Dobrim vibracijama protiv depresije. Svjetlom protim mraka. Evo to se dešava. Ukratko. Život se počeo dogadati i tijekom dana i neki su se bacili na shopping, a drugi rolaju u hladu kod nekog od manjih soundova koji gruvaju preko dana. Ja bi osobno pohvalio Ska Yard koji se trudi puštati stare 60s ska hitove. Primjetio sam da ljudi vole plesati na to. Ipak je ekipa najviše sačinjena od Španjolaca i Talijana koji vole sunshine reggae pa tako i ska. Iako dan danas mnogi zabrijavaju na dub pod utjecajem biljne medicine. To je očito prema broju ljudi navečer na Dub stationu. Uz Main Stage program Dancehall i Dub nekako privlače najvise publike iako i ska ima svoju fanatičnu publiku ovdje. Na Main Stageu je meni osobno otkriće lik za kojega sam, evo prvi put čuo. Protoje s Jamajke i njegov prateći Indiggnation Band pružili su svim okupljenima pravu roots fiestu nove škole. Imaju duhovnu komponentu u kombinaciji s plesnim koreografijama koje služe za animiranje ljudi za ples. Počnu zajedno skakati svi na stageu i mi svi drugi u publici moramo pratiti. Ili te pregazi sama jačina zvuka. Protoje se preporuča svakome od danas pa nadalje za doručak ili užinu. Peace.

Nakon njega i njegovih finih mladih pjevača i svirača vrijeme je i za Daddy U Roya, začetnika stila u reggaeu koji se u to doba kasnih 60ih zvao toast DJ style. Znači ekipa kao Big Youth ili Dennis Al Capone se je sjetila chatati na mikrofon i tako se je zapravo rodila preteča rapa jer su se slavni tosteri natjecali u količini informacija koje stanu u pjesmu. A originator i tatica stila je jedan i jedini - Daddy U Roy. Stara garda. Gentleman sa šeširom i odijelom od istog materijala. Izgleda kao Gregory Isaacs. Drži sve pod kontrolom. Malo chata na majk pa urlikne neki usklik, tek toliko da zaspale probudi iz mrtvila. Band mu je dobro uvježban i sviraju mu prvo stare classic riddime iz rocksteady ere kad je U Roy bio najtraženiji DJ toaster i jedan od rijetkih koji su pomaknuli granice reggaea. Kao King Tubby ili Lee Perry. Čovjek dovoljno hrabar da isfura nešto svoje i ostane u muzičkom poslu više od 40 godina. Jednom rječju - legenda. Izvlači malo verzija John Holta i Paragonsa, pa skrene na Cherry Oh Baby Lovers Rock ritmove za damice kojih je u publici podosta. Stari zavodnik. Zna se zavući pod kožu. Za kraj tog svog evergreen seta Daddy je ostavio Boba (a koga drugog) i obradu Soul Rebela na kojoj je bilo jasno da su mu backing vokali savršeni jer su otpjevali uspješno ono šta su Gladiatorsi odzavijali 70ih. Sve u svemu... Za reggae sladokusce.

Nakon Daddyja smo po starom dobrom običaju odšetali uzbrdo par stotina metara do Dub Stationa gdje što god da pustaju zvuči svemirski. I ljudi plešu na to puno luđe nego na Mainu. A meni su uvijek zabavni oni koji se nabiju na scoop i zabiju glavurdu u bas...I rokaju si privatni parti za samouništenje sluha. Večeras su na Dubu vijenac pobjednika odnijeli Blackboard Jungle Sound System iz Francuske. Oni su inače i rezident selektori jer su vlasnici tog slavnog sounda s 24 scoopsa. Pružili su nam stvarno nezaboravne trenutke pa smo se svako malo vraćali po još i tako do jutra. Do 5-6 kada su samo najhrabriji ostali pumpati power stompajući po vrućem asfaltu. Over & Out. Irie To One and All. Love Bredren Sistren Love...Peace.