albuma “Rewind, Play, Repeat” kojeg su najavili putem tri singla “Remembering”, “Mighty Lioness”, “Mr. Nicey Nice”. Iako singlovi samostalno nisu imali jačinu, u cjelini albuma ipak su uspjeli funkcionirati apsolutno kompletno. Zajedno u suradnji s Dr.Obijem i Filipom Motovunskim One Dread su napokon izdali album vrijedan pažnje. Zaokružili su svoju prvu autorsku priču s PDV Recordsom, a svi navedeni akteri su sudjelovali na promociji albuma u Vintage Industrial Baru. Dr.Obi je zagrijao atmosferu za dugoočekivani autorski koncert One Dreada, Filip Motovunski je zakucao za kraj dok je ekipa iz PDV Recordsa upotpunila priču s prodajom njihovog mercha.

Prvi dio koncerta logično je krenuo s predstavljanjem materijala s albuma u kojem se osjetila trema benda zbog izvođenja novih stvari. Ispostavilo se da za bojazan nije bilo potrebe; ionako već njihova vjerna publika im je jela iz ruku i apsolutno ih podržala od samih prvih taktova, a što je koncert odmicao atmosfera je postajala sve luđa. Na “Devil Is Here” euforija je postajala sve opipljivija, a pretočila se u ”Culture Of Fear” u kojoj se bend počeo opuštati, a vokalni trio pokazao potpunu dominaciju dok su cijelom izvedbom pokazali srednji prst ovom trulom sistemu o kojem je riječ u ”Culture Of Fear”. “Mr. Nicey Nice” otvorio je Martin Mandir, frontman Mnogih drugih koji se u Vintageu ukazao prvenstveno kao frend benda, a svojim vokalnim otvaranjem uveo nas je u svijet u kojem ekipa i dalje mašu tim srednjim prstom svim trulim poslodavcima koji ugnjetavaju svoje radnike. Dinamika koncerta se spustila na “Mighty Lioness” pjesmu koja je zapravo obilježila njihov početni glazbeni izraz. “Mighty Lioness” karakterno odgovara TNT triju One Dreada, a da su prave lavice nošene sviračkom energijom svojih Bad Boysa pokazali su i u duvački nastrojenoj “Spliffin”. I napokon je došlo vrijeme za stvar na kojoj su imali jedino gostovanje na albumu, “Revolution”. Pjesmu je na albumu začinio Chakka Kalibal no na veliku žalost sveprisutnih Chakka nije mogao gostovati na promociji. Tu je u prvu pomoć uletio Little Vex koji je imao ne baš lagan zadatak zamijeniti jedinstvenog liričara s ovih prostora. No Vex se očito dobro pripremao i razvalio na “Revolutionu” koji je digao cijeli Vintage na noge. Ako je i bilo onih koji su u tom trenutku bili suzdržani, ovaj onedreadovski Chakkin poziv na revoluciju u interpretaciji Little Vexa ih je digao u zrak. Tu je završio revijalni dio koncerta u kojem su One Dreadovci napokon predstavili sebe, a uslijedilo je vrijeme za opuštanje. Tek tu se vidjelo koliko je zapravo bend bio na iglama pod pritiskom hoće li sve ispasti dobro. No ispalo je i više nego dobro, a njihov standardni “raspašoj reggae party” je mogao početi. Uz standardnu postavu koju čine vokalni trio, klavijature, bas, perkusije, bubanj i gitara izmjenjivali su se poneki bivši članovi benda, a Little Vex je i dalje uletavao kao majstor ceremonije. Našlo se mjesta za hitove poput “Joker Smokera” Tristona Palme u kojoj su čak i Ziggy Papers One Dread custom made rizle letile s pozornice i “Herbalist” Alborosiea kojeg je utjelovio već spomenuti Vex. Tu već imamo publiku u deliriju koja se predala ziheraškim hitovima poput “Bad Boysa” i “Mr. Boombastica”, a sve je kulminiralo spektakularnom završnicom s “Chase The Devil” Max Romea u koju su semplirali i Prodigy verziju istoimene stvari. Lijepo je bilo vidjeti rasplesani Vintage u srijedu navečer, a One Dreadu čestitam na vrlo dobro iznešenom prvijencu. Na kraju nije bilo potrebe biti na iglama oko materijala s “Rewind, Play, Repeat”, ipak su svojim sviračkim iskustvom pokazali kako pobijediti tremu i razvaliti koncert, a okruženi vrhunskom ekipom iz A lige za ništa drugo osim pobjede nije bilo prostora. Sada više nema nazad, prostor za napredak se tek otvorio.

Fotografija: Filip Kovačević