Nakon kraće diskografske i sviračke pauze, Sassja se laganim koracima počela vraćati u igru. Prvo je pokazala zube na nastupima, a potom i britkim singlom “Ksnmsry” koji se na kraju nije ukazao na albumu. U međuvremenu smo slušali i “Tišinu” u kojoj se jasno vidjelo Sassjino lutanje u Jala & Bube stilu no prošlu godinu je ipak zakucala s revitalizacijom stare stvari “Stube” za koju je bio zadužen Koolade i nagradom Ambasador za “Ksnmsry”. Iz ovog kratkog rezimea mogu samo zaključiti da Sassja ipak nije mirovala već je samo malo usporila.

Novi album “Chwaka” za Sassju donosi adaptaciju njenih dosadašnjih žanrovskih odrednica. Kao što je i sama navela, čvaka je izraz za snalažljivu osobu koja se razumije u sve, a da je u realnosti album živi organizam mogli bi govoriti da mu upravo ovakav naziv odgovara. Upravo naslovni singl “Chwakka” u himničnom maniru pokazuje kako stoje stvari, a to je da Sassja nastavlja upravo tamo gdje je usporila nakon albuma “No Problemo”. Kroz album se probijamo uz modernije ritmove s “KadKad” u kojima se Sassja odlično snašla, a da parafraziram autoricu: dvoje će ju zbog toga voljet, a ostalima će biti ogavno. Singl koji je izletio večer prije izlaska “Chwake” je “SadSad” što se pokazalo ispravnom odlukom jer “SadSad” je opasna drum’n’bass/jungle poskočica kojih kronično nedostaje zadnjih nekoliko godina u domaćoj autorskoj oblasti. S obzirom da je ovo glazbena podloga u kojoj se Sassja pliva kao riba u vodi, “SadSad” je nedvojbeno jedan od jačih komada na albumu, a u kojoj je Tendo “ubio” beat. A kada smo kod jačih komada na albumu, uz opasnu “Voyam” treba spomenuti “Ynoj”. Za “Ynoj” se pobrinuo zaječarski producent Fokus, a kolegici na mikrofonu se pridružila izvrsna MC Bahata iz Srbije koja u manirima Bičarki na travi baca rime brzinom svjetlosti. O migrantskim krizama su progovorile Sassja i Soom T u “Sad Tune” u ranom dancehall/raggamuffin stilu, a sjajno je da su se ove dvije raggamuffin kraljice našle u istoj pjesmi. Sada mi dođe žao da se nismo sjetili zvati Sassju kada smo organizirali nastup Soom T u Attacku 2011. godine, ali da, kažu da Marko kasno na Kosovo stiže. “Na Jali” dolazimo do one bolne točke naše generacije, a to je iseljavanja obitelji, prijatelja, ljubavnika, a da smo ušli u srednje godine u simbiozi s Lionstyle crnogorskim prvakom Dedduhom, vikend gospođetina Sassja je opjevala u “Sadiradi”, a zadnje gostovanje na albumu je zaokružio Hornsman Coyote svojim sviračkim dionicama na trombonu “Dobro jutro Dub”. Zadnje dvije stvari “Ona se smije” i “Vanilija” odraz su Sassjinih sklonosti eksperimentiranju a navedeni komadi su ujedno i najslabije karike na albumu.

Kada sam prvi put slušala album, stvorila mi se potpuna konfuzija u glavi no već nakon drugog/trećeg slušanja sam shvatila da sam se ozbiljno zakačila na izdanje. Uz Sassju su Kantriman, Koolade i Fokus produkcijski iznijeli album na visokom nivou kvalitete, što se pokazalo i ključnim jer njihovi beatovi donose ritmičnost i zarazu koja vas tjera na opetovano slušavanje. Što se tiče hitoidnosti, “Chwakka” nije na nivou prethodnika "No Problemo" no oba navedena albuma nosi duh svog vremena.

Sassja na ovom retrospektivnom izdanju daje do znanja da se nije povukla već da je u miru “čvakarila” zadnjih 5-6 godina, a njena uloga MC-ice na ovim prostorima itekako još uvijek ima snagu.