Ne samo što stoji na ozloglašenoj listi "Sto albuma koje trebaš čuti prije smrti", Keith Hudsonov album "Pick A Dub" iz 1974. godine se ubraja u najbolje dub albume uopće, a također slovi za jedan od prvih ove vrste. Produciran od strane Keith Hudsona i Astona 'Family Man' Barretta iz Marleyjevih Wailersa u kultnom kingstonskome Harry J Studios, "Pick A Dub" se ističe po rudimentarnom miksu pri čemu su izričito naglašeni bubanj Carlton Barretta i bas spomenutog Astona Barretta s pratnjama trepteće Augustus Pablove melodike i oštre gitare Earl 'Chinna' Smitha. Budući da se materijali za ovaj album zasnivaju na prijašnjim skladbama Keitha Hudsona, kao i Horace Andyja i Big Youtha, trake su također protkane njihovim vokalnim isječcima. Iako album prolazi bez pretjeranih specijalnih efekata tipa King Tubby, "Pick A Dub" posjeduje sve odlike jednog vrhunskog dub albuma u kojemu je snaga basa i bubnjeva kroz vrlo inovativan i, za tadašnje vrijeme revolucionaran miks, došla do najboljeg izražaja. Imajući u vidu značaj i kvalitetu ovog albuma, ne čudi da je ovo novo reizdanje već drugo po redu nakon prve Blood & Fire edicije iz polovine devedesetih. No, za razliku od spomenutog Blood & Fire izdanja, koje je sadržavalo izvornih dvanaest traka, ovo novo prošireno izdanje ima pokraj originalnih i osam pripadajućih vokalnih traka, od kojih su dvije do sada neobjavljene. Koliko je Keith Hudson bio eksperimentalni vagabund i neobičan lik u tim prvim redovima originatora reggae i duba, pokazuje se primjerice u ovdje uvrštenoj skladbi "Addis Ababa (Place in Africa)" u kojoj je na svoj način preinačio hit "House of the Rising Sun" od The Animals iz 1964. godine; ispod hipnotičnog reggae skanka, tribalnog ritma i tumarajući bas linija je popločao sasvim nejamajkansku, abrazivnu i divlju gitarsku distorziju. Koliko je dotični imao utjecaja i izvan jamajkanskih prilika, govori i podatak da su ga obradili britanski New Order u skladbi "Turn the Heather On" s albuma "John Peel Sessions" snimljenog početkom osamdesetih. Keith Hudson, kojega su među ostalom zvali i tamni princ reggaea ali i ghetto zubar (?), je po svim gabaritima stršio na ondašnjoj jamajkanskoj sceni, koja je po ludim, neobičnim ali i krajnje inovativnim likovima imala jaku konkurenciju. Čitav taj napredni talent i glazbena hrabrost su se slili i u "Pick A Dub", koji je jedan, ako ne i taj, vrhunac njegove karijere.