Operacija preseljenja Seasplasha iz Pule nudila je podosta skepse i upitnika, no pokazalo se, potpuno neopravdano. Prvo je dalmatinsko izdanje Seasplasha pokazalo da je nova lokacija dobrodošlo osvježenje te je pružilo sasvim drugačiju kulisu od one na koju smo navikli posljednjih godina u tvrđavi. Sama lokacija nudi praktički sve što je potrebno ovakvom festivalu: prekrasnu prirodu, prekrasan pogled na jedan od ljepših primorskih gradova u Hrvatskoj, napuštene građevine idealne za popratnu infrastrukturu koja prati festivalsku organizaciju te izolaciju od svakodnevnog života grada, ali istovremeno i vrlo dobru prometnu povezanost sa Šibenikom, ali i ostatkom Hrvatske. Iskusna organizacija znala je iskoristiti sve što joj pruža nova lokacija te ju prilagoditi svojim potrebama. Jedini (lagani) minus je veličina kampa koji već u četvrtak kasno poslije podne nije pružao dovoljno sjenovitog mjesta za sve pristigle posjetitelje, već je postajao teško prohodan od šatora natiskanih jedan na drugi ili je pak one s malo većim šatorima tjerao na sunce. Festivalom je zavladala izrazito opuštena atmosfera, čak puno opuštenija od one u Puli, a tome je sigurno pridonio i potpuni izostanak policijskog presinga, po kojem je Pula postala nadaleko poznata. Ako su i bili prisutni na Martinskoj, bili su toliko diskretni da nisu ni primjećeni. U skladu s atmosferom cijelog festa bila je i redarska služba koja je posao obavljala profesionalno, ali bez ijednog mrkog pogleda ili nepotrebnog iskazivanja strogoće.

Glazbeni je program cijelog festivala bio bogat ponudom raznih izvođača koji su bili raspoređeni na tri pozornice (Mainsplash, Soundsplash i Dubsplash). Dakle, ostali smo bez Elektrosplasha, ali se njegov nedostatak nije značajnije osjetio, jer je elektronika svoje mjesto pronašla na preostalim pozornicama. Nekako se atmosferom i izvedbama ali i vizualnim dojmom, ovdje najviše iskazao Dubsplash, pogonjen Warrior Charge i Digitron sound systemima. Iako je na trenutke i na ostalim pozornicama bilo momenata za pamćenje, najopuštenija atmosfera, najbolji provod i vrhunske selekcije činile su stage u kulisama skulpture broda Slavka najupečatljivijima. Dodatan je bonus Dubsplasha bio i taj što je bio smješten uz sam kamp te je tako od poslijepodneva pružao zvučnu kulisu ekipi na zagrijavanju u kampu.

Glazbeno, najupečatljiviji dojmovi ostaju uz nastup Dubar Sounda i Jah Freea. Produkcija Dubar Sounda bila je i ranije poznata svima koji prate našu scenu, no kako ga rijetko (ili skoro nikada) imamo priliku slušati uživo, Dubar (ili Draško) je oduševio sve koji su se u tom trenutku našli na Dubsplashu. Jah Free je, s druge strane, sasvim drugačija priča. Institucija dub aktivizma nije pokleknuo pred očekivanjima te nam je podario masan, snažan i žestok deep & concious session koji je dobro protresao Martinsku. Vrlo dobar završni session ovdje je odradio i Warrior Charge. Digitron je pak ponovno bio kategorija za sebe. Tradicionalno zatvaranje Dubsplasha petkom svi su jedva dočekali i nisu ostali uskraćeni za dobar session, ali ni zafrkanciju. Je li zbog snažnog udarca u glavu ili Low Frequency rakije, ne znam, ali Vrki je ovoga puta ekstra raspleo po mikrofonu te tako dodatno nasmijavao ljude, ali sve u svemu, bilo je to vrhunsko (i glazbeno i komedijaško) razbuđivanje pred svitanje. Oprostit ćemo mu i Protojea i Chronixxa, jer ipak smo na plaži, a to je pravi beach song. I nećemo glasati za Škoru. Ne smijemo zaboraviti ni Bananu Zvuk. Nakon dugo vremena, vratili su se na Seasplash te su autorskim digital setom vrlo dobro odradili posao i podsjetili nas zašto ih toliko volimo, a na kraju je Yuri sve začinio jump up hitovima. Drum and bass je ponovno bio dosta dobro zastupljen na Seasplashu, a možda najbolji trenutak koji je iz ovog žanra uspješno uhvaćen bio je Janaka Selecta (unatoč praznom Mainsplashu te tehničkim problemima). Jebeni Francuzi (Joke) su pokazali zašto doista zaslužuju taj nadimak te su ispred ulaza na zatvoreni Mainsplash odradili vrhunsku „uličnu“ svirku. Od glavnih izvođača smo nažalost ostali zakinuti za nastup Scientista, zahvaljujući problemima s vizom te smo se tako još jednom uvjerili koliko nam politika i granice štete u svakoj domeni života, pa tako i u zabavi. Adriana Sharewooda smo nažalost propustili (Stereofreezed nas je iznenadio odličnim sessionom na Dubsplashu pa smo zapravo zaboravili gdje smo krenuli), ali smo uživali u nastupima Mad Professora i Lee Scratch Perrya. Iako Mad Professor ovoga puta bio u potpunosti na svom nivou sa sobom je poveo Aishu te smo tako (ako se ne varam, po prvi put) mogli uživati u plodovima njihovih suradnji u izvedbi uživo. A Perry kao Perry. Bio je to tipičan nastup legende koji je oduševio publiku od 5 do 65 godina, ali vjerujem da su mnogi koji su ga slušali proteklih godina (kada je više puta dolazio u Hrvatsku i regiju) pomislili kako mu je ovo možda i najslabiji nastup u tom razdoblju.

Na kraju, Martinska je položila ispit s odličnim. Veliki je dobitak činjenica da Seasplash promjenom nije puno izgubio, ali je zato puno dobio. Ostaje nam za vidjeti kakva nam unaprijeđenja ovih sjajnih temelja sprema Pozitivan Ritam sljedeće godine.

Foto: Luka Sertić