Vrijeme nam se počelo pomalo kvariti, ali to nam i odgovara jer temperatura pada, lakše se diše, lakše se skače i dere! Mnogima je ostalo love pa su štandovi puni, sve vrvi ljudima, ne možeš ni vidjet što se prodaje u određenim šatorima. Mi smo preskočili šoping ovaj put i čekali da padne mrak, u 20.45 počinje Misty In Roots. Po meni najbolji bend na Main stageu, jedini koji su odsvirali nešto dulje verzije svojih pjesama, zadabali su ga pošteno. Odsvirali su hitove kao što su "Ghetto In The City", "Jah See Jah Know", "See Dem A Come" na koji smo vrištali... Dečki su stvarno već stari, ali su u punoj snazi i rasturaju. Iskreno se nadam da ću ih imati još prilike gledati uživo.

Po završetku smo naravno otišli na Dub Station gdje su situaciju zagrijavali dečki iz Massilia HiFi. Mladi francuski sound, nenajavljeno, neočekivano, ali ugodno iznenađenje. Dub station je zadnju večer bio rezerviran za Legal shot i Jah Tubby's. O Legal shotu smo već pričali, svakodnevno su rasturali na svojem soundu, a onda su došli pokazat i Blacboardima svoju zvučnu artiljeriju. Još jednom uspješno.

Pokušali smo pogledati i koncert Damiana Marleya, ali od te količine ljudi nisam uspio ni do media centra doći da uhvatim koju sliku iz bliza. Osobno, nikad nisam vidio toliko ljudi na jednom mjestu, nije nam bilo nimalo fora gledat koncert s udaljenosti sa koje se ništa ne vidi. Vraćamo se na Dub Station.

Kreće Jah Tubby's, producent, graditelj sound systema i opreme kao što su pojačala, pred pojačala, sirene i slčno. Da sa sobom nije poveo MC-e Gregory Fabulousa i Prof Nattya bilo bi jako dosadno. Tip je upalio laptop, nema čagice, samo bulji u taj monitor i pušta jednu za drugom. Mjuza bomba, ali nema vibea. Gregory i Prof Natty su stali ispred njega i rasturili zaštitnu ogradu kako bi imali više mjesta za čagicu, komuniciraju s publikom, ne prestaju pjevat. Jednom rječju odlično, vibe se vratio, vratili smo se i mi i ponovo skačemo, noge bole, ali šest sati se približava pa ne odustajemo. Zadnji atomi snage su potrošeni, festival je završio, more ljudi već odlazi. Jutro je bilo pomalo depresivno, već je pola stageva bilo rastavljeno, ljudi nigdje, štandovi ne rade. Nema struje, nema pitke vode, nema ni interneta pa ovaj izvještaj šaljemo sa zakašnjenjem.

Nadamo se ponovom povratku u Benicassim iduće godine u nadi da ćemo se zabaviti još više, vidjeti još više reggae velikana i nešto naučiti (Reggae university je super stvar kako smo čuli, ali smo prespavali svako predavanje..)