Sub Movements ekipa potrudila se ove godine organizirati najbolji Escape the City festival dosad. Ponudili su nam pet dana uživanja u Barbarigi, na mnogima već poznatoj plaži, u hladu drveća i dobrim vibracijama pet soundsystema. Ne samo da smo dobili priliku uživati u toliko zvučnika i izvođača, nego i u dnevnim radionicama ekološkog, umjetničkog, aktivnog i edukativnog karaktera. Valjda je i Zemlja osjetila koliko smo željni relaksacije pa nas je poštedjela svoje uobičajene Escape the City oluje i okupala nas u svega nekoliko osvježavajućih kapi kiše.

Dvije pozornice, Main i Beach, bili su glavna mjesta okupljanja, a međuprostor bio je posvećen radionicama, odmaranju i dnevnom prijenosu uživo festivala za Radio Roža. Ono što bi ljudima moglo biti zanimljivo je prilika da vide kako se uopće postavlja soundsystem, pa je tako nekoliko nas gledalo Munchies i Warrior Chargea (I) kako se pripremaju na glavnoj pozornici, dok su plažu krasili Sandokan Hi-Fi, Vibration Addict i Jamcoast Soundsystem (SLO). Iznenadila nas je i pojava mini soundsystema nove tvrtke Stakx - Sound Solutions iz Belgije, kojemu unatoč manjim dimenzijama definitivno nije nedostajalo snage.

Program je krenuo već u srijedu na Sandokanu sa sound trackom za radnike - dok su se obavljale zadnje pripreme i dekoracije, Alex je puštao laganu mjuzu za inspiraciju. Navečer smo mogli čuti Anju G i Dr. Obija, Ortegasa pa i nastup M.Art Didgeridooa, one man banda prepoznatljivom po sviranju više instrumenata, a pogotovo rijetko viđenog didgeridooa, u opuštajućem ambijentalnom stilu. Prije spavanja održala se projekcija filma "Rockers" iz 1978. koji dočarava reggae scenu tih godina na Jamajci.

U četvrtak tijekom dana, učili smo o ljekovitim biljkama i povijesti graffiti umjetnosti. Sretnici koji su se među prvima javili za scuba diving okušali su se u ronjenju s profesionalnom opremom, a ostali su mogli gledati vještine Circus Papija kako žonglira na monociklu. Glazba je i taj dan svirala samo na Beach stageu, tako da smo slušali roots, dub i deep dub selekciju Sandokana, 3kings Sound-a, Ras Padsistema, Dade, Flice, Grumena i Dubcata. Iako se puštao kvalitetan dub, primijetila sam da ljudima odgovara kad Inka razbije monotoniju pomno odabranim dubstepom. Tako je stigla večer i vrijeme za "tešku rotaciju" Sandokana, Vibration Addicta i Jamcoasta. Crni ninja, plave Lego kocke i robotik Slavko, od drukčijeg izgleda do zvuka, pa tako i stila puštanja, sedam sati rotirali su i nas i same sebe. Od rootsa pa do brzog steppera, pokazali su nam sve što mogu i umiju, a kako dugo nismo doživjeli dub arene i rotacije vjerujem da su svima ispunili srca vrtlogom dobre energije.

Petak se nastavio istim tempom, tijekom dana na Sandokanu razni selektori puštaju svoj omiljeni dub. Neki ljudi su plesali, neki se cjenkali na štandovima, a neki upijali sol i sunce na plaži. Mi ostali smo ležali i promatrali sve oko sebe, najviše razigrane pse i čovjeka koji je meditirao na flooru među nogama plesača. Za to vrijeme oni ambiciozniji sudjelovali su u izrađivanju cajona, učili o ekonomičnom raspolaganju otpadom, oslikavali platnene vrećice, šivali, producirali, svirali, tako bliže i tako dalje. Noćni program Beach stagea preuzeo je Vibration Addict u "Fever" izdanju. Kool S je otvorio funky večer s afro funkom koji se nastavio sve do Ervinovog disco house seta koji je rasplesao čak i najljenije nožice. Rekla bih da je Fever stage bio za ljude koji nisu striktni dub obožavatelji, a Vibration Addict svaki žanr reproducira upravo onako kako bi trebao. Toga dana doživjeli smo paljenje glavne pozornice na Warrior Chargeu, nakon čega se izmjenjivao s Munchiesiema za svakog izvođača. Homegrown Sound, Jah Forcefield i Dubar prezentirali su nam svoje originalne produkcije u slatkozvučnom stilu te nas pripremili za euforično skakanje uz Wicked & Bonny i Berisea. Osobno, skidam kapu Smoli za ono što je puštao jer ne pamtim kad sam čula toliko čist zvuk u spektru "tvrđeg" duba. Vidi se da zna što radi i nadam se da ćemo uskoro moći čuti neke nove produkcije od njega. Kao šećer na kraju, Low Frequency preuzeli su komande i pustili A-Ž stilova i podstilova duba. Mnoge ljude zanima koju pjesmu su zavrtjeli na kraju pa vas pismeno molimo da nas obavijestite o čemu se radi i sljedeći put slobodno pustite dvaput zaredom!

Najudarniji dan svakog festivala je subota, pa je tako i ova započela radionicom dancehall plesa. Pregršt acro yoge, svile, cirkusa, čak i izrade malog kazališta i prirodne čokolade činili su dan ekstra zabavnim za promatrače i izvođače. Često se zapitam jesu to isti ljudi koji plešu do šest ujutro i ako da, kako im to uspijeva. Možda veganstvo, možda nealkoholiziranje, tko će ga znati. Obični smrtnici slušali su dub i ležali na plaži, u prašini ili pak u hammocku kako bi se oporavili i nastavili dalje sa svojim planom i programom - ponovno skakanje do jutra na glavnoj pozornici. Roots Daughters su kao i prošle godine, pustile set uz zalazak sunca. Uz Mirnu i Dubcat, jedine su krasile DJ pult svojom ženskom pojavom kao selektorice. Cure, divne ste i probajte ohrabriti još djevojaka da idu vašim stopama! Večer se nastavlja s dobro znanim Kali Fat Dubom i Dubolikom, a ono što je na poseban način obilježilo večer je Baodab u kombinaciji sa saksofonistom Jah Windom. Dečko ima odličnu vještinu sviranja što može potvrditi i publika koja je vrištala u znak odobravanja. A za kraj, zadnji set na Warrior Charge puštao je - Warrior Charge. Kako sam to vrijeme provela u kombiju spavajući, tj. računajući koliko vibracija limene konstrukcije kasni za zvukom najdubljih bass frekvencija, sve što mogu napisati je da su ljudi stvarno uživali. Kako i ne bi, svi su čekali da nam se David vrati u Hrvatsku s jednim od najljepših soundsystema ovog područja.

Sunday, bloody Sunday! Baš i ne, jer su ljudi i dalje bili divno raspoloženi, iako u puno manjem broju. Zadnji dan na Sandokanu, i da, čuli smo raznorazne r'n'b i pop hitove, ali Burek3000 je na svojstven kontroverzan način puštao creme de la creme ex-yu narodne glazbe i ponekog diskača. Uz malo domaće rakijice dalo se rasplesati, a kako svaki žanr ima svoje protivnike, tako su i tog popodneva mnogi negodovali. Evo jedne zanimljive obzervacije: stranci su uživali više od naših. Baš ih je bilo slatko gledati kako plešu s najvećim osmjesima na licima i dižu prašinu ispred Sandokana. Tako se u tradicionalnom stilu Sandokan ugasio te se ekipa prebacila na Munchies soundsystem i roots Algoriddima (DUBMX) i Junior T-a. Malo kišice nikoga nije otjeralo, dapače sve nas je okupila direktno ispod šatora. Chiko nam je predstavio svoju dub selekciju, nakon čega je Kunterbunt iz Njemačke rasplesao publiku svojim originalnim produkcijama. Kiwi i Bellyfull dobro znaju kakve taktove volimo čuti dok Annunaki i Damien Prophet vode procesiju na mikrofonu kao od šale. Nazvala bih tu nedjelju na Escape the Cityu pravim obiteljskim druženjem jer glazbu pušta ekipa koja je uvijek tu negdje na okupu, a zaokružio ju je set samih Munchiesa. Ne znam kako bih ga opisala nego kao dub verziju dub verzije, gdje pjesme traju dugo i ljude bacaju u svojevrsni trance. Do jutra smo uživali u najboljem izdanju Munchies soundsystema, baš zato što točno znaju za kakav dub su ga napravili.

Svima je jasno zašto Escape the City nosi krunu pravog obiteljskog okupljanja. Nije toliko ni do glazbe, soundsystema ili radionica, koliko je do energije koju ljudi svojim dolaskom poklone jedni drugima. Bilo stranci ili lokalci, svake godine vraćamo se u magičnu Barbarigu na tih pet dana kako bismo napunili baterije i nastavili svatko svojim životnim putem. Nije kompleksno niti teško izvedivo, sve što je potrebno za sudjelovanje su osmijeh na licu, otvoreno srce i ruke spremne za zagrljaj.

"Respect nature. Respect each other. Make Earth great again."

Fotogalerija: Luka Sertić