Digitron sound system obilježava cijelo jedno desetljeće rada, iza njih su mnoge prođene ceste, brojna festivalska i klupska iskustva, a Vrki nam je ispričao kako izgleda živjeti sound system priču.
Reggae hr: Sound system kultura u Hrvatskoj sad i prije deset godina?
Vrki (Digitron): Pa sad, sound system "scena" je bila nikakava, odnosno nije je bilo u Hrvatskoj. Možemo početi pričati o 2007. kao početcima. Prije toga je bilo ilegalnih partija s rentanim razglasima po ilegalnim/legalnim partijima po šumama i bregovima oko Zagreba i Pule. Rekao bi da ta cijela priča počinje oko 98./99. Ja sam nekako od početka završio u toj priči, pomažući frendovima, većinom trenserima sa zvukom, jer su oni često bili prespaljeni za neke konkretne tehničke aspekte. Jednom se čak sjećam da nas je ekipica totalno pometena od acida uvjeravala da će agregat ići na orangejuice kad je nestalo dizela. Nekoliko pokušaja partijanja na otvorenom u to vrijeme su pokušavali i neki drugi ljudi/ekipe, pa se sjećam i Sanjina iz Kingstoned sounda na Ponikvama, s Ilkom je vrtio neki dancehall. Mi smo bili klinci netom iz punka izašli, tražeći nove aspekte plesne muzike i svaki put bi se razočarali na tim partijima, jer je Sanjin vukao na dancehall, a mi se nikako nismo mogli poistovjetiti s homofobnim ili punanny tekstovima (iako nije bilo samo to). Tu počinje lagano u meni nemir, dub, i ideja o svom prvom sound systemu. U međuvremenu se Ilko i Sanjin sve više razilaze, Sanjin odlazi iz Bass Culturea, dolazi Zoki, i formira se Kingstoned sound i dućan. Mi sve više počinjemo ulaziti u bit duba, što s RDK , što s partijima koje se trudimo organizirati i u jednom trenutku sam zakuhao, bio sam navučen na zvuk scoop bassa, na taj bass, a nigdje kilometrima oko nas ni blizu ništa. U to vrijeme ja sam išao po svoju "dub hostiju" u London, Italiju, Nizozemsku. U Europi u to vrijeme nije bilo više od pet sound systema koji su bili roots and culture/conscious/dubwise orijentirani. U Engleskoj je bilo svašta, al je bila daleko. 2005. kupujem prva četiri pd1850 monster bass zvučnika i počinjem lagano skupljati pare za ostalo. U tom trenutku se negdje i polako počinju skupljati neki novi klinci, nova generacija koja na kraju postaje užasno bitna za daljnji razvoj. Tu se pojavljuju Robi (Dr.obi), Igor (Lo Peaks), Andrija (Jew Bwoy) te mnogi drugi (pozdrav svima i velika pusa, you know who you are) i 2007. gradimo prva četiri scoop basa, i ajmo reć, da tu "officijalno" počinje nešto što zovemo danas "sound system kultura u Hrvatskoj". U današnje vrijeme je sve puno drugačije, razvijenije, povezanije, na višem nivou, s puno novih ljudi, aspekata i muzičkih pravaca. I to je super, u ovom trenutku u Hrvatskoj što se tiče reggae/dub priče imamo Munchies (Pula), Vibration Addict (Istra), Boca (Zadar), Bass Matters (Šibenik), Rebel Station (Valpovo), Barabadub i nas (Digitron) u Zagrebu. To su sve reggae/dub soundovi. Osim nas tu su još Saso Mange i TeknoBalism (trance i tekno soundovi iz Zagreba), znači nevjerojatno mnogo novih divnih ljudi s idejom nabijačine! Hehehehehe... Ono što je pozitivno oko svega, da nema kompeticije, sve je bazirano na nekom rekao bih duhu suradnje, pomaganja, i zapravo na jednom puno više punk principu nego reggae. U reggae svijetu je mnogo clashanja i natjecanja, što mi se nikada nije sviđalo. Kako graditi bolji svijet na postavama gnjilog, starog? Trenutno je divno u Hrvatskoj, i sound system scena nikada nije bila jača! Tak da je to super, ajmo vidjeti da li će sve vrit ići ili će napredovati... Općenito mi se čini da smo trenutno u fazi hiperkonzumerizma i hedonizma i nekako mi osim sound systema fali same muzike i edukacije. Da opet cijelu ovu priču odvedu u neki smisao jer ovako sve skupa postaje konzumerizam i jedna vrlo ugodna zabava, a trebalo bi biti više od toga.
Reggae hr: Sad kad si već spomenuo edukacijski dio, reci mi što je s Dubionicom (op.a. tehničkoj i produkcijskoj radionici)?
Vrki (Digitron): Posvađali smo se sa Sorosem, Soros nas je ukinuo. Ne, Dubionica je bila radionica koju smo radili nekoliko godina i zapravo je bila usko povezana s Attackovim radionicama te je bila aplicirana za projekte putem različitih platformi, a onda su u jednom trenutku obustavili financijska sredstva, grad je počeo davat manje novaca za takve projekte, a počeli su se i neki drugi ljudi bavit sličnim radionicama tako da mi se učinilo, barem što se mene tiče jer su tu bili i Andrija i Jadranko, da sa svojim znanjem nisam na nivou s obzirom na neke druge ljude koji rade slične stvari koji mogu to prikazat puno detaljnije, koji imaju neki background i pritom ući u sve aspekte. Druga stvar je da je interes pao. Neki ljudi koji su prije dolazili su ljudi koji su sad već upleteni u cijelu mjuzu, a klinaca koji pokazuju zanimanje baš i nema previše. Ali nije se ugasila, možda će se ponoviti još nekad. Recimo planiram za slijedeću godinu raditi radionice na koje ću pozvati nekoliko stručnih ljudi koji znaju ući u materiju i raščlanit ju u potpunosti pa će to biti radionica koja će biti na višem nivou u početku pa možda neće biti za početnike. Ali za neke ljude koji su sad već u tome mogla bi biti jedna kvalitetna radionica na osnovi koje bi svi mogli napredovat u tehničkom smislu. Ali imam još složeno staro predavanje pa ako se netko interesira, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., poslat ću mu cijelu powerpoint prezentaciju.
Reggae hr: Referat o Dubionici položen. Idemo dalje, proputovao si pola Europe i više sa soundom, koliko se naša scena može mjerit s međunarodnom?
Vrki (Digitron): Uf, teško je reć. Ovdje ima jako puno pozitivnih aspekata. Meni je ovdje postalo puno draže nastupati, pogotovo u Zagrebu nego na dosta nadrkanih mjesta gdje su ljudi ljubomorni. Imamo primjer mjesta poput Berlina koji do prije nekoliko godina nije uopće imao scenu ili je bila bazirana na nekoliko ustaljenih dosta čudnih reggae brijača koji su bili zatvoreni i po defaultu su odjebavali ljude koji nisu u zadanim imidž varijantama. U Zagrebu je trenutno puno jača scena još pogotovo kad uzmeš u obzir da imaš producente poput Jadranka (Dubolika) i Muse (Egolessa). Na partijima mi je ovdje puno bolji vibe i normalniji nego na masu mjesta. Često se zna dogoditi da je ultra dosadno negdje vani, da imaš prenapljugane rastafarijančiće koji gledaju u trokut koji pokazuju s prstima i užasno je dosadno i misliš si: „subota je, mi bi se trebali zabavljat, a ovdje smo u nekoj poludosadnoj misi“. A s druge strane imaš Francuze, primjerice u Dijonu je nedavno bilo prodano preko tisuću karata, klinci su svi do 22 godine i to kad gledaš izgleda kao navijačka utakmnica više nego dub/reggae sound system party. Pozitivno je jer dofurava lovu i ima klinaca kojih to zanima ali je totalno drugi vibe, totalni je hype oko toga. A ovdje to nije i meni se sviđa ta činjenica da nije hype jer mi je dub uvijek više vukao na tu introvertnu meditativnu stranu i poluspiritualni doživljaj dok je ovo baš postala jedna hype diskoteka. Zabavno je ali je meni ovdje iz tih nekih aspekata dosta bolje. Možda sve skupa muzički odlazi previše u digitalne vode, fali ovdje balansa unutar svih tih žanrova reggaea. Postoji ovdje, kako je to zvala Ivana Mijić dub bratija koja smara, ali to je isto proizvod jedne druge zagrebačke činjenice. Tko god je ovdje uporno radio više od deset godina zapravo je stvorio nekakav pokret koji se ovdje događa i koja se možda više nigdje drugdje ne događa. Jer ljudi zapravo po defaultu prihvaćaju stvari koje su im već ponuđene u obliku nekakvog noćnog događanja. Ovdje je trenutno dobro, ali to je isto dijelom zbog toga što dub scena ima kontinuitet dobrih 15 godina, svaki tjedan ima nekakva zabava. Na našoj sceni je taman ljudi, nije preveliko, nije premalo – realno, to se još uvijek ne može financijski ispokrivat da bi se dovlačila bogzna kakva imena ali su se na kraju ovdje ljudi izgradili upravo iz razloga što nisu dovlačili imena, već su počeli radit mjuzu i sad su već došli do nivoa koji je često bolji u glazbenom smislu od većine toga na čemu smo odrasli. S tog aspekta je to imalo jedan kreativni moment gdje nismo dovlačili artiste i gubili pare nego su neki ljudi kroz vrijeme dobili prostor i mjesto. Vjerovatno u Engleskoj da se pojaviš kao neki klinac koji radi mjuzu nećeš nikad dobit šansu ili jako, jako teško. A ovdje praktički svi koji su se pojavili od najranijih dana automatski su dobivali otvorena vrata i ljudi su se nakon toga izgradili i to je super. To je taj jedan princip koji je ovdje ostao otvoren iz te neke cijele underground spike gdje nije nekakav backstabbing, nego ajde idemo delat nešto. Tako da u slučaju ako si kupim sladoled kamiončić i prodam razglas, bit će netko tko će puštat reggae da ja mogu prodavat sladoled.
Reggae hr: Što se tiče sound systema s tehničke strane, kod nas je on najčešće vezan za dub. Koliko je on bitan u drugim žanrovima?
Vrki (Digitron): Sound system je bio diskoteka za sirotinju. Kad pogledaš neke korijene toga, to je stvarno bila socijalizacija uz glazbu. Kao ono u osamdesetima kada smo kao klinci išli gledat video kod nekog jer ga nismo imali svi doma. Tako je netko imao zvučnike i onda su svi išli kod njega slušat mjuzu.
Reggae hr: Neimaština je poticala henganje.
Vrki (Digitron): Pa da, može se ispijat alkohol, upoznati momka, djevojku, razne su tu mogućnosti. Tako da je sound system kultura s te strane bitna. Ono što je pozitivno je što se počinje javljat sound system kultura u svom punom smislu značenja i koja nije nužno vezana uz dub i reggae. Meni je u jednom trenutku nakon kaj smo mi truljili to godinama, trudili se i pokušavali i konstantno sjebavali opremu i živce, bilo super kada se odjednom pojavilo nekoliko sound systema. Iskreno, bilo mi je malo bezveze vidjet to da su svi u sličnom muzičkom izričaju kao i mi, ali ne zbog toga da bi mi bili jedini nego mi se činilo trenutno da mnogi žanrovi muzike uopće nisu pokriveni. Nama je bila ideja napravit sound system zato jer tog ovdje nije bilo i to je zbog toga imalo smisla. Poslije smo čak i mi izgubili smisao zato kaj je bila ideja ponuditi opciju da ljudi vide da to postoji i da ne moraju nužno to preuzet ali da im da ideju. I očito da je dalo dosta ljudi ideju, samo bi bilo super da smo se svi izgradili u nekoliko drugih žanrova, da je šire i zdravije. No dobro, postoji sad ekipa poput Mitje i TeknoBalism, pa su tu Saso Mange koji više guraju trance tako da što se tiče Zagreba imamo sad raznolikost, ali kada bi uzeli cijelu Hrvatsku onda dominiraju reggae i dub sound systemi. To je super, samo kaj treba prodat sve i kupit barku. To će ovi iz Munchiesa napravit, već vidim, hehe. Dobro je to sve skupa, samo kažem da bi to trebao biti jedan od aspekata kontrakulture, davanja više odgovora, a ne samo kritike društvu, a sound system je definitivno jedan od načina za to napravit. Ali realno, nekako se zanemaruju svi ti drugi aspekti drugačijeg načina života. I taj dio bi trebli opet osvijestit.
Reggae hr: Što je s vlastitom produkcijom, jel radiš kaj novo?
Vrki (Digitron): Nešto sitno radim, nemam baš puno vremena a i previše smo po okolo i imamo nekoliko projekata tako da mjuza obično dolazi u zimu kada se sve to malo stiša.
Reggae hr: Pa dobro, taman je prošla zima.
Vrki (Digitron): Da, zima je prošla, nisam baš napravio koliko sam mislio. Ali smo napravili nove dijelove razglasa, to je uzelo skoro mjesec dana. Uvijek nešto radimo po tehničkom pitanju, a onda mjuza uvijek dođe u nekom trenutku. Nekad je malo više mjuze, nekad je malo više tehničkih stvari. Ali s obzirom da je to način života, to zahtjeva disciplinu, a mi radimo recimo na 40% snage obzirom na to koliko bi se tu realno moglo raditi ali svejedno je dovoljno da moraš svaki dan nešto napravit vezano za to – odgovorit na mailove, odnijet opremu na popravak, uvijek ima nešto za radit. Ako hoćeš to radit kako treba, to je posao. Nas smo sada dvojica (+ Jew Bwoy) i dosta smo u drugim projektima aktivni, dobro bi bilo kada bi se pojavili neki novi klinci npr. s FER-a. Nautičari s naočalama, a to nam je zapravo bila ideja kada su nas zvali na prošlogodišnju Brucošijadu FER-a, da tamo nađemo nekog mladog štrebera. I zaista, čim smo došli pojavilo ih se par i imali su neka pitanja. Ali još uvijek smo u potrazi za novim tehničkim lumenom. Tako da otvaramo poziv za mladog Nikolu Teslu, fali nam jedan Nikola.
Reggae hr: Kad si ti skužio da je dub tvoj žanr?
Vrki (Digitron): Kada sam skužio da sam u žanru. Skužio sam da sam poslije punk faze tražio nešto plesnije jer su ti punk koncerti postali užasno dosadni. Pa sam onda skužio te dub/punk bendove koji su radili tu fuziju i na kraju smo završili nekako u tom dubu. Jer smo se mogli poistovjetiti s tom mjuzom, a manje s tom cijelom rastafarijanskom spikom. I poslije smo preko duba otkrili reggae kojeg sam fakat zavolio tako da trenutno doma više ne slušam puno duba pogotovo digitalnog jer totalno bezveze zvuči kad nema baseva, a općenito mjuza iz sedamdesetih je imala kvalitetu koju ni dan danas nitko nije uspio vratiti ili doći na tu razinu. To su ljudi koji su bili vrhunski glazbenici, studijski muzičari, ljudi koji su u tom periodu napisali povijest. Dub ili reggae, ili bilo koja druga mjuza, svejedno. Iskreno, nisam vezan niti za jednu mjuzu, volim slušat svašta, a isto tako čovjeka napuni previše ako sluša samo jedan žanr, brzo se zasititi. Zato je bitno imati paletu različitih boja i zvukova. A dub je tu i bit će tu, volim ga iskreno, a kad si iskren u nekoj fazi onda ti jedna faza ne negira drugu. To je ono super u njoj. Možeš volit sve što si volio, samo si dodaješ još nekih novih stvari. A kad ostariš, onda možeš slušati i jazz. Općenito digitalnom dubu ne pridodajem preveliku muzičku kvalitetu, čini mi se da je to kao sa svom elektronskom glazbom - još pola sata ili sat vremena nekakvog materijala kao formule na koju će ljudi plesati na partiju.
Reggae hr: Prednosti i mane klupskih prostora i festivala.
Vrki (Digitron): Mnoge. U Zagrebu imamo jednu jako dobru situaciju gdje nastupamo u prostorima koji drže prijatelji gdje je sve na poluautonomnoj razini tako da ovdje nema prevelikih bedova i može se nastupat. A festivali – od festivala do festivala. Ovisno koliko je cijela priča napravljena samo kao festival ili je taj festival zamišljen kao showcase kontra kulture i utopijske ideje da tu zapravo živimo par dana drugačiji svijet kakav mi volimo, a ne kakav nam je zadan. Postoji velika razlika, ja volim festivale i radim cijelo ljeto posvuda, s festivala na festival na festival i ima nevjerovatnih mjesta i ljudi, ali ima i priglupih mjesta gdje je bezvezna spika u smislu plastičnih WC-a, loših piva, banneri od najlošijeg piva koji se isto prodaje. Taj dio mi uopće nije interesantan u životu. Ali ponekad čovjek završi na takvom mjestu pa se nadam da i to ima smisla da dopremo do novih ljudi.
Reggae hr: U subotu 19. svibnja je veliki party, što nas čeka?
Vrki (Digitron): Vidjet ćemo hoće li ga biti. Dosta mi ljudi govori da im kao iz paštete izlijeće taj event. Šalim se, kako se sad čini, izgleda da će fakat doći dosta prijatelja koji su kroz sve te godine s nama prošli svašta. I taj dio super jer znam da ljudi dolaze od svuda i bit će neki lijepi gathering i jako se veselimo. A samo da mi ne zakažemo. S tim partijima isto nema pravila, nekad je sve tu, ali se ne potrefi vibe, na to ne možeš računat. Ali bi jako volio da se sve potrefi. Osim što nam zapravo nije deset godina, malo je više ali je to komercijalni trik. Bolje izgleda na flyeru pa hajde, a i mi ispadamo mlađi što nam već polako ide u prilog.
Reggae hr: Istu situaciju imamo i s Reggae hr-om. Zapravo je 12 godina, a sad smo proslavili osam.
Vrki (Digitron): Da, da, sad već šesta godina nam ide polagano (smijeh). Kroz sve te godine se dogodilo puno više lijepih stvari nego ružnih i fakat su se neke stvari iskristalizirale i dogodile koje mi nismo mogli ni u najluđim snovima sanjat. S tog aspekta, tu se definitivno jedan san ostvario. Da smo sanjali neku svjetsku slavu to se ne bi dogodilo pa bi ostali frustrirani. Ovako smo sanjali da će barabe moći plesati po svuda i to se dogodilo. Tu smo uspjeli i to je super.
Foto: Joža (SubSite)
