Nema zrna sumnje da je Banana Zvuk do sada ustoličila svoje visoko mjesto po pitanju digitalnog reggae, rub-a-dub i dancehall sounda na ovim prostorima. Krenuli su s projektom dosta spontano, kako kaže Yuri: "50-50", i samim tim se sve razvija svojim spontanim tijekom i vremenom poprima sve konkretniju formu. Prvobitno igranje s već postojećim riddimima i raznim poznatim hip-hop reggae vokalima dobija sada ozbiljan autorski pečat novim izdanjem, što je veliki iskorak u odnosu na prethodne radove. Isplatila su se ne samo sklapanja, remiksiranja i detaljan studijski rad, već i autorsko stvaralaštvo s matičnim bendovima STILLNESS-om i TBF-om, ne bi li konačno dobili priliku da okusimo "pravu robu".

Remiksiranje je jedno, idejno i studijski zahtjevno, ali i izuzetno zabavno - nabacite Vojkov vokal s "Moje Lipe" na "Welcome to Jamrock" i dobijete hit bez kojeg lokalni i regionalni dancehall reggae događaji teško mogu proći. Često su uspjevali od remiksa napraviti (bar po mom ukusu) i bolje stvari od originala. Mase to vole čuti, poznato im jedno (vokal), poznato im drugo (riddim), i onda dođe Banana, sklopi to u jedno i stvori novu dimenziju. Gipsy Mafia na drum'n'bass matricu? Bum, još jedan hit. "Esi mi dobar" na digital reggae? Može. Gotovo svaka traka do sada je bila tako sklopljena da bude spremna za svaki trenutak partija.

Sada "Roba" donosi jedan autorski iskorak koji zahtjeva drugačiju posvećenost i drugačiji pristup. Sloboda u kreiranju je veća no kad pravite remikseve, ali potrebna je i veća sama kreativnost. Ako biste originalni tj. autorski digitalni reggae na hrvatskom, to već podrazumijeva nešto drugačije mincanje matrica koje sa sobom povlači sve veće približavanje hip hopu. Nema sumnje da "Roba" ostaje u okvirima jamajkanskog bass zvuka, ali zbog autorskih utjecaja je hip-hop poprilično izbio. Otud i okupljena all-star hip hop ekipa: od Dede iz Who Seea i raggamuffin carice Sassje, preko Kandžije, Alejuandra Buendije, do MC Popaja, Žana & Chakke. Otud su se i Luka i Yuri ozbiljno dohvatili mikrofona i priključili se toj all-star ekipi. Ne bi bila velika greška ni da se ovaj album svrsta u hip-hop izdanja.

Zabava je i s "Robom" zagarantirana, sada uz česte duhovite fraze i slobodnije vokalne izraze. Međutim, ne treba se ni slučajno čuditi ako čujete kako Yuri proziva i svjetske političare, kolonijalizam, NATO i masovne medije na sebi svojstven način, upakirano u brze rime i uvijek jak digitalni reggae - poslušaj "Samo ljubav" pažljivo (meni omiljena stvar). Razni anti-stres medikamenati se kritiziraju u "Ladovini", a tu je i kritika sistematskih problema (lokalnih i globalnih) i mnogih kontraproduktivnih svakodnevnih metoda koje ljudi preuzimaju izgubljeni u takvim problemima - recimo dizanje Facebook revolucija ili kako bi to Yuri nazvao "prostitucijom energije" ("Kafa" sa Sassjom), a naravno tu je i direktan poziv na legalizaciju u "Legaliziraj". Još jedan zanimljiv remiks je sačuvan za kraj - Rade Šerbedžija u dub poetry stilu - odmah nakon lagane posvetice za "Redemption Songs" u "Pismama Slobode" i od ranije poznate Kandžijeve "OPG".

Na prvu može djelovati "naivno" i isključivo spreman za žurke, ali album "Roba" uz pažljivije slušanje brzih, duhovitih i dovitljivih rima donosi i kritičku dimenziju koja je i očekivana imajući u vidu dosadašnje autorske radove Luke i Yurija. Ovaj autorski iskorak biti će veoma zanimljivo ispratiti i na događanjima (kojih će opet biti češće uskoro, nadajmo se), ako nam ovaj dvojac upriliči živo pjevanje bar njihovih dionica. "Roba" je tu, roba je spremna za slušanje, a Banana Zvuk nastavlja spajati dimenzije lokalnog hip-hopa i jamajkanskih roots i modernih bass riddima, sada na način autentičniji nego ikad prije.