Uoči nastupa na Escape the city festivalu, popričali smo s Julie Oneness, jednom od pokretačica Roots Daughters dua koji je osnovan davne 2009. godine. Prije nekoliko godina se udružila s Jahmintom Zulu - obje su strastvene kolekcionare vinila s fokusom na ženske vokale i osvještene tekstove. Stvarale su događaje, pružajući prostor i platformu za izražavanje i predstavljanje ženskih aktivistica. U setovima možete čuti reggae u potpunoj njegovoj ljepoti i svestranosti i uvijek možete računati na iznenađenja u vezi sa žanrom i stilom.

Reggae hr: Koja je tvoja vizija Roots Daughters pokreta?
Julie Oneness (Roots Daughters): Pa kada smo započinjale Roots Daughters priču, Andrea i ja davne 2009. godine počele smo jer mjuza koju smo mi htjele čuti nije bila toliko prisutna na našim prostorima; ili si bio dancehall ili dubber - a mi se nismo htjele ograničiti ili opredijeliti. Počele smo puštati jer smo htjele čuti naše najdraže tjunove, a ekipa je više brijala na instrumentalni eksperimentalni french dub (kao što su High Tone ili EZ3kiel). Kako smo istraživale mjuzu, zaintrigiralo me to da ima malo jako malo ženskih izvođačica na površini, i kako sam kopala sve dublje, shvatila sam da ih ima puno, samo što nisu doživjele priznanje kakvo zaslužuju. I to sam odmah vidjela kao misiju - da puštam te tjunove i da ih slavimo! Da odamo počast svim ženama u reggaeu i pokažemo raznosvrsnost ženskog stvaralaštva. Naše ime je inspirirano Mad Professorovim kompilacijama “Roots Daughters”, koje je ima točno tu pozadinu. Roots Daughters je otvoren pojam, ne radi se o nama specifično, već je za sve koji to osjećaju - već je i Marley rekao “who the cap fit, let them wear it” Vizija je je otvoren, inkluzivan, nezavisan kolektiv s vlastitom infrastrukturom i opremom (za sessione kad budu mogući!), prije svega sigurno mjesto gdje se može učiti, rasti i dijeliti. Mjesto gdje ti nije bed pitati za pomoć i gdje ne vlada ego vec suradnja i dobrobit kolektiva. Ali ništa na silu - vajb mora pasati! Nigdje ne žurimo - all in Jah time.

Reggae hr: Slovi da je reggae glazba s porukom, a baviš se dugo reggae glazbom, što te privuklo ovom žanru? Kao selektorica, koju poruku ti isporučuješ u svojim setovima?
Julie Oneness (Roots Daughters): Pa da se nadovežem na tu “žensku pricu”... Priča svakodnevice iz ženske perspektive, koja su se često nalazili na samim marginama “scene”, a i društva - a reggae je oduvijek bio glas marginaliziranih, snaga koja se suprotstavlja neokolonijalizmu, klasizmu, rasizmu i “babylonskoj” eksploataciji. Borba stvaranjem mi je uvijek vise privlačila nego ona destruktivna. Niti jedan žanr ne može istovremeno biti toliko političan, a ujedno i spritualan, to mi niti jedan drugi žanr nije dao. Dodaj još soundsystem i evo recepta za mediitaciju i rehabilitaciju od ovog ruff sistema u kojem živimo. Kao selektorica, a i majka, uzor mi je bitno da ne puštam nikakve tjunove koje šire mržnju. Homofobne, nasilne i gun-tjunove ne puštam. Slackness je isto priča za sebe, osobno imam puno toga u arhivi ali ne osjećam da bih svoju seksualnost dijelila javno na sessionu, nekako mi je to privatno (tko zna što će me puknuti za nekoliko godina, lol). Ali kužim da je i to na neki način teži punk i zbog tog i podržavam. Pogotovo kad su žene krenule u “reclaimanje” svoje seksualnosti, s hardcore liriksima. Teži feminizam kojeg mi možda iz našeg društva nećemo shvatiti.

Reggae hr: Kada si stvarala prostor za djelovanje žena unutar reggae zajednice u Berlinu, žena u toj kulturi nije bilo ili ih nije bilo dovoljno?
Julie Oneness (Roots Daughters): Pa bilo ih je uvijek, ali kao i svuda - pozadinski. Gledaj u produkciji festivala, koliko žena radi iza kulisa, a koliko ispred? Žene su uvijek ukrašavale, kuhale, ugostile, pisale, organizirale (odgajale djecu!). Pa čak i veliki Coxson Dodd i Studio One ne bi postajali da nije bilo njegove mame Denise, koja je puštala i prodavala njegova izdanja u svom restoranu. Margarita Mahfood koja je kao plesačica na jamajkanskim terasama doslovno ucijenila šefa, da pozovu Count Ossiea i njegov Nyahbinghi orkestar, i tako je nastao reggae. Ima još mali milijun takvih priča, ali to je tema za sebe. Reggae scena u Berlinu je, obzirom na stanovništvo, jako mala. Ipak je to glavni grad techna, a elektronska scena je po tom pitanju progresivnija. Kad sam došla, raspitivala sam se tko je što radio, upoznavala s ekipom i povezala sam se s obožavateljicama reggaea i soundsystema. Redovito zvala na naše sessione, doslovno nagovarala ekipu da odvrti set. Puno ih je bilo prije (djece) aktivno, ne usude se baš, boje se osuđivanja i prema mom iskustvu, jako su stroge prema sebi.

Reggae hr: Daje li se dovoljno prostora izvođačicama u reggae kulturi i može li se predstavljanje žena više temeljiti na vrednovanju talenta nego na isticanju fizičkih atributa?
Julie Oneness (Roots Daughters): Imam osjećaj da se puno toga mijenja u zadnjih godina, trend ide u korist ženskih izvođačica. Naravno tu ide i komercijalizacija feminizma i ta agenda da te promoteri koristi kao instrument. A meni je iskreno svejedno jer mi je bitnije dijeljenje mjuze i širenje vajba. Cilj je da žena bude više i samim time kad te netko bookira i javno puštaš, možeš biti pozitivan primjer za buduće generacije u kojima taj jaz između ženskih i muških dj-a sve manji. Dodatni cilj je financijska ovisnost (plaćenom gažom se to dostigne), smatram da je to jedan od najbitnijih faktora u osnaživanju marginaliziranih. To kako se moje kolegice predstavljaju, mi je iskreno svejedno - mislim da je autentičnost ključna. A ako netko voli svoje tijelo i izgled, mi uopĆe nije bed ako to koristi. Samo se lako zajebeŠ ako se osloniš samo na to - jer je prolazno. A likovi se trebaju malo srediti u glavi i stići u 2021. godinu.

Reggae hr: Kako se nosiš s nedostatkom događanja uživo uslijed pandemije?
Julie Oneness (Roots Daughters): Na početku je bio mali šok, jer smo imali velike stvari i turneje u planu, sve smo morali otkazati/odgoditi, još nismo znali razmjere svega što je slijedilo. Onda je krenuo hype oko streaminga pa smo počele tako kanalizirati sav taj višak energije. Tu smo se povezale s cijelim svijetom i širim spektrom publike. Puštali smo na “United We Stream” u Yaamu i svakakvi ljudi su nam se javljali, ne samo reggae ekipa - ljudi koji nisu ni znali koliko zapravo vole reggae. To mi je bilo baš divno. Čak smo završili na njemačkim vijestima kako puštamo Dennis Browna. Što nam je opet potvrdilo snagu reggaea i poruke u ovim kriznim vremenima. Surreal! Inače sam koristila ovaj period za učenje novih stvari i za rad na sebi i u poklonjenom vremenu s obitelji. Puno sam naučila o streamingu i o tehnici, čak su me za nekoliko događanja bookirali kao tehničku menadžericu. A i što se tiče nekakvog upgradea Roots Daughters i tu se puno događa - vise informacija slijedi uskoro.

Reggae hr: Što misliš, koliko će ovaj period promijeniti konzumaciju glazbe?
Julie Oneness (Roots Daughters): Mislim da ce ljudi opet više uživati i manjim sessionima i cijeniti trenutke koje možemo dijeliti zajedno! Ja sam naučila jednu stvar: da ništa ne znam. Stvari se mijenjaju brzo i ne želim nista očekivati, već cijeniti trenutak.

Reggae hr: Majka si, teta u vrtiću, i tijekom godina si uspjela nanizati nastupe po mnogim samostalnim događanjima i festivalima diljem Europe. Kako uskladiti sve obaveze?
Julie Oneness (Roots Daughters): Zapravo sam event menadžerica za jednu udrugu koja organizira događaje za beskućnike, a u vrtiću sam počela raditi kao kuharica, kako smo sada, zbog pandemije, na stand-by-u sa svim događanjima. To što sam majka mi je dalo samo bolji fokus i izdržljivost, završila sam event menadžment uz malo dijete i sve to naravno uz pomoć partnera. Ne bih to nazvala ni pomoć, nego čovjek jednostavno ispunjava svoju ulogu kao roditelj i otac. A uskladiti sve to ide uz organizaciju i trud. A ljudi vide samo rezultate, ali ne i struggle koji trebaš proći, kako bi se ostvario na svim nivoima.

Reggae hr: Obzirom na tvoje iskustvo nastupa, koji oblik ti je draži: clubbing ili festivali? 
Julie Oneness (Roots Daughters): Iskreno, ne bih znala odgovoriti na to pitanje, jer sve ima svoje čari. bitno da je pravi soundsystem - to već mijenja doživljaj! Spektar glazbe koju puštam je širok - pa mislim da za svaki set postoji savrsen plejs za odvrtit taj set.