Uoči izlaska novog singla RootsInSessiona koji je nastao zajedno u suradnji sa Sassjom na Lockdown Ska Riddimu, pozivamo vas da pročitate zajednički intervju u kojem su sudjelovali Sassja, Pier (RootsInSession) i Mile s našeg portala. Uključite se u ovaj kaotični intervju i procijenite kako je to kad izvođači ispituju novinara ili kada ispitaju sebe međusobno.

Sassja: Šta si pomislio kad si čuo "Ljubi seka", koji ti je najdraži dio teksta?
Pier (RootsInSession): Kad sam vido naslov pjesme, bacilo me na djetinjstvo, jer već dugo nisam čuo riječ seka jer to se tako priča samo na Balkanu i baš je slatka riječ, a zanimljivo je da na slovenskom jezku to znači sječi . Znači kao ”aj sječi drva" he he he.... Tekst mi je u kompletu dojaja al di line mi je:
”Jedini test je- mic check
Skačem po bini,mašem vam majkom
Jebeš taj live i aplauz lajkom”
Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Pomislio sam da će ovo biti jeben riddim album. Već treća bomba traka. Ali i da mi hitno treba party/session/koncert. Možda sljedeći vikend opet skoknem kod Vibrations Addicta. Tekst: "nisam špricnula ruke na ulazu radnje, živim na ivici".

Sassja: Koliko maski otprilike imaš i jesu li to one iz apoteke ili vise voliš ove neke fashion varijante?
Pier (RootsInSession): Nemam omiljene maske, iskreno nisam ni nosio toliko maski, osim tamo di trebalo, trgovine, pumpe itd. Fashion fazon mi nije potegnuo u tom periodu mada su nas cimali dal bi radili RIS maske al smo sve to odjebali.
Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Trenutno imam 20-ak maski. 10-ak sam ih sam kupio i pri tome pazim na udobnost, ali i da relativno OK izgleda. Ne planiram još i za to u shopping, već kupim ako slučajno naletim na nešto OK. Drugih deset je dobiveno od firme/radija, te su obične platnene bijele.

Pier (RootsInSession): Koji i kad je bio tvoj prvi kontakt s reggae zikom generalno, i kakav je bio put do danas, jer svi znamo da je muzika emocija i da ima uspona i padanja, tako u kreativi tako isto u životu, opiši najlepši momenat i najgori??
Sassja: Prvi reggae koji sam čula je bio Bob Marley ali mi je tada bio smor i prespor uz neki HC i punk koji sam slušala u srednjoj. Eyesburn i Defence su me natjerali da istražujem,pa sam našla dancehall i reggae koji nije bio smor hahaha. Najljepše vrijeme mi je bilo oko 2009./10. godine, gomilu odličnih riddima u svijetu, a i kod nas dosta malih reggae festivala i selektora, i vaši KusKusi i Šišmiš. Recimo, baš sam bila luda za Bubbler riddimom od Weedy G Soundforcea i "Nema beda dalje" koju sam na to morala napraviti mi je tada baš bila vrhčina. Dancing Machine Riddim Little Lion Sounda je i danas vala bomba. Fale mi danas takvi riddimi, jake obrade drevnih riddima, a volim i sta je dubstep ostavio dubu i reggaeu. I jungle je ludovao još uvijek tada, volim se vratiti i danas poslušati naše PCP, vrh mi je bio njihov projekat. Imam tako neki folder domaćih izvođača s demo verzijama koje su radili tada, baš odlični i inspirativni riddimi svuda.
Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Moj prvi kontakt je bio s dancehallom u 7., 8. razredu osnovne. Svaki tjedan sam slušao (i snimao na kazetu da mogu poslušat još koji put) Freestyle Radio Show, rap emisiju gdje je Suicide aka Badman Primorski imao svoj 20- minutni dancehall blok. Lik je pjesme predstavljao na način da ti objasni svakog izvođača i njegovu priču, a onda ukratko i objasni tekst i smisao pjesme. Di ćeš bolje edukacije za osnovnoškolca, nego da mu objasniš što je badman, punany, batty boy... Dancehall mu nije brija broj 1, ali tad se to moglo ugurati u eter. Uskoro ćete moći čuti i njegovu pravu briju u eteru Radio Rože. Prvi kontakt s ostalom reggae zikom je bio na jednom kućnom partyju početkom srednje škole. Ono, lik je imao pun hard rootsa pa bi tu i tamo između Denis&Denis i Hladnog Piva uletili Tosh, Israel Vibration, Marley Brothers. A onda su na faxu krenuli partyji pa dosta brzo i Reggae hr. Iza toga je uslijedila prva radijska emisija Dreadlocksi na mjesečini i, kako je to bio studentski radio, funkcionirala je sjajno (ono, HRT-ovi urednici su bili oduševljeni koliko mi reggaea imamo na Balkanu) sve dok mi diploma nije uništila zabavu. Ali eto, nakon X godina, došli su Worries in the dance i uskoro dolaze do 100. izdanja, prvi na Roži do stotke. I totalno mi je kul ovaj dio puta, jer, osim što imam takvu emisiju, imam je u jednom brutalno dobrom okruženju ekipe Radio Rože. Ono, radiš u jednom kultnom Palachu s totalno kul ljudima (pojedinci doduše imaju nešto protiv djeljenja "hedova", naravno ne pravih, u nagradnim igrama) i imaš ful jeben support cijele scene. Najljepši trenutak mi je bio na Seasplashu, ali ne znam koje godine. Ležim s tadašnjom curom na plaži i dolazi do mene Mefa iz Slavonija Vybez Syndicatea, upoznaje se sa mnom i priča mi, totalno uzbuđen, jedno sat vremena kako čita sve moje tekstove s Reggae Hr-a. Tad sam shvatio da i ja imam neki pozitivni utjecaj na scenu i da to piskaranje ima nekog smisla. Bez takvog i sličnih supportova u raznim oblicima, a koje sam doživljavao kasnije, mislim da bi odavno odustao i pio pivu ispred marketa. Najgori moment (a nikako da prestane, svako malo se pojavlja) je kad se ujutro spojim na fejs i prvo što vidim je poruka da opet kasnim s recenzijom.

Pier (RootsInSession): Kako bi opisali soundsystem kulturu na Balkanu, dali ste zadovoljni s time kako jest, ili bi još puno toga promjenili i sagradili i kako bi mogli više utjecat na komplet scenu na Balkanu, npr. znamo da neki artisti pjevaju na engleskom, neki na svojem jeziku, koliko je to bitno za slušatelje i za scenu?
Sassja: Voljela bih da svi više rade skupa. Timski rad, razmjena znanja i iskustva vode do zajedničkog rasta. Scena je premala da svako radi za sebe a nekada i "protiv" drugih. Lijepo je kad su i dub i dancehall na istoj strani i da se traži maksimalni mogući kvalitet kako zvuka, tako i nastupa i promocije. Zanimljivije mi je, očito, raditi na svom jeziku i volim naše jezike čuti na riddimima. Postoji toliko pjesama na engleskom ili patoisu, tako da mi uvijek fali našeg reggae/duba/dancehalla.
Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Mislim da na Balkanu, a posebno u Hrvatskoj i Sloveniji, imamo ful jaku sound system scenu, obzirom na veličinu i publiku naših zemalja. Mislim da ima svoju kvalitetu i na nastupima i u studiju. Šteta je što je šira publika nezainteresirana, jer se rijetko koji žanr kod nas može pohvaliti da je kvalitetom na toliko ravnopravnoj razini kao što je to na našoj sound system sceni. Naravno da ima mjesta za promjene. Prva je da sceni treba više žanrovskog šarenila. Izgrađeni soundsystemi su skoro svi duberski. Bilo bi lijepo kad bi se i ostali podžanrovi više aktivirali pa da imamo npr. sound system koji vrti baš onaj pravi roots. Tu svaka čast Slovencima, koji ipak imaju širi spektar žanrova od hrvatskih kolega. Niš loše ne mislim tu za postojeće soundove, ali treba im se priključit netko svjež, Ista je priča i s izdanjima. Kad sam kretao sa svojom emisijom, zakleo sam se da ću, što više mogu, mijenjati žanrove. Sada, 2 godine kasnije mi je bar 75% emisije dub (zvuk emisije prilagodim novim regionalnim izdanjima koja su u sekcijama emisije). Nešto je malo rootsa i sitno ostalih smjerova. Kad bude dub bar ispod 50%, ja ću bit sretan urednik. Ne prizivam slabljenje duba, nego jačanje ostalih. Također, izgrađeni su ogromni sound systemi. Svaka njima čast, ali mislim da bi mogli biti puno fleksibilniji sadogađajima kad bi, uz njih, postojalo više manjih sound systema u rangu Sandokan Hi Fi-a ili nekad Jamcoasta. Što se jezika tiče, on može i ne mora biti bitno. Ako se sjetimo kako je Filip Motovunski osvajao d'n'b scenu, setovi su mu bili puni remixeva pjesama na hrvatskom, čak i ako izostavimo Dedićeve hitove i dječje pjesmice. Dakle, možda negdje i može pomoći. S druge strane, kad se u obzir uzme globalizacija glazbe, puno je izvođačima zahvalnije pjevati na engleskom. Posebno kod nas, gdje su vrhunac sezone "koncertne sezone" festivali. Čak i na manjim domaćim festivalima će se naći nešto turista kojima će "Englezi" biti zanimljiviji od "domaćih". Kod izdanja je ta prednost još izraženija. Mislim da je taj jezik publici mnogo manje bitan u "našim žanrovima", nego u nekim drugim žanrovima.

Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Sassja, majčinstvo i dvije karijere (poslovna i kreativna), sigurno vrhunski vladaš time managementom?
Sassja: Ne vladam da ti pravo kažem. Zaboravim snimiti vokale, poslati neki info ili intervju, a ranije sam bila najodgovorniji muzičar ikad. Većinu stvari vezano za muziku zapravo odbijam raditi ili baš odugovlačim, ne trudim se držati sve pod kontrolom kao nekada. Kad sam u farmaciji, fokusirana sam na taj posao, a kad dođem kući uživam s porodicom. Tekstove manje više smislim u autu, a završim usred noći ako ne mogu zaspati. Uživam u svemu i boli me briga ako neko nije smontirao video na vrijeme ili ako sam zaboravila na intervju i slično.

Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Kad bi korona situacija potrajala još 10 godina (ne daj bože), što mislite, kako bi se glazbena scena transformirala? Mogu li online koncerti/sessioni biti dugog daha ili bi nas kreativnost povukla negdje drugdje? Gdje?
Pier (RootsInSession): Uf, nadam se da se to nikad ne desi, jer to bi bi bila baš zajebana transformacija za glazebnu industriju. Što se tiče online koncerta i live stream dj nastupa, mislim da to nije budućnost, pogotovo zbog izvođača koji nastupaju ispred prazne dvorane i moraju gledat u kameru, baš sam prošli četvrtak gledo prvi live stream koncert od jednog našeg lika iz Ljubljane po imenu Skova, i bilo mi je čudno kao gledaocu sjedit ispred kompa i bez nikakve komunikacije s artistom, osim chat na samom eventu al to mi nije fora. I kad su završili pjesmu ja ono, počinjem s aplauzom a na drugoj strani tišina, fakat čudno. Ali možda je i to budućnost jednom. Nazanimljive je to da smo u tom periodu imali više vremena za kreativu i produkciju muzike, otvorili smo digitalni label i trudimo se biti u kontaktu s publikom preko toga i radio emisije sa nadom da ćemo se ove godine konačno družiti u živo tako na koncertima tako i na partyjima.

Mile (Reggae hr, Worries in the dance): Ide lito! Planirate li u planu B neki lijepi odmor od svijeta, ako nas ne puste na i ispred bine?
Sassja: Prošle godine nam je sve bilo onako strašno i nisam željela daleko od Tuzle. Ove godine more mora biti, pa ćemo već vidjeti koje, valjda će nam otvoriti neke granice Ja se još i ne osjećam spremnom za bine i koncerte, tako da mi sasvim odgovara plaža i sunce.
Pier (RootsInSession): Ha ha ha, nema odmora to sigurno, ova situacija nas je povukla u situaciju da ćemo još neko vrjeme ostat u realnosti, da moramo neke stvari sagradit ponovo od početka, jer će bit zanimljivo se vratit nazad na koncerte i ostale live nastupe. Mislim da je treba sad držat fokus i izdržat ovaj period i ostat u kontaktu s publikom i ljudima, jer sigurno je lakše onima koji nisu stali radit u vrijeme lockdowna pa su nekako prefurali sve to, jer drugima koji su ostali bez posla i nisu imali nikakvog incoma što se finaciija tiče, za njih je danas najteže i zato moramo bit svjesni da nije u životu sve lijepo i sve super jer danas te ima, sutra možda ne, što za mene znači, budi to što jesi, nemoj fejkat, budi warrior do kraja i sve se može sredit ako je volja i poštovanje do samog sebe.