Oni su vjerojatno najveći britanski reggae bend, ili drukčije rečeno, barem najuspješniji s preko sedamdeset milijuna prodanih primjeraka i tucetom hitova. Tko još nije čuo "I Got You Baby" ili "Kingston Town", ono barem na radiju ako ništa drugo? Iako je ova potonja zapravo verzija istoimene skladbe Lord Creatora iz 1970. godine, što nas dovodi do jedne druge bitne stvari u vezi UB40. Oni imaju dva lica. Jedno je ono od mainstreama, s kojom su hranili bljutave reggae stereotipe s pjesmuljcima za turiste i široke mase. Drugo je njihova buntovnička, društveno-kritička strana, koja se već oslikava u samom imenu grupe - UB40 je naziv za obrazac koji se u Britaniji ispunjavao povodom prijave na burzu. S toga su gledišta bili najjači u svojim počecima u ranim osamdesetima i prva dva albuma ("Signing Off", "Present Arms"), da bi se s rastućom popularnosti pretvorili u srednjostrujaški reggae akt, koji je planetarno popunjavao stadione i hit ljestvice s uspješnicama poput gore navedenih, te skladbama kao što su "(I Can’t Help) Falling In Love With You" i "Red Red Wine". Nakon poduže stanke, osnivački članovi grupe pjevač Ali Campbell, perkusionist, vokalist i trubač Astro Wilson te klavijaturist Michael Virtue su se prije tri godine ponovno okupili i snimili povratnički album "Silhouette". Izlazak albuma je pratila opsežna i vrlo uspješna svjetska turneja, koja svoju krunidbu ima u ovom najnovijem "Unplugged" projektu u kojemu su nekima od svojih najpoznatijih skladbi dali akustični tretman u djelimice potpuno novim verzijama ("Rat in Mi Kitchen", "One in Ten", "Baby Come Back" s Pato Banton) u kojima je izvučen maksimum onoga što je moguće u ovakvom konceptu. Iako "bez struje", skladbe nisu izgubile ništa na snazi originala i akustični basevi su čvrsti i masivni kao i uvijek. Pri tome se ističu Virtueove izvrsne klavirske dionice, kao i Astrove perkusije te Campbellove gitarske pratnje i jedinstveni vokal, kojemu vrijeme nije ništa naškodilo. Budući da je dobar dio materijala od UB40 u međuvremenu poprilično ižvakan, predstaviti ih u novim i svježim unplugged verzijama je bio jedini ispravan korak, koji će pobuditi novo zanimanje za jedan od najvećih reggae bendova današnjice.
Kad nestane struje
Oni su vjerojatno najveći britanski reggae bend, ili drukčije rečeno, barem najuspješniji s preko sedamdeset milijuna prodanih primjeraka i tucetom hitova. Tko još nije čuo "I Got You Baby" ili "Kingston Town", ono barem na radiju ako ništa drugo? Iako je ova potonja zapravo verzija istoimene skladbe Lord Creatora iz 1970. godine, što nas dovodi do jedne druge bitne stvari u vezi UB40. Oni imaju dva lica. Jedno je ono od mainstreama, s kojom su hranili bljutave reggae stereotipe s pjesmuljcima za turiste i široke mase. Drugo je njihova buntovnička, društveno-kritička strana, koja se već oslikava u samom imenu grupe - UB40 je naziv za obrazac koji se u Britaniji ispunjavao povodom prijave na burzu. S toga su gledišta bili najjači u svojim počecima u ranim osamdesetima i prva dva albuma ("Signing Off", "Present Arms"), da bi se s rastućom popularnosti pretvorili u srednjostrujaški reggae akt, koji je planetarno popunjavao stadione i hit ljestvice s uspješnicama poput gore navedenih, te skladbama kao što su "(I Can’t Help) Falling In Love With You" i "Red Red Wine". Nakon poduže stanke, osnivački članovi grupe pjevač Ali Campbell, perkusionist, vokalist i trubač Astro Wilson te klavijaturist Michael Virtue su se prije tri godine ponovno okupili i snimili povratnički album "Silhouette". Izlazak albuma je pratila opsežna i vrlo uspješna svjetska turneja, koja svoju krunidbu ima u ovom najnovijem "Unplugged" projektu u kojemu su nekima od svojih najpoznatijih skladbi dali akustični tretman u djelimice potpuno novim verzijama ("Rat in Mi Kitchen", "One in Ten", "Baby Come Back" s Pato Banton) u kojima je izvučen maksimum onoga što je moguće u ovakvom konceptu. Iako "bez struje", skladbe nisu izgubile ništa na snazi originala i akustični basevi su čvrsti i masivni kao i uvijek. Pri tome se ističu Virtueove izvrsne klavirske dionice, kao i Astrove perkusije te Campbellove gitarske pratnje i jedinstveni vokal, kojemu vrijeme nije ništa naškodilo. Budući da je dobar dio materijala od UB40 u međuvremenu poprilično ižvakan, predstaviti ih u novim i svježim unplugged verzijama je bio jedini ispravan korak, koji će pobuditi novo zanimanje za jedan od najvećih reggae bendova današnjice.