Kazivač - koji će u tekstu biti oslovljen kao K2 - je muzičar te i on koristi kanabisovo ulje u medicinske svrhe. U intervjuu koji slijedi progovara o svojoj borbi protiv raka:

Reggae.hr: Što mislite na koji je način najbolje liječiti tešku bolest poput raka?
K2: Kada si u takvom stanju teške bolesti, okružen si s ljudima koji isprobavaju razne stvari - probaju jedno, probaju drugo, probaju treće - i vidiš razne slučajeve i niti to sve ne daje ti pravi odgovor...  Sve je samo iz kuta jednog čovjeka, koji je bolestan i nešto je probao... Također, postoji i velik broj slučajeva raka koji su uspješno izliječeni kemoterapijom, a dobro se zna da kemoterapija jako oslabljuje imunitet, koji je jako bitan u borbi protiv raka. I Psihičko stanje čovjeka tu igra strašno veliku ulogu! Ja jesam prezadovoljan – ja sam mogao u roku od šest mjeseci ne biti više tu. Ovdje sam pet godina duže nego što su mi rekli da ću biti! Jako mi je drago što se nalazim u svim tim procesima i što ulje postoji i što je došla emisija „Na rubu znanosti“, koja nas je sve informirala. Taman se poklopilo moje stanje kada je izašla emisija i odlučio sam isprobati ulje, jer mi je opcija bila izgubiti vratni mišić do ramena - što bi za posljedicu ostavilo veliki invaliditet. Osim toga, živim od upotrebe svog grla i ramena... Na neki način, strah od onoga što nisam želio odvukao me na put koji mi je otvorio malo šira vrata. Smatram da se najbolje liječiti preventivom!

Reggae.hr: Možete li reći nešto više o metodama koje koristite u borbi protiv karcinoma. Biste li rekli da je konzumiranje ulja najefektivniji način?
K2: Kada pričamo u ulju, odmah možemo napomenuti da se ulje može raditi od jedne ili druge vrste biljke, koje imaju svoje karakteristike. A sad, postavlja se pitanje, koje komponente u ulju liječe? THC bi kod raka trebao zaustavi žilice da se stvaraju na tumoru, to jest, ne dozvoljavati tumoru da više raste, odnosno da se hrani. A CBD je komponenta koja poručuje stanicama raka ono što one same neće, a to je da one umru. To znači da je ipak u nekakvoj terapijskoj vrijednosti nama korisniji CBD - ona komponenta koja nema nikakav psihoefekt (recimo, možda CBD utječe samo na uspavljivanje). Kod samog uzgoja biljke, ljudi koji uzgajaju za tržište pušenja žele da biljka ima više THC-a - i onda biljku sjeku u određeno doba - a ako ju se pusti da stoji nešto duže, onda ona počinje otpuštati više CBD. Dakle, već se u samom uzgoju može misliti na to hoće li se biljka uzgajati za terapeutske svrhe. Naravno, vezano uz priču o ulju, prirodno iskrsava još jedno pitanje. Gdje nabaviti to ulje? Pitanje je da li će pojedinac naići na narko tržište kojem je cilj zarada – prodaje se ulje loše kvalitete, razrijeđeno i po velikoj cijeni te je upitan rezultat kada se čovjek ide liječiti time. Puno je upitniji od onoga što sve slušamo i vidimo na internetu. Ako netko radi sam svoje ulje isto tako ne može dobiti nekakvu garanciju, jer ulazi u rizik uzgajanja koje nije legalno - znači opet se osoba izlaže nekakvom stresu, što ne koristi kod raka. Ujedno je i jako česta pojava da ljudi shvate da ulje liječi te kupe jestivo ulje od sjemenki. Ono je jako zdravo i jako nutritivno, ali nema veze s liječenjem raka. Uz ulje od vrhova cvjetova postoje i drugi razni pripravci na tržištu koji liječe rak. Osobno sam, prije ulja, isprobao metodu sa sodom bikarbonom i s njom skinuo metastazu. Dogodilo se to da je prva terapija sodom prošla odlično, dok druge dvije nisu bile toliko uspješne... Kao da su se stanice naviknule i više nisu htjele primati sodu. Stanje mi se više nije poboljšavalo, pa sam prešao na ulje. Trenutno uz ulje, redovito koristim bioenergetske tretmane. Zbog korištenja više metoda, o samoj djelotvornosti ulja u mom je slučaju teško pričati. Samo mogu reći da se obje metode očituju na mojem općem stanju.

Reggae.hr: Možete li reći nešto više o bioenergetskoj terapiji?
K2: Radi se s energijom koja se jako osjeća, koja je slična energiji reikija – radi se polaganjem ruku – s time da moja bioenergetičarka radi s tzv. duhovnom medicinom, jer u isto vrijeme radi i s molitvama. U to vjerujem vrlo jako, jer je jedan moj prijatelj bio izliječen prije mene - na neki način, opet te vjera dovede tamo... I radiš na taj način kako je i prihvaćaš to što radiš.Dakle, ja sam sa sodom skinuo metastazu, što je trajalo dvije i pol godine, te sam nakon toga došao doktoru, koji mi je rekao da bih odmah idući dan trebao na operaciju. Rekli su mi da ne mogu garantirati da ću preživjeti tri mjeseca... U tom sam trenutku krenuo udarno i s jednom i s drugom terapijom paralelno, tako da se ne usudim zagovarati bilo koju metodu zasebno. Moje postojanje ide u prilog i jednoj i drugoj metodi, jer sam istovremeno započeo prakticirati obje, a sad - teško je znati pravi razlog. Ostavi se ti jednog i riskiraj!
Svaki put kada sam prestao s uljem, nastala je metastaza. Jedno veliko iskustvo dogodilo mi se u fazi već gotovog izliječenja, nekakav emotivni stres... I bum! Metastaza se vratila nazad, bez obzira na terapiju. Jesam ja imao manju pauzu, ali cijeli organizam odmah reagira, jer u trenutku stresa imunitet se sruši veoma nisko. Krene proces raka i onda kreće i tvoja borba već protiv tog procesa. Odnosno, već se dogodio proces, samo se on treba materijalizirati - čak se to možda dogodi mjesec dva kasnije (baš da se vidi reakcija na organizmu). Dakle, radio sam po dva tri mjeseca pauzu i uvijek bi mi se dogodio neki stres, uslijed kojeg se pojavila metastaza. A sad, koji je čimbenik metastaze – je li uzrok prekid s uljem ili pak stres, teško je reći. Inače bi po terapiji uljem proces raka trebao biti gotov za tri mjeseca, s tim da sam ih ja napravio par i za mene nije gotov još taj proces. Da li se tu radi o čimbeniku da je čovjek već prije u životu nešto konzumirao, pa je već organizam na naviknuto stanje dignutih razina ipak dobio rak? Igra li to ulogu ili pak nešto drugo? Možda je jedna terapija bila super, možda je jedna terapija bila od lošije biljke - tisuću pitanja si čovjek samo može postaviti. Vrlo je teško ocijeniti ovakve stvari, čovjek ne može biti prepametan u tome... Ja sam došao do toga da sam mogao konzumirati doze od 3 ml i da uopće ne osjetim psihoaktivno djelovanje ulja. Ako se uzme u obzir da jedno zrnce nekog drugog čovjeka takne, razvio sam veliku toleranciju, jer organizam se može jako naviknuti. Probao sam razgovarati i s Rickom Simpsonom o svemu tome, no niti on nije imao konkretan odgovor.

Reggae.hr: Kako ste se snalazili za ulje? S obzirom da slijedite metodu Ricka Simpsona, jeste li se i sami okušali u uzgajanju kanabisa?
K2: Nisam nikada probao sam uzgajati. Nije mi to nikada bila opcija zbog nelegalnosti samog procesa, jer to za sobom povlači stres i rizik. Ako si već primoran odraditi neku ilegalnu radnju, bolje ju je odraditi u jednom danu, nego u tri mjeseca. To bi, recimo, bio glavni razlog. Samo, šteta je što je to u okvirima zakona formulirano kao nelegalno. I isto, ne može čovjek nikada biti potpuno siguran u kvalitetu biljke, koliko god se educirao. Ne može se znati da li su pri uzgoju biljke korišteni neki aditivi, jer ako jesu, ako se ti štetni kemijski sastojci nalaze u biljci, oni će se zasigurno naći i u ulju napravljenom od te biljke.

Reggae.hr: Kada bi vas neka osoba sa sličnom situacijom poput vaše pitala za savjet, što biste mu/joj preporučili?
K2: U svakom slučaju predložio bih terapiju uljem, ali bih također uvijek naglasio da postoje i druge stvari - ne bih se osjećao pravedno kada bih nekome rekao samo za ulje. Npr. kada se piju prirodni sokovi, samo jedna čaša sadrži veliku količinu vitamina koji se unose u tijelo,  veću nego kada bi netko pojeo dva kilograma salate. I onda, tako što osoba ne jede krute stvari, više joj probava nije toliko opterećena. Velik postotak energije troši se na probavu, a tada ta energija ostane slobodna i isto odlazi na revitalizaciju organizma. To su te metode, poput Gersonove terapije - ima par takvih sistema koji uključuju voće i povrće. Tu je i soda bikarbona, koja isto jako drži vodu. Postoji, dakle, puno stvari. Graviola isto nije loša, ja ju trenutno pijem... Kod graviole je dobra stvar ta što ona čisti tijelo od parazita. O puno toga čovjek niti ne razmišlja, dok ne vidi nekakvu grešku na sebi - ja sam primijetio rak tek kada mi se pojavila metastaza, a ne kada sam ga prvotno dobio. Meni se primarno rak razvio na manduli, rak za koji nisam uopće znao.

Reggae.hr: Sada kada „prevrtite film“ u natrag, jeste li imali naznake bolesti i ranije – npr. neke simptome koje tada niste primijećivali?
K2: Da, imao sam nekih naznaka. Upravo po tome što mi se i dan danas događa - cijedi mi se limfa – mogao sam možda to i uočiti. Kada sam imao normalan postotak masnoće tkiva, kada sam bio u sportskoj spremi, primijetio sam kako mi se na trbuhu počelo stvarati nešto poput celulita. Zapravo sam upravo to počeo i primjećivati – to kako rak troši proteine – možda se sve to skupa tu vidjelo.

Reggae.hr: Jeste li se obratili doktoru po pitanju svih tih metoda koje ste isprobali? Jeste li komentirali vaše pristupe i to što se događa vama i vašem tijelu?
K2: Da, naravno! To je bio vrlo znakovit moment, jer je moj put liječenja bio takav da sam ja prvo došao svom bioenergetičaru - on mi je savjetovao da ne idem k doktoru, s čime sam se ja ujedno i složio. Tada smo krenuli s terapijom sodom, s kojom sam skinuo metastazu od otprilike veličine jajeta na veličinu lješnjaka. Tu sam došao kod doktora, sve sam mu to rekao, no on je odvratio da je to bila voda i nije dalje htio razgovarati o tome. Samo mi je bila ponuđena operacija, kemoterapija ili zračenje... Kada sam ponovno došao nakon šest mjeseci, komentirali su da je tu nešto jako čudno kod mene, da još nisam „buknuo“ – a pretpostavili su da mi je preostalo još samo tri mjeseca života – i ponovno mi predložili isto, što sam ja odbio. Nakon godinu dana, kada mi se ponovno pojavila metastaza, vratio sam se doktoru, koji mi je još jednom iznio isti prijedlog. Ponovno sam odbio njegovu ponudu, na što je doktor ovoga puta rekao da više ne moram niti dolaziti kod njega, kako mu samo oduzimam vrijeme. I to se radilo o doktoru preko „veze“, znači o doktoru koji ti je „naklonjeniji“.

Reggae.hr: Što na kraju čovjek može naučiti iz jedne teške situacije, poput vaše, s kojom se mora suočiti?
K2: Bolest ti uvijek donese i nešto mudrosti. To definitivno stoji, koliko god puta smo to čuli. Nije svaki put zlo za zlo, nego se može steći i određeno iskustvo. To je tako, bolest te stavi u određeni kut gledanja, gdje se unutarnje vrijednosti - izgrađene na nekakvim predrasudama i autoritetima društva nametnutim vremenom u kojem si rođen - uklanjaju, jer se malo odmakneš od toga i lakše se uoče stvari koje su doista bitne za neku osobu. Kada pojedinac uspije uočiti prave vrijednosti i reducirati stvari koje su na pola bitne za njega, još uvijek nalazi iste sfere zadovoljstva, samo na jednostavnije načine. E sad, da li je sreća za nas da smo došli do rubova egzistencije, jer se sve izokrene zbog toga, ili je to nesreća? Pa ja bih rekao da je sreća, prilika, prirodna stvar... Zapravo je stvar u tome da se ne bude pohlepan - čovjek može biti veoma zadovoljan i s jako malim stvarima, a ako se fokusira na stvari koje ne može dosegnuti, to rezultira nezadovoljstvom. No, ako je čovjek fokusiran na male stvari, na male korake koje može ostvariti, bit će konstantno zadovoljan. Najveće ograde koje čovjek sam sebi zapravo postavlja su predrasude i strah.

Reggae.hr: Možete li reći nešto više o emociji straha, koja je veoma moćna, ali u isto vrijeme i veoma destruktivna, a uvelike je potaknuta od strane farmaceutske i drugih industrija?
K2: Ako idemo u te sfere, onda je sve u dućanima organizirano tako da se industrija bolesti dogodi. Jer većina stvari koje jedemo sadrži štetne tvari, kao što je to hormon rasta. Ako u svoj organizam unosimo meso koje sadrži hormon rasta, onda će taj hormon rasta ujedno utjecati i na naše tijelo. Ako se radi o raku, taj hormon samo pospješuje rast raka, jer ga u tom mesu ima u neprirodnim količinama. U slučaju farmaceutske industrije stvar nije ništa drugačija nego u drugim industrijama.Mislim da je sveopće razmišljanje puno važnije od ovakvih detalja kao što su ulje i neke druge stvari... Kada se revolucionarno primimo za bilo koju temu, zapravo nam se tako zatvaraju oči pred onim što je najbitnije, a to jest uopće ne doći u potrebu, nego živjeti u skladu. Mislim da je to, koliko god to čovjek individualno doživio, svojstveno svima nama – kroz spoznaju života općenito. Život može biti veseo i lagodan i segmentiran na milijarde nas... Znači da odgovornost nad opstankom neke vrste može biti segmentirana na jako puno ljudi, pa se čini da je ta odgovornost mala, a ona je zapravo jako velika. A mi imamo odgovornost nad opstankom u robovlasničkom sistemu (na neki način ujedno smo i robovi bolesti). Pravi rob je u prošlosti radio, ali je uvijek mogao jesti, odnosno barem mu je bilo zagarantirano dobivanje nekakvog obroka. Danas, čovjek jednako tako radi kao rob, ali na kraju mjeseca nije siguran da li će imati dovoljno novaca za hranu...

Reggae.hr: Hvala vam puno što ste odvojili vrijeme za ovaj intervju i podijelili vaše iskustvo s nama!
K2: Jedino što se s intervjuima i pričom o tome svemu može postići, jest da se to sve malo oslobodi. Da ljudi budu informirani kako treba te da to bude dostupno - to je možda nekakav cilj, jer ovako možemo teoretizirati zauvijek!

Reggae.hr: I ja se uistinu nadam da ćemo uskoro svjedočiti promjenama na bolje po tom pitanju!