Male vile i gusari iz Petra Pana i hrpa svakakvih drugih freakova. Odbacio nas sistem - prihvatio nas JAH. Bobova djeca. Selassie the Ruler. Feštamo dan i noć. Ima se svega. Senegalski bubnjevi udaraju jedan od ritmova Afrike dok istovremeno zvukovi dolaze iz par raznih smjerova. I mješaju se u jedan zvuk. OHM. Vibracije su u zraku svuda. Takva je situacija. Svi se zabavljaju kako znaju i umiju. Nema greške. Onaj tko prvi put dode na Rototom i vidi i osjeti sve to zakači se zauvijek. Karlo je svjedok. Zakačeni i točka. Već planira slijedeću godinu. Zašto ne?

Na Main Stageu su se izredali Dub Inc. koji nisu uopće čuli za dub ili delay. A mene su svi uvjeravali da da dub dub... A nije nego je nešto veselo i vrlo popularno medu urođenicima. Za ples. Ali nije za mene. Pa radije na Dubu (gdje se pleše uvijek luđe nego na Mainu) uživamo u bass masaži s rezidentnim Blackboard Jungle koje ne možemo dovoljno nahvaliti.

Zvijezde večeri su svakako bili Israel Vibration koji su svima poznati. Na bini su na štakama jer su u djetinjstvu imali dječju paralizu. Tvrdo. Ali ratnici su progurali kroz sve ove godine i sve što su proživjeli može se čuti u njihovim glasovima kojima pokazuju da su jedni od majstora harmonijskog pjevanja. U početku su bili trio, a sada su dvojica s dvije sestrice na backing vokalima. Prateći band su legendarni Roots Radics predvođeni Errol Flabba Holtom na basu. Sviraju najbolji roots koji se danas još može čuti. Vibesi otvaraju koncert kao i uvijek s "Rockfort Rockom" kojega su gotovo uzeli za himnu. Pa malo "Licks & Kicks" i meni omiljena "Ball Of Fire" iz rane faze tria. Koncert se zakuhao pravo tek s "Feeling Irie" i "Vultures" koji je underground hit medu reggae freakovima. Pa opale malo ska ska ska i ekipa ubrza trku. Pa malo "Cool & Calm" koja je meni zvučala najjače. Publika sa Skullyjem pjeva Na Na Na iz "Red Eyes". Pa malo "Same Songa" koji je u skraćenoj verziji. I u jednom trenu bum. I oni odu sa stagea i ne vrate se. Prekratko za nas ovisnike. Ali što ćeš...

Po završetku Israel Vibrationa uputili smo se prema Dub Stationu na kojem je Blackboard Jungle zagrijavao atmosferu za legendu, čekali smo da Aba Shanti izađe i krene razvaljivat. to je bilo jedno vrlo ugodno čekanje jer Blackboardi znaju posao. Nema loše stvari u selekciji. Aba je napokon počeo rokat i malo nas preplašio ska hitovima, ali nastavili smo cupkat. Cupkanje se postepeno ubrzava kao i riddimi koje Aba vrti. Chantao je na svakoj stvari i pridonosio općem vibeu te dub arene, najavio i neko novo misteriozno izdanje s Michael Roseom, puštao nam neke test pressove koje ubrzo mozemo očekivati i u record shopovima. Ritam je opet usporio, a mi i dalje puni energije ne odustajemo, uz par roots klasika selekcija je završila, a time i Dub Station. Na žalost, nismo uspjeli ulovit španjolski sound Thunda Clap u kombinaciji sa Solo Bantonom, ali vjerujemo da su bili pravi!

Fino smo čagali i skakali, svakako večer na Rototomu koju ćemo dugo pamtit. Čitajte nas i sutra s opsežnim reportom s Dub stationa !
Toliko od irie ekipe Čupija i Karla s festa.