Chillamo pa čagamo pa se muvamo. Ja sam danas malo izviđao po kampu koji je od samog mjesta festivala udaljen stotinjak metara. Kao i svake godine do sada, hlada se dočepaju samo najhrabriji. Imaju tuševe, pitku vodu na jednom mjestu i mali dućan koji je dosta slabo opskrbljen pa se za kupovinu ipak preporuča Mercadona u selu koje je 15 minuta hoda kroz goruću pustinju. Nije lako. Ali tko hoće Nutellu mora potegnuti do tamo. U kampu Afrikanci prodaju slatkiše, komad slatkiša 10 eura. Festivalske cijene, što ćeš... Ja ubo nešto što se zove crucial. I konačno sam zadovoljan. To sam tražio. Izviđanje uspjelo, transakcija slatka obavljena. Herbalna medicina. Svačiji izbor. Irie.
Danas, šestog dana festivala na Mainu su se zaredali većinom Talijani. Africa Unite i Sud Sound System imaju kultni status medu Talijanima i mnogi su potegnuli iz daleka na njih i Pupa Albu Alborosia. Plus Richie Spice s Jamajke. Kao začin na kraju. Mi Hrvati nismo toliko u tome pa smo radije izabrali DUB DUB DUB DUB DUB DUB DUB.......................
Kao i obično, sve je počelo ugodnom i nešto duljom selekcijom Blackboard Junglea. Prvi dio smo malo preskočili i odlučili se vratiti tek oko ponoći. Za to vrijeme poslušali smo preludu ska selekciju Earla Gatesheada, stare legende iz Trojan Sound Systema. Bilo je hitova tu naravno, Jimmy Cliff kojeg stalnoo čujemo od nekud, "Pressure Drop" - hitčina, "Red red wine" ! Dosla je i ponoć, dobar vibe se već mogao osjetit, rulja se skupila, Blackboardi su spremili ploče i izvadili dubplateove, pojavio se čak i Cian Finn i zapjevao nam jednu. Rokalo se sve do pola dva kada su izašli Jahtari i Speng Bond koji ga je pratio na mikrofonu. Jahtari je inače njemački sound, hrpa izdanja, suradnji sa Soom T, Solo Bantonom, Mikey Murka i drugima. Ludo je što vole koristiti stare igrače kozole uz čiju pomoć dobivaju i lud sound, digital, 8bit i slično. Dečki su rasturili, ali ja sam cijelo vrijeme zapravo čekao da krene O.B.F. Stari znanci su bili iznenađeni kad su nas vidjeli, popričali smo, a onda su krenuli. Po meni najbolja selekcija na Rototomu. Krenuli su preludim remiksom Fally Ranking od Johnny Osbournea, nastavili u tom early digital stihu i pridobili publiku. Shanti D ulijeće na mikrofonu i rulja se rastopi, vrište, skaču, penju se na sound. Nažalost, Shanti je imao let vrlo rano i morao nas je napustit, Mackie Banton ga je lijepo pozdravio i preuzeo njegovu ulogu. Mackie je dio Dubforce Crewa koji radi na promociji duba i booking u UK, isto tako dio je Iration Steppers ekipe i često s njima roka. Niski, crni, nabildani tip, prepao bi ga se na ulici, a kad je počeo pjevat sam pomislio da će slomit mikrofon. Gorilla Bill. Vrlo agresivan način pjevanja, moram priznat, dere se kao lud, a ekipi se to sviđa. Evo ih, opet se penju na sound, muzika staje i on se opet dere, no ovaj put s razlogom. Moram spomenut i mlade dame koje su uletile na mikrofon, Nish Wadada koja je dan prije nastupala s Jah Vision soundom, Ellie K (?) i jos jedna nepoznatog imena. Sve tri su rasturile, svaka im čast, valjda će jos negdje na festivalu nastupat da ponovimo to lijepo audio vizualno iskustvo...
Došao je kraj još jednoj večeri na Dub Staionu pa tako i Rototomu, mjuzu nam gase u 6.00 i nema šale. Sutra stižu isustva s koncerta Horace Andya, John Holta, Leroy Sibblesa & We The People Banda (gledali smo tonsku i bilo je ludo). Sve u svemu super cool. Ljubav svima koliko nas god ima. Freak Out!