Dugo najavljivano gostovanje legendarnog basiste Twinkle Brothersa Dub Judaha u kombiniranoj organizaciji ekipe iz Pule i Zagreba prošlo je više nego odlično, a kad se udruže ljudi iza Escape the City festivala s prevarantima iz Zagreba pod imenom Majestic 23 ništa manje nisam ni očekivao. Tako za početak moram pohvaliti ekipu za vrhunski odrađenu promociju ovog eventa, točnije dva eventa, a kako je došlo do same ideje možete pročitati u jednom od meni najbolje napisanih opisa eventa ikada. Koliko sam čuo u Puli je prošlo jednako dobro kao i u Zagrebu, a na oba događaja ekipa je potegla iz čitave Hrvatske pa čak i iz susjednih država i vjerujem da se u ova dva dana okupila čitava dub familija naše regije što je samo po sebi ogroman uspjeh. Stvarno je bilo jako lijepo vidjeti toliko poznatih lica na jednom mjestu, čak je i Hornsman Coyote potegao iz Beograda na ovo, zna čovjek šta valja, a bila je tu i ekipa iz Austrije iza Lion's Nail crewa koja je posjetila oba dva događaja, te i za njih veliki respekt kao i za sve ostale koji su potegli na ovaj događaj iz raznih krajeva.

Oko 22h počeli su mladi rezidenti Attacka Kordoom HiFi na moćnom Digitron soundsystemu s još uvijek svježim ultra super mega hogovima čiju smo premijeru mogli čuti na onom zagrijavanju za ETC u Željezničaru, u međuvremenu su dečki već stigli spaliti i popraviti te zvučnike, a ja ću samo reći da basa ni najmanje nije falilo kako i priliči Digitron soundu. Mladi dečki su odlično zagrijali floor sa svojom selekcijom roots duba i osjeti se da već imaju dosta nastupa iza sebe, a nastupati prije ovakve legende nije nimalo lak zadatak, no dečki su to sjajno odradili. Nešto iza ponoći stigao je Dub Judah, veteran i legenda UK dub scene koji sa svojih 60 i kusur godina bez problema doleti iz Engleske i odradi dvije noći za redom u dva različita kraja Hrvatske te mu već samo za to skidam kapu, a koliko sam čuo od organizacije pokazao se kao odličan skromni gost bez nekih velikih prohtjeva i zahtjeva kakve znaju dolaziti od izvođača ovakvog kalibra. Opisali su mi ga kao prosječnog jednostavnog lika s klupice u kvartu s kojim se da normalno popričati o svakakvim temama i kao takav se odlično uklopio među hrvatsku dub familiju koja iznimno cijeni tu jednostavnost kod ljudi, pogotovo kad je riječ o takvoj legendi koji je prisutan na sceni preko 40 godina. Donio nam je Dub Judah svoj live act u kojem preko midi kontrolera ima kontrolu nad svojim produkcijama i preko toga uživo svira posuđenu bas gitaru i melodiku, a uz to naravno i pjeva uživo. Vrhunski je to live dub nastup prepun pozitivnih poruka i vibracija, a kad on kaže da je stvarno bolje biti dobar nego loš, nitko nema razloga ne vjerovati u to i mislim da smo svi prisutni bili oduševljeni njegovom jednostavnošću i pozitivom koju nosi sa sobom. Od najavljenih sat i pol, produžio je on to za još kojih pola sata, pa smo tako dobili oko dva puna sata njegovog nastupa, a mislim da bi svi uživali i da je još toliko svirao, tako da je izbor koga dovesti i predstaviti našoj dub sceni bio pun pogodak. Nakon veterana UK dub scene, na red je došao veteran naše domaće scene, član nažalost neaktivnog Radikal Dub Kolektiva, ali također zajedno s pjevačicom spomenutog benda član još uvijek aktivnog dua Dubble, a kada nastupa sam to je naravno Dubolik, no kad u Zagrebu nastupaš na ovakvoj dub fešti nikad nisi sam, pa mu se tako pridružio MC iz Digitrona iz doba kada sam tek otkrivao ovu kulturu i frontmen grupe Bamwise, te je Jew Bwoy svojim vokalom dodatno začinio Dubolikov set. Većinom su to bile njegove vlastite produkcije iz raznih suradnji, pa mi je tako u glavi ostala "Sky it a go red" iz Amplifyah kuhinje i zadnje Digitron izdanje u suradnji s Haris Piltonom "Not Granted" za koju je također napravio svoju dub verziju, a za nas je zavrtio verziju s Beriseom pod nazivom "Mayday", nakon koje je uslijedila dub verzija koju je popratio Jew Bwoy. Otkako sam Digitron više ne nastupa mislim da je ovo bilo nešto najbliže tome što možemo trenutno dobiti, Digitron produkcija uz Jew Bwoya na Digitron soundsystemu pod palicom Dubolika nas je sve podsjetila na ono zlatno doba ovog soundsystem crewa. Iza Dubolika bilo je vrijeme za Prevaru, a kad čovjek vidi da nastupa Prevara nitko ne zna tko i što će to biti, te u tome i jest čar ove skupine šaljivih dubera. Ovaj put je to bila prva žena iz ekipe prevaranata Shema uz asistenciju jednog od začetnika ove koalicije Kiwija koji su se pobrinuli za after kojeg smo svi očekivali, a uz njih je bio i sveprisutni Smola koji se cijelu noć brinuo da zvuk bude ispod crvene lampice na pojačalu. Selekciju tvrdih dubova za sve one koji su na nogama u četiri ujutro pa do fajrunta je Shema odvrtila za svaku pohvalu, te sam od više ljudi čuo da stvarno svakim nastupom postaje sve bolja i bolja, a uz podršku i ljubav koju naša dub scena pruža svakome entuzijastu koji se okuša u puštanju duba, jedino to i ima smisla. Svaka čast za Emu! Moram još spomenuti i dva velika entuzijasata za tehničkim aspektom koji su čitavu noć pratili grafove i brinuli da se iz sounda izvuče maksimum, a to su naravno Dubmx i Chvigy (Heavy Duty Sound) koji su taj dio odradili besprijekorno. Za sam kraj ide naravno veliki pozdrav i respekt za čovjeka u tregerima Vrkija aka Super Tomo bez kojeg na ovoj sceni ništa nebi bilo ovako kako je. Big up Digitron!

Što još reći osim hvala svima iza ovog događaja, predivno je vidjeti ovakvu količnu podrške unutar ove naše male dub/reggae scene, te me ovakvi eventi uvijek podsjete koliko mi je drago biti dio iste. Vidimo se svi već opet negdje uskoro, a do tad poslušajte što nam je Dub Judah rekao i budite dobri, jer je to puno bolje nego biti loš!

Foto: Borna Furlan