Proživjeli smo šesti po redu Escape the City festival i mogu najiskrenije reći da mi ovaj festival postaje najljepša i najopuštenija ljetna destinacija. Spoj plaže i soundsystema je upravo onaj kojeg su Jamajčani spojili 60-ih godina kada je začeta cijela ova soundsystem kultura prije nego li je otišla za Englesku, a kad na to još dodamo predivnu familijsku atmosferu koja vlada u Barbarigi, dobivamo festival koji čim završi sve ostavlja sa istom rečenicom u glavi, 'joj, jedva čekam idući'. Odmah ću reći da ovo neće biti uobičajeni izvještaj jer je ovo festival od pet dana s programom koji traje od 10 ujutro pa sve dok jutro ponovno ne dođe i na kojem je nastupilo oko 50 izvođača, pa je tako meni kao jednoj osobi jednostavno nemoguće poslušati sve, a i kad ja pišem, već i ptice na grani znaju da su svi bili najbolji, eventualno su možda neki bili 'najboljiji' od drugih, no u svakom slučaju niti jedan nije bio loš, barem eto po mom skromnom subjektivnom mišljenju.

Ono što ovaj festival čini uistinu posebnim je to što osim vrhunskog glazbenog programa koji cilja na kvalitetu izvođača više nego na njihovu popularnost, posjetitelju nudi stvarno pregršt sadržaja, od raznih radionica poput izrade vlastitog eko dezića, isprobavanja svakojakih cirkuskih vještina (žongliranje, slackline, ples na svili...), plesanja dancehalla uz naše Cromaicanz, raznih priča i predavanja poput Dub talks gdje nam je legendarni britanski producent Nick Manasseh prenio neke svoje doživljaje s britanske dub scene iz 80-ih i 90-ih godina, produciranja dub glazbe, svakodnevno prakticiranje ili samo gledanje yoge (Yoga watching - najbolja radionica), pa sve do aktivnosti poput ronjenja s bocom. Od prošle godine tu je i program Escape the parents za one najmlađe, pa evo ovim putem ide preporuka svakom roditelju koji voli soundsystem kulturu ili općenito opuštenu festivalsku atmosferu za idealan festival gdje možete povesti svoje klince i skupa uživati. Bojanje lica, razne društvene igre, čak i izrada vlastitih igara su samo od nekih aktivnosti za djecu, a vodi ih ekipa s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom, pa je to praktički jedan mali, zabavni i ekološki osviješten festivalski vrtić pun šarenila. Posebno me ta ekološka strana ovog festivala veseli jer već onaj mali korak kod svake individue, poput 'neću bacit čik na pod i zgazit ga, već ga odložit u pepeljaru' je zapravo ogroman korak u buđenju eko svijesti kod ljudi, a ovaj festival to radi odlično, nema ni jednokratne plastike i stvarno kad se rano ujutro nakon završetka programa prošeta po lokaciji izgleda poprilično čisto. Ponuda hrane se od ove godine dosta popravila, i dalje je sve isključivo vege što podržavam (iako nisam osobno vegetarijanac), jer da se meso krene peći, cijela lokacija bi bila u mirisu mesa, što bi vjerujem smetalo nekom dijelu posjetitelja, a resotran ili trgovina su na svega 10 min pješačenja, tako da stvarno nije problem. Lagani slatki ili slani doručak za svega 3€, svakodnevna ponuda nečega na žlicu (tipa mahune ili grah varivo) za 5e, tortilje ili Vrkijeve pizze, sve je bilo jako ukusno. Ove godine je za svih pet dana i vrijeme poslužilo, te je bilo apsolutno savršeno, a nakon svih oluja i gromova koje je ovaj festival preživio u prijašnjim izdanjima, ovaj put su mantre upalile i 'Jah je provajdao'.

Prvi dan festivala je nažalost bio popraćen tehničkim problemima (ah ti agregati), no ekipa je do navečer riješila problem pa se sada već tradicionalna 'teška rotacija' između različitih soundsystema uspješno održala na Beach stageu. Plaža je ove godine ugostila lokalni Heavy duty soundsystem koji je onda od petka upogonio Fever stage, dobro nam poznate cure iz Berlina Roots Daughters koje su po prvi puta u Hrvatsku dofurale svoj soundsystem i naravno rezidenta, našeg balkanskog Nijemca Sandokan HiFi. Od drugog dana pa sve do kraja festivala više nikakvih većih problema nije bilo i sve je teklo po planu i programu, a za drugu večer je otvoren i 'Main' ilitiga glavni stage koji je ove godine uz rezidente Munchies soundsystem ugostio belgijski Youth & Truth soundsystem pa smo tako dobili priliku čuti kako zvuče kutije iz tvornice Stakx Sound Solutions i zvuče bome opako. Nakon cjelodnevnog programa na plaži, što je meni osobno najljepši dio ovog festivala jer se tokom cijelog dana može uživati na plaži uz vrhunske nastupe što domaćih, što internacionalnih izvođača, a tog dana su puštali ovim redom Nynah, Dubcat, Ben Tubby, Decades of Dub, Low Frequency pa Heavy Duty, stiglo je vrijeme za prvu dugu noć na glavnom stageu, i to kakvu. Večer je sa svojom selekcijom otvorio Bass Matters, naš kolektiv koji sada već dugo ima adresu u Danskoj i tamo djeluje s vlastitim soundsystemom, a zatim je preuzeo zagrebački veteran High Grade Commanda koji je odvrtio odličnu i malo lakšu selekciju steppera nego što smo od njega možda navikli ali takvu da je Manasseh koji je nastupao nakon pohvalio i rekao kako je ne može dodirnuti. Više puta je tijekom svog nastupa High Grade Commanda pozdravio Radu te me je nekoliko ljudi upitalo, tko je Rade? Naime, glasine kruže da je jedne godine, tijekom trajanja festivala, preko na Brijunima Rade Šerbedžija trebao održati predstavu, no zbog preglasnih soundsystema to nije mogao učiniti te ga je on ovim putem pozdravio i ispričao se. Jedina mala promjena koja se desila u rasporedu je da su se Manasseh i Lion's Den zamijenili u rasporedu jer iako je ekipa htjela dati Nicku da pušta što bi se reklo 'kolko hoće', ipak je on stariji čovjek pa je sam tražio da se to zamjeni, a što je na kraju ispalo odlično. Nick Manasseh je odličan primjer, što sam već ranije naveo, da festival cilja na kvalitetu izvođača više nego na njegovu popularnost i dovodi ljude koji možda nisu veliko ime (barem ne kod nas), ali su definitivno napravili ogroman utjecaj na ovu kulturu. Ovaj čovjek je na britanskoj dub sceni sa svojim soundsystemom, kasnije i radio emisijom još od 80-ih godina, iza sebe ima gomile (discgos kaže 47) izdanja i napravio je velik utjecaj kao producent i selektor roots i dub glazbe. Nas je počastio s oko tri sata vrhunske selekcije iz svoje zavidne kolekcije vinila te ponešto digitalnih traka, a pretpostavljam da je većinu traka koje nam je zavrtio, sam i producirao. U nekim trenucima mu se pridružio i rezident MC iz Munchiesa, Man like Damien Prophet te upotpunio taj nastup, a moram priznati i da mi je Munchies soundsystem ove godine zvučao najbolje do sada što sam imao priliku čuti, no dečki su i dodali još dva 'super scoopsa', tako da s Nickom na kontrolama i Damianom za mikrofonom, bio je to recept za jedan prekrasni doživljaj. Teško je sigurno bilo preuzeti kontrole nakon njega, što je i sam priznao Ras Lion kada je preuzeo u ime berlinskog, nama dobro poznatog kolektiva Lion's den. Također jedan od headlinera festivala sa sada već poprilično velikom količinom vlastitih izdanja, label za koji i naš Digitron ima izdanja, slušali smo ih zadnji put ja mislim na nekoj novoj godini sa Digitronom, a ovdje nam je Ras Lion dostavio dostojan set za zatvaranje prvog dana. Iako nisam uspio izdržati na nogama do zadnje trake čuo sam ga dijelom iz kampa i bio je to odličan set od rootsa do steppera. E da, tu večer smo trebali posjetiti Asian Dub Foundation, no kako nismo imali svoj prijevoz, a nismo naišli na nikoga tko je iz Barbarige vozio za Pulu, nažalost smo propustili taj događaj, pa evo ovim putem isprika za to, no toliko nam je bilo lijepo na festivalu tu noć da mogu reći da mi nije žao. Koliko sam čuo taj koncert je prošao odlično uz veliku posjećenost, a i na festivalu je posjećenost za četvrtak bila odlična pa mi je drago znati da ima toliko ljudi u Istri koji će napuniti dva velika događaja u istoj noći.

Sljedeći dan, ista priča, hrpa odličnih izvođača na plaži od samog jutra pa sve do negdje 19h, a puštali su ovim redom, Busy Baldhead, Kani, Kordoom HiFi, Mirna, A Mantis Dubz i za kraj dana na svom soundu Roots Daughters. Za večer je bio spreman treći Fever stage, koji se nalazi na istom mjestu gdje i Beach stage, samo mijenja ime kada padne mrak. Ovaj stage nudi nešto drugačiju glazbu pa tamo mjesto nalaze svi ljubitelji dubstepa, drum'n'bassa i sličnih žanrova ili oni koji su se umorili od duba na glavnom, a ja nisam baš nijedan od tih pa nisam nešto puno vremena provodio tamo. Petak su Fever preuzimali ovim redom, Mental Freedom, Ervin, 207, pa zatim Fokus, dok je Arboretum, pulski d'n'b kolektiv, otkazao svoj nastup i to je jedan jedini nastup koji je otkazan ove godine no kako je malo kasnio stage s početkom programa, zapravo je i dobro ispalo da svi mogu odvrtiti bez skraćivanja i žurbi. Na glavnom stageu priliku da nam se po prvi puta predstave sa svojim soundom i nastupom dobio je belgijski Youth & Truth koji su otvorili i zatvorili večer. Veliko su oni ime na međunarodnoj dub sceni, te nastupaju i po najvećim dub okupljanjima poput Dub Campa tako da ih je čuti sa vlastitim kutijama bila prava poslastica za nas, a dečki su odradili odličan session i osjeti se da imaju hrpu kilometara iza sebe. Nakon njihovog otvaranja i lagane selekcije za početak, kontrole su preuzeli talijani mistične snage Mystical Powa, a na nastupu im se nenajavljeno pridružio kolega, te vrhunski Galas koji je stigao s Echotronixom koji je nastupao tek idući dan. Još jedan odličan nastup i idealno zagrijavanje za noć u nešto lakšim i mističnim notama popraćenim MC-em koji stvarno zvuči odlično i zna šta radi. Nakon njih kontrole su uzeli Poljaci Roots Revival, pa je tako ova cijela večer prošla u znaku internacionalnih gostiju, a kako im i ime kaže, oživjeli su roots glazbu i također nastavili selekcijom lakših nota. Ljudi su to koji nastupaju i djeluju još od 2009. godine, pa se osjetilo da ekipa zna šta radi, a za sami kraj večeri nas je Youth & Truth pošteno protresao svojim Stakx kutijama i selekcijom od preko tri sata.

Iduće jutro me probudio zvuk flaute i trube, pa sam požurio na plažu i popio kavu uz prijatelje iz Austrije. Alpine Roots Massive koji su odradili odličnu ranojutarnju selekciju popraćenu live instrumentima, a nakon njih su nastavili redom, Sattadub, Chris Reignition, Basskateers, Dubrise, pa za kraj i zatvaranje beach stagea za subotu, rezident i dobro nam poznati pirat Sandokan HiFi. Sve redom odlične selekcije većinom internacionalnih imena i još jedno cjelodnevno uživanje na plaži, ma ko ti to more platit! Fever stage je za tu večer ugostio četiri izvođača, Basscinica, Peacefor, Laseech i Innaca za samo zatvaranje ovog stagea, a s obzirom na line up koji se dešavao na glavnom, nisam ni ovu večer puno proveo na Feveru. Subotnju večer na glavnom stageu otvorili su sada već dugogodišnji prijatelji ovog festivala, Talijani Shimana koji su nas svojom selekcijom lijepo uveli u ovu večer prepunu vrhunskih nastupa. Nakon toga, još jedna poslastica i još jedan odličan primjer, poput Manasseha, čovjeka koji isto nije neko zvučno ime kod nas, a već idući tjedan je recimo nastupao u Belgiji uz legendarnog Linval Thompsona. Radi se naravno o Robertu Sanchezu (ne nije nogometaš iz Chelsea), Španjolac koji je na sceni preko dva desetljeća, vlasnik Lone Ark labela koji iza sebe ima veliki broj izdanja i koji je napravio ogroman utjecaj na španjolsku reggae i dub scenu. Ovaj producent, multi-instrumentalist, odličan vokal i selektor nam je priuštio svoj live nastup, a ja za njegov lik i djelo, kao i njegov nastup mogu samo reći, kapa do poda. Nakon njega još jedno veliko ime, talijanski Echotronix koji je stigao s pojačanjima, već spomenutim Galasom, a s njim je stigao i Puppa Saga. Top nastup, hrpa skupih dubplateova i vlastitih produkcija, što ni ne čudi jer je Echotronix na talijanskoj sceni od samih njenih početaka, vlasnici su istoimenog labela i stvarno je bio gušt slušati kroz Munchies soundsystem. Iza toga, vrijeme je stiglo za našu domaću scenu da pokaže što nudi, a prvi na redu su bili Dr. Obi meets Anja G, Sistah Tena & Roo.T čiji nastup sam popratio i u reportu posljednjeg Seasplasha. Odličan kontrast da vidim kako se cure snalaze u ovoj klasičnoj dub priči gdje stoje nasuprot soundsystema umjesto na velikoj pozornici i mogu reći da je bilo jednako dobro, iako ih lijepo vidjeti kako plešu i pjevaju na velikoj pozornici pa je i ovaj nastup možda prikladniji za takve uvjete, cure su se odlično snašle iza dub pulta, a ono što u dubu najviše cijenimo je naravno zvuk, te je u ovoj varijanti to zvučalo, opet ću reći, svjetski! Dr. Obi je naravno majstorski odradio live dubbing, predstavio i pojam liveplate, to je nešto što se može čuti samo uživo, a ja moram izdvojiti jedan takav liveplate koji me posebno oduševio i koji jedva čekam čuti u studijskom izdanju, stvar se zove "We got the power", a izvodi ju Roo.T koja ju je i sama napisala. Cure su svakim nastupom sve opuštenije, a već za koji dan su dijelile pozornicu s Markom Irationom na ovogodišnjem Outlooku, mislim da to dovoljno govori kako je ovaj nastup uistinu 'svecki a naš' i da je pred njima svijetla budućnost. Nakon njih, miljenik naše publike, naš skromni zlatokosi slavonac, Dražen Dubar Sound je predstavio što je to novoga skuhao u svojoj kuhinji protekle godine, te su mu se kao i prošle godine na mikrofonu pridružili Chakka, Damian Prophet i Busy Baldhead za još jedno istinsko familijsko veselje, a uskoro od njega i novo izdanje za Warrior Charge label, pa upratite. Za sami kraj i zatvaranje subotnje večeri, još jedan naš domaći producent, Dalmatinac sa zagrebačkom adresom koji u zadnje vrijeme dosta surađuje sa Vrkijem (Digitron), a to je naravno naš Smola aka Lasmo koji nam je predstavio uz pratnju Damiana Propheta što je on kuhao zadnjih godinu dana i mislim da su svi ljubitelji tvrđeg dub zvuka došli na svoje. Sve u svemu, naša scena je još jednom pokazala da itekako ima što za ponuditi!

Posljednji dan festivala počeo je u nešto drugačijem tonu, nastupom koji je podijelio mišljenja naše scene, dok je jednima genijalan, drugi ga ne mogu smisliti, a mislim da je to i jedan od ciljeva ovog ludog dvojca. Ne bih htio ulaziti u polemiku oko toga, jer mislim da ovo nije mjesto za to, ali ono što mogu reći da mi je to bila najdraža jutarnja kava ove godine, uz rakijicu, meku Drinu i naravno nastup od Burek3000. Kako i sam imam bosanske krve, pogodi me Senad od Bosne drito u dušu, ali razumijem kako sevdah note mogu zasmetati nekome, no ono što ću reći je da je to jedno pravo ironično kafansko iskustvo gdje se pare lijepe na čela izvođača i ljudi padaju na koljena od moćnih stihova popout '7 noći, 7 dana, bićeš milovana(aaaaaaaaaa)'. Nakon bureka i odlične zezancije, dalje se nastavilo uz talijanske hitove koje su selektirale Vale'n'tina, zatim uz disko hitove koje je selektirao Toni Disco, pa onda Jinxie Grooves sa svojom reggae selekcijom gdje se moglo čuti domaćih stvari od Brain Holidaysa ili bosanskog Defencea, a za sami kraj i zatvaranje priče na plaži nas je po svijetu prošetao KaliBal svojom selekcijom world glazbe uz koju sam u hammock položaju guštao kao malo prase u blatu. Hvala Chakki za ovo iskustvo, od reggaea, preko cumbie pa do afrobeata i sličnih žanrova, sve redom prekrasna glazba, pogotovo za ovaj ambijent plaže, mora i sunca. Nakon zatvaranja plaže, ostalo je još samo zatvoriti glavni stage, a kao svake godine, nedjelja je rezervirana za Munchies familiju, te je čast da otvori ovu posljednju večer pripala našem dragom Kiwiju uz čiji set se odvijala i radionica dancehall plesa. Eh, šta reći za njegov nastup; majstor je Kiwi u pointanju na sva mala licemjerja koje ova kultura sadrži, a ja sam osobno cijeli set bio na dancehall watching radionici i doslovce u nekim trenucima plakao od smijeha. Neću ni ovdje ulaziti u polemike, ovaj put oko religije, a vama ću reći da si pustite traku "Gospel Time" od Beenie Mana koju je u jednom trenutku Kiwi zavrtio i da će vam biti jasno o čemu pričam. Trebao je to biti dancehall set s naglaskom na izdanja iz 2000-ih godina, no kako je Kiwi jedna obična 'prevara', to nije bilo tako, te se nakon spomenute trake okrenuo prema dubu i selekciji Prevare koja vodi Majestic 23 program u Medici, jer je nakon gospela flor ostao skoro prazan, pa se ovaj prevarant prilagodio situaciji, a sve u svemu mogu samo reći, svaka čast Kiwi, ubio si nas sve, ponajviše svojim teachingsima, koliko god bili oštri, svaka je na mjestu. Nakon toga preuzeo je Tabo aka Junior T sa svojom selekcijom roots duba i okrenuo večer u jednom lijepom smjeru kako priliči za familijsko zatvaranje festivala, a iza Tabe, preuzeo je Bellyfull kojem se pridružio zemljak Busy Baldhead. Još jedna odlična selekcija od strane našeg Brke uz koju smo svi uživali, a moram ovim putem pohvaliti kolegu Busy Baldheada za kojeg sam dan poslije čuo pohvale od više ljudi, jer je stvarno odlično vodio kroz selekciju Bellyfulla te je stvarno vidno napredovao kao MC. Zatvaranje festivala svečano pripada rezidentima i glavnoj pokretačkoj snazi ovog festivala, koji su odvrtili tzv. allnighter ilitiga set od negdje ponoći pa sve do jutra i to mi ostaje kao najljepši set Munchiesa ikada, a vjerujem da ću iduće godine moći reći istu stvar, jer nakon pet dana festivala kojeg ovi ljudi vode, emocije su na vrhuncu i svi se spajamo u jednu veliku familiju još jednom za kraj. Tako svaka traka koju puste je posvećena nekome, pa se kroz cijelu noć zahvale apsolutno svima koji su pridonijeli ovom festivalu, pridružio se na trenutak i Chakka te dao svoje zadnje komade energije, a i osobno sam se pridružio na koji trenutak, pa na taj način, kao i na ovaj ovdje, zahvalio ovim ljudima koji nam dostavljaju ovaj predivni festival, ljudi hvala vam svima još jednom od srca.

Nakon svega rečenog, stvarno više nemam što puno dodati za kraj ovog izvještaja, jedva čekamo iduće izdanje, vidimo se svi negdje po floorovima do tada, a završit ću sa rečenicom koja meni najbolje opisuje ovaj festival, rečenica koja nosi naziv ovog članka i koja na hrvatskom užasno glupo zvuči, pa ću je stoga napisati na izvornom engleskom. "This one is special!".

Foto: Borna Furlan