Main Stage je normalno najnapetiji dio festivala i tamo se obično svi prvo upute jer je na ostalim dijelovima festivala muzika tiha ili je nema do nekakvih dva sata ujutro. Kada svi odjednom odlaze s Main stagea - kuda koji mili moji. Neki na Dub station, a neki na Dancehall. Drugi pak vole skakutati na Ska yardu. Postoji uz to i nekoliko drugih manjih soundova kao sto su Free Yard znan i pod imenom Roots yard gdje imaju 3 - 4 scoopsa s finim zvukom za stari roots. Drugi manji sound je Legal Shot Sound System koji je u sklopu Black Temple record shopa sa stvarno impresivnim zvukom na svojih osam scoopsa. Vrhunac zvuka za ovisnike o basu je svakako Dub Station sa svojih 24 scoopsa koji rigaju vatru iz šest smjerova. Formacija Star of David. I zvuk im je stvarno nabrijan. Što god da pustiš zvuči svemirski zbog basova koji ga rokaju u donji dio trbuha. Svi sretni i zadovoljni. Na dubu ne možeš da ne plešeš. Ili plešeš ili ti je previše basa. Ako si se pripremio spliffically preko dana možeš izdržati vrućinu koja je preko dana oko 34 stupnja. Pustinja je to. Španjolska - domovina flamenca i spaghetti westerna koji su redom ovdje negdje u brdima i snimani. Pušu afrički vjetrovi i za sretnike koji su našli hlada zna biti zabavno. Za većinu je preko dana prevruće za bilo kakvu akciju pa vise po plaži koja je petnaestak minuta hoda od festivala. Do dućana i samog gradica Benicassima je desetak minuta hoda. U gradiću je od 14 do 17 sve zatvoreno i radnim danom zbog sieste. Koja je jasna zbog vrućine koja je u to doba dana neizdrživa. Za dremuckanje ispod sombrera...Uz hladno nešto za popiti. A navečer se sve budi i temperatura je optimalnih 22-25 stupnjeva. I sve je spremno za prvi dan festivala. Obilje štandova s različitim rukotvorinama, odjećom, bubnjevima, muzikom, bongovima, hranom ovom onom - afričkom, indijskom, thai, kineskom itd. Po mnogima najpopularnije su svakako hippie pizze koje su jeftinije od drugih, a čovjek se najede. Big Up Hippies for feeding JAH children ! Zabavni su onako polugoli oko tih svojih krušnih peći koje grade na licu mjesta. Na prvi pogled nisu privlačni svima koje vole sterilnu bolničku hranu... Jedeš pizzu na bali sjena...Hippie High Life.

Zbog ovog dugog uvoda u prvi dan festivala od glazbenih događanja prvog dana festivala izdvojili bi svakako izvrstan koncert Third Worlda koji su ove godine imali čast otvoriti festival. Uz to su slavili i 40 godina rada banda. Meni je to bio treći put da ih gledam uživo. Razvaljuju u svakom smislu. Zvuk im je svakom drag stari roots sa soul vokalom. Jedimo je zapravo bilo tužno ali istovremeno i lijepo da je starog dedicu Bunny Ruggsa zamijenio mladac koji ga dosta dobro oponaša. Na gitari i violončelu legenda jamajkanske gitare Cat Coore. Koji je na violoncelu odgudio "Redemption Song" koga drugoga nego voljenog nam Boba kojega djeca vole. Jer nam je Bob svima kao duhovni otac. Ekipa na Rototomu se uvijek trudila da sjećanje na Boba živi. Jer je Marley Kralj Reggaea. I točka. A Third World su band koji je Marley uvijek podržavao. Stari roots s funky prizvucima. Koji uživo na ogromnom razglasu zvuci moćno. Iako se gotovo na početku koncerta ljudi jos nisu ni rasplesali kadli band udari svirati "96 Degrees In The Shade", pjesmu koju svi poznaju i vole. I tako su najveći hit izvukli prerano i potrošili jedan od aduta iz rukava. Nije jos bila publika zagrijana...Svirali su čudnu verziju koja je u drugom dijelu bila kombinacija dubstepa i steppers duba. Kao odgovor na vremenske promjene. Da pokažu da i nakon 40 godina mjuze prate trendove. Taj čudan eksperiment nije svima jednako svidio, ali je uskoro sve poletjelo s drugim asom - "Reggae Ambassador". Svi pjevaju refren. Verzija s dubom koji uživo odsviran uvijek zvuci svježe. Pa par ljubavnih za curice i zaljubljene parove. Takozvani lovers rock stiskavac. Vrhunac je meni bio funkasta "Now That We Found Love". Pa se u jednom trenu bubnjar, mladi afroamer s dreadovima digne i dohvati udarati po djembeu i JAHmmati s publikom koja je morala pjevati s njim. Nemaš izbora. Pjevaju svi. Plesu kao ludi samo neki. Jer je prvi dan i ekipica u Rototom selu je umorna od puta. Šteta. Jer dedice razvaljuju. Karlo se slozio da znaju posao i da se mogu i dan danas nakon svega još i zabavljati.