Hipnotični i do besvijesti repetitivni beatovi, koji te smjesta katapultiraju u neku mističnu džunglu. Glomazne i teške bas linije, koje te opresivno pritišću u trans - imamo novi Alpha & Omega album! Svoju dub mašineriju i jedinstveni stil je ovaj britanski dvojac, sačinjen od basistice Christine Woodbridge i klavijaturiste Johna Sprosena, usavršio u brojnim izdanjima, počevši karijeru koncem osamdesetih pa sve do danas. Njihov novi album "No Beginning No End" je kolaboracija s Ras Tinny i prvi je nakon petogodišnje stanke, u kojoj su među ostalom surađivali s Dub Dynasty i Alpha Steppa.

Ovaj surinamski pjevač se bez problema svrstava u dosadašnji popis pjevača s kojima su A&O surađivali, kao što su primjerice Dan I ("Blessed Are the Poor") i Dub Judah ("Almighty Jah"). Sve vrlo neuobičajeni pjevači koji, blago rečeno, imaju vrlo unikatan vokalni stil. Ali to je za jedan neuobičajeni bend kao što je A&O samo konzekventna stvar i ništa se drugo ne bi od njih ni očekivalo. Ras Tinny poput nekog divljeg propovjednika, vrlo autoritativno, ispaljuje nadušak i eratično svoju conscious liriku, toliko jako, a na mahove i iritantno, da dobiješ strah da će svakog trenutka kolabirati. Tome kaotičnom nuklearnom taljenju Ras Tinnyja stoje u kontrastu većinom harmonični i meditativni steppers riddimi od A&O, koji ovdje dolaze s jakom digitalnom notom.

Ipak se čini kao da A&O ovdje operiraju na autopilotu. Riddimi su već poznati s nekih od njihovih prijašnjih izdanja i sveukupno gledano, novi album ne donosi ništa novo. Stječe se utisak da su u ovih posljednjih nekoliko godina A&O izgubili na oštrini i svježini i prešli na rutinu, koju unatoč svemu odrađuju na najvišem nivou. Kao i većina A&O albuma, tako je i ovaj posložen u showcase formatu s vokalnim i dub verzijama, a dubovi donose određeno povećanje u uživanciji spram vokalnih traka. No, ništa od toga ne umanjuje onaj osjećaj kad ti je drago što je neki album napokon završio. Alpha & Omega nikad nisu nikoga kopirali - čak su štoviše drugi, ako išta, kopirali njih - ali u svom povratničkom albumu nakon dugogodišnje stanke oni kopiraju sami sebe. Ne zna se što je gore.