Slučajevi izgubljenih i ponovo otkrivenih ploča u reggae nisu nikakva rijetkost. S vremena na vrijeme pojavi se nekakav materijal koji je misteriozno bio nestao i godinama, ako ne desetljećima, kupio prašinu u zaboravljenim arhivima.

Ili je nesretno spao u onaj famozni prostor između zida i ormara, koji često figurira kao svojevrsna vremenska kapsula za sve moguće i nemoguće stvari. Kako god, činjenica jeste da su mnogi reggae umjetnici u svojim najboljim vremenima znali snimati materijale kao ludi, a znatan dio toga nije nikada bio objavljen. Naknadno objavljivanje istih gotovo uvijek se obraduje velike pozornosti, kako relevantnih medija, tako i brojnih kolekcionara i fanova.

Prilikom toga sama kvaliteta materijala se nekako potisne u drugi plan. Puno bitnije bude to da je baš ta ploča onaj dugo traženi "missing link" i prilično često, a često neopravdano, se na to gleda kao na nešto najbolje što je dotični pjevač, bend ili producent ikada objavio. Tako primjerice stari lisac Lee Perry već trideset godina svako malo iz rukava izvlači nekakva " blaga" nastala još u njegovom Black Ark studiju kojeg je sam zapalio koncem sedamdesetih. Kao na početku rečeno, nisu to ustvari nikakve slučajnosti. Vjerojatno se tu često radi o perfidnom marketinškom triku nekog lukavog i dalekovidnog umjetnika, ali svakako da su neki od materijala zaista bili zagubljeni i sretnim stjecajem okolnosti ponovno nađeni.

Takav jedan "zagubljeni" album je i novi od ovog legendarnog dua, koji je kao Alpha & Omega ispisao dobar dio britanske dub i reggae povijesti. Basistica Christine Woodbridge, jedna od nažalost rijetkih instrumentalistica u reggaeu i njen kolega John Sprosen bili su tu od nultog sata autentičnog britanskog duba, te su znatno utjecali na njegov razvoj. Upravo su oni, uz još neke druge, bili odgovorni za nastanak tipičnog britanskog steppers duba. Njihov karakteristični zvuk i stil je kasnije od mnogih kopiran ali nikada nadmašen. Jako masivne i hipnotične bas linije postale su njihov, tako rekući, zaštitni znak. Kao i antigravitatični steppers ritmovi bubnjeva upareni s misterioznim zvukovima, melodijama i spacey efektima. Često su radili kolaboracije, ali nekako najuvjerljivije su zvučali solo, gdje su mogli slobodno rasplamsati svu svoju kreativnost. Takve ih upravo susrećemo u ovih ukupno deset, prethodno neobjavljenih skladbi, koje datiraju iz perioda između 1989. i 1995. godine. Znači otprilike s početaka njihove diskografske karijere, kad su počeli objavljivati za prestižni Greensleevs Records.

Skladbe su aranžirane u klasičnoj Alpha & Omega maniri - minimalistički, repetitivni ritmovi i riddimi i gotovo sakralna, mistična atmosfera koja ih obuhvaća. Kompozicije se postepeno izgrađuju i prelazu u izduženi harmonični klimaks, gdje prvenstveno echo efekti i razni samplovi pridonose dodatnoj prostornoj raširenosti zvuka, unikatnoj kod Alpha & Omega. Njihovi albumi, pa tako i ovaj, funkcioniraju najbolje kad se slušaju u jednom mahu od početka do kraja. Skladbe im se ne razlikuju bogzna što jedna od druge, ali one sve skupa kreiraju jednu neobičnu atmosferu - jedno meditativno putovanje na vibracijama debelih baseva i gotovo tribalnih ritmova u samu srž nedokučivosti dub muzike.