U moru festivala kojima obiluju naši krajevi, rijetko koji se može podičiti ovako dobrim nastupima i vrhunskim zvukom. Usporediti npr. ozvučenje toliko razvikanog Terranea s onim na Outlooku jednako je usporedbi Golfa s Ferrarijem. Glavni je stage remek djelo akustike, dok su Fort Arena 1 i popularna Mungos Arena pravi ponos i dika soundsystem kulture. Jasno je zašto je Terraneo komercijalni, a Outlook prvenstveno glazbeni festival.

Iako se i u popisu izvođača mogu povući usporedbe u korist Outlooka, sada ćemo se zaustaviti te preći na doživljaj onoga što smo tamo doživjeli. Prvoga je dana Harbour stage, kojeg možemo nazvati i glavni stage, pripao velikom Davidu Rodiganu i njegovom RamJam partiju. Samo takva poslastica za sve ljubitelje reggaea. Prvi koncert koji smo stigli popratiti je Capleton. Prvo pa odmah u glavu. Solidna svirka, a Capleton zna držati stvari pod kontrolom, iako sam u live izvedbi i dalje skloniji staroj školi (poput prošlogodišnje Outlook zvijezde Max Romea), Capleton je zadovoljio. Barem nije ispao reggae šarlatan kao neki njegovi kolege točno 24h ranije.
Nakon Capletona je red za pauzu i kratku turneju po tvrđavi, ne bi li snimili što se nudi. Međutim, izlet je propao kada nas je na livadi ispred tvrđave zaintrigrirao zvuk s Outside the Fort Arene. Author, britanski producentski i DJ dvojac, je live act koji morate doživjeti. Istina, radi se o dubstepu kojeg netko voli, netko mrzi. Međutim, radi se o vrhunskom dupstepu, bez iritantnih zvukova, a dubokim bassevima savršeno prianja zvuk trube. Istina, MC nepoznatog imena je malčice pokvario ugođaj, ali to je jedna od onih boljki Outlook festivala na koju smo navikli. Previše ti Britanci maze i paze te dosadne egotripere.

Author je glavni krivac za kašnjenje na drugu reggae zvijezdu, Alborosiea. Ako je Capleton zadovoljio, Alborosie zaslužuje bar vrlo dobru ocjenu. Genijalac sa Sicilije je odradio sve hitove te najveće zamjerke idu nepromoviranju novog albuma. Publici najdomljiviji dio nastupa svakako je bio uvod u International Drammu kada je Puppa Albo predstavio i svoje sposobnosti opernog pjevanja. Iako je svaki njegov hit (a bilo ih je mnogo) dočekan oduševljenjem, najveće ovacije su uslijedile upravo kad su Alberto D'Ascola i njegov back vokal Antonio Tarantino pokazali operne sposobnosti. Prostora je dobio i Shengen Clan,Alborosiev prateći band te su na mene osobno ostavili dojam da bi, da su nastavili samostalno, zasjenili zvijezdu koju prate.

Nakon dvoje velikana, glavni stage pripao je i trećem, možda i najvećem. Riječ je, naravno, o Davidu Rodiganu. Iako ne mogu biti potpuno objektivan kada je jedan od mojih najvećih uzora u pitanju, Rodiganov je set vrhunac večeri. Stari, lukavi lisac dokazao je svim skepticima da stara i nova škola zvuka mogu skupa ruku pod ruku te da ta kombinacija može odlično zvučati.

Nakon, ovog puta uspješnog izleta po tvrđavi, vraćamo se u luku po dozu junglea i d'n'b-a u režiji Shy FX-a. Iz nekog je neustanovljenog razloga nismo dobili, no nećemo se žaliti budući da s unas dočekali dubberi, Iration Steppas. Tko god dođe na Outlook, proganjat će ga ovaj dvojac, dok ga ne osvoji. Tako je i ovoga puta bilo sa mnom. Iako još pamtim prvi susret s njima na Seasplashu, prošle su godine dva puta razočarali. Ok, za jedno razočarenje je kriv Daddy Freddy i njegove pijane prodike, ali drugi put ga nije bilo u blizini. Ove godine - druga priča. Fantastično i gotovo savršeno steppa dub iskustvo. Ispratio nas je Mark Iration na spavanje uz dubplate Black Uhuru-a „Guess who's coming to dinner, Iration Steppas“. Prigodno, budući da su slijedile tri noći u kojima će nam za večeru biti serviran vrhunski dub ovog dvojca.

Sljedećeg dana iznenadio nas je siromašan line up. Iako se i dalje radi o line upu s kojim bi se neki nešto manji festival ponosio, daleko je to od Outlook standarda. Odlučeno je da će ovo biti večer lutanja. Toga sam se i držao te sam ustanovio da je to bila dobra odluka. Kanka se propušta, ali zato Clearingom, najizdvojenijom pozornicom koja se nalazi na pola puta od kampa do tvrđave i luke, suvereno vlada d'n'b s kraja devedesetih. Goldie je ovdje glavna zvijezda, a njegovim putem je na početku krenuo i DJ Randall. Put nas dalje vodi u Mungos Arenu. Desetak metara dugačak red na ulazu ne ide nigdje jer Englezi su ludi za Malom. Tko uđe, više ne izlazi, a stage je pretrpan. Iako na trenutke odličan, Malin soundclash s Gothtradom na trenutke luta stereotipnim dubstepom. Možda Englezi luduju, ali meni se to čini dosadnim.

I opet odlična odluka. Napuštanjem Mungos Arene, dali smo si priliku da poslušamo Digitronce. Jedini hrvatski pravi soundsystem je na malom soundsystemu House of Duba odrađivao session života. Ja ih osobno doživim tek nekoliko puta godišnje, ali s ovim mišljenjem su se složili i oni koji redovito prate njihove nastupe u Zagrebu. Vrhunska dub selekcija potvrdila je ono što sam sam puno puta pomislio. Digitron je kvalitetom davno dostigao mnogo veća imena ove kulture. Sada su to mogli osjetiti i Englezi.

Prva dva dana su iza nas. Nastupi možda nisu ocjenjeni savršenim već „samo“ odličnim, ali to je valjda iz razloga što nas je Outlook prošlih godina toliko razmazio. Uočljiva promjena, u odnosu na prethodnu godinu, je i znatno veći broj posjetitelja izvan Velike Britanije. Sve je više Francuza, Nijemaca, Nizozemaca, a nađe se i pokoji putnik iz dalekih SAD-a i Australije. Međutim, cijene su i dalje paprene, „engleske“, a lokalno se stanovništvo trudi prodati što god može za što veću cijenu.

BOOM / GWAN (pospstyle)
BOOM
+ najkvalitetniji festival u Hrvatskoj
+ možete vidjeti najviše izvođača iz "bass" kulture
+ i iz jamajkanske
+ gdje god odete dobar soundsystem
+ dobra pozicija festivala (kupanje, sunce, Pula)
+ čak i ne previše razuzdanih Engleza
+ Capleton razvalio - malo ih je to skužilo
+ Alborosie ima najjači band.

GWAN
- previše Engleza (općenito, razuzdanih manje)
- preskupo za Hrvate
- soundsystemi iskorištavaju "vs." (da li je clash ili je jednostavno jedan soudsystem za drugim?!)