Prije malo manje od dva mjeseca izašao je dugoočekivani LP album "DUBTERNAL " kojeg je Egoless izdao za Deep Medi Musik izdavačku kuću. Deep Medi je 2006. osnovao legenda dubstepa Mala i odonda su Deep Medi svojevrsni "vanguard" prave škole dubstepa.

Još pamtim "Bass Illumination" i "Psy Illumination", drum 'n' bass i psy trance verzije projekta Illumination, mladog domaćeg producenta koji se ubrzo ponovo rodio kao Egoless. Bilo je to u vrijeme poplave prave kvalitete homemade produkcije, koja je nažalost većinom ostala u underground vodama. Podsjetnik je to da se 99% svake kulture odvija u momentu u kojem jesi ili nisi da bi ga uopće mogao doživjeti i pamtiti. Uz česte izlete u sezonske projekte kao Afro Dub System ili imaimma, Egoless je napravio čvrstu odluku da se drži, kako sam kaže, parafraziram "pentatonske ljestvice i pozitivne poruke dub muzike" kroz pristup sam svoj majstor (sam svoj dubber).

Pamtim i osobno jedan od najboljih koncerata uživo, a to je upravo bio Egoless u live dub verziji u Mastersu popraćen u kombinaciji dva udaraljkaša i dva MC mikrofon meštra vibracija. U taj čas to bio najbolji mogući dub nastup: selekcija odabranih big tune pjesama u kombinaciji s Egoless intrumentalima, podignuta živim žarom ritma i riječi u spontanoj manifestaciji.

Za ono koji se tek uključuju, dub ne označava samo glazbeni žanr, već i način izvođenja glazbe uživo: svirajući na pozornici zvučni mikser kao instrument kroz manipulaciju svakog muzičkog elementa zasebno svaka izvedba postaje novi aranžman ili potpuno nova pjesma i unikatni doživljaj.

Ovakvu esencijalnu i istinsku izvedbu dub glazbe zapravo održava samo par majstora zanata kao što su The Scientist, Mad Professor, Zion Train... Upravo ovakav pristup uživo izvođenju dub glazbe doživljava novi underground revival. No što je dub uopće i po čemu je relevantan danas? Po čemu se razlikuje od tehno house ili psihodelične rock muzike.

Zato što je nekoć davno dub nastao u magičnom momentu s magičnim ljudima na magičnom mjestu; u kaotičnom spoju tehnologije, hiper produktivnost, stvaralačke slobode i virtuoznosti sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća. To "zlatno doba" dub glazbe odlikuju zapravo vrhunski studijski glazbenici toliko uhodani da su pjesme nastajale od nule do snimke u roku ispod sat vremena.

Otad je dub prolazio više faza i krenuo u više pravaca. Neki se se okrenuli psihodeličnim jazz varijantama, neki istraživanjima soničnih ambijenata i industrijske buke, neki beskonačnim dub miksevima i verzijama, neki aktivističkim projektima a neki house ili drum 'n' bass klupskim himnama. A izvorna varijanta sviranog reggae formata je postala paralelna pojava kao što su Iration Steppas i Jah Shaka uz svoje sound system nastupe imali i uživo izvedbe sa standardnom bend postavom.

Stiže "DUBTERNAL": ovdje nam je Egoless pružio najbolje od digitalnog-analognog i hibridnog zvuka kojeg istražuje godinama. Sve instrumente odsvirao je Egoless, pri čemu je neke instrumente morao naučio svirati samo za potrebe snimanja ovog albuma.

Album prati i vizualna dokumentacija nastanka albuma. Egoless je snimio nastanak svakog komadića zvuka i složio dokumentirano u filmiće koje čine spotove za album. Studijski kadrovi isprepleteni su sa snimkama iz zraka koje je napravio Leonardo Kancir, poznatiji kao Sapleo.

Ovako nešto prvi put je napravila Metallica snimajući spot za pjesmu "Nothing Else Matters" koji je nastao u studiju, po principu "to što vidiš je to što čuješ". U međuvremenu je takav format postao norma za kućne producente i beat maker zajednicu.

Album je najavila pjesma "Vitae Eterna" koja počine u dub techno maniri da bi se nakon kratkog vokalnog sample momenta razvila u numeru koja teče do neslućenih visina s etničkim napjevom i uletom frule (flaute?) iz nigdje. Prepostavka je da je Egoless bio pod iznimnim pritiskom ponoviti neviđen uspjeh pjesme "Empire of Dirt" koja je postala obavezan dio dubstep kulture. Međutim, to tako ne ide i Egoless je vrlo svjesno i savjesno odlučio ne kopirati samog sebe. Dok možda dio publike želi predvidljivost, kod Egolessa je neće dobiti. Potreba artista da se nanovo izmisli svaki put kad radi je teško objašnjiva nekome sa strane ali originalnost je princip koji je iznad svega.

Naslovna pjesma "Dubternal" najavljuje paletu ritmičkih zvukova u nekakvoj neo-tribal komunikaciji s budućim precima. Već iduća pjesma "Rivers of Earth" umanjuje šok i uljuljkava nas u topli zagrljaj klasičnog dub zvuka. Ali samo na kratko, pjesma se ubrzo pretvara u dub ogoljeni kostur udaraljki i bas linije s preletavajućim efektima zbog kojih čas gubimo tlo pod nogama, a čas smo prizemljeni.

Za razliku od melodija, ritmičkih konstrukcija ili načina dekonstrukcije klasičnog formata pjesmi, meni ovdje prvo u uši dopire upravo: zvuk. Zvuk je ovdje način na koji Egoless stoji iza svojih projekata i zato je topla preporuka slušanje ovog albuma na što boljem sound systemu. U dobu u kojem vladaju napumpani singlovi, Egoless je iznjedrio cijeli album koji se uživa u komadu od početka do kraja, kao napeti film ili dobra knjiga.

Album koji ima osam traka završava posvetom Emilu Marcijušu koji nas je prerano napustio 2020. godine. U pjesmi "Emil", saksofon budi duboke emocije i ježi dlake na rukama. Suludi vrtolog elektro i jungle zvukova smiruje nas u vječnoj rijeci "DUBTERNAL" u kojoj ćemo se svi sresti na drugoj strani.