'Za mene je dub onda dobar kad se pri slušanju zapitam dolazili ovaj zvuk iz mog playera ili možda odnekle izvana s ulice' - rekao je prilikom jednog intervjua njemački dub producent Umberto Echo.

Ako bi se ravnali po toj maksimi, onda bi novi album ovog kanadskog producenta i multi-instrumentaliste dobio definitivno visoku ocjenu. Nakon posljednjih nekoliko izdanja, koja nisu imala neke veće veze s dubom u pravom smislu, Dubmatix se u ovom albumu, s kojim obilježava desetu godišnjicu karijere, vraća svojim korijenima, to jest čistom dub stilu. U tu svrhu realizirao je, uključujući uvodni "Intro", trinaest novih skladbi, snimivši, uz poneke iznimke, kao i uvijek gotovo sve aranžmane vlastoručno. Kombinirajući na njemu svojstven način staro i novo, ovom Kanađaninu pošlo je za rukom napraviti album koji zvuči istovremeno i moderno i klasično.

Za ljubitelje nešto tvrđeg i više militantnog steppers zvuka, tu su prije svega skladbe kao "16 Stone Dub (feat. Earl 16)" i "Dub Steppa", a oni koji vole da im se njihov dub servira na old-school način s puno izvrsnih melodija, efekata i u vrhunskom stilu miksanja, obradovat će se nad brojeva poput "Iches Dub", "Black Madonna Dub" ili "The Release". Iako mu za naslov svog jubilarnog izdanja nije palo ništa bolje na pamet od nemaštovitog i obligatornog "In Dub", Dubmatix s čvrstom rukom i nepogrešivim njuhom izgrađuje ovaj album iz početnih digitalnih electro-manirizama tipa "Circus Maximus Dub" i "Galactical Dub" u organični, pravim instrumentima aranžirani svojevrsni new-vintage sound prve klase.

Pri tome se rijetko koji album kvalitativno može ovako jasno raspodijeliti na jedan bolji i jedan, ne nužno lošiji, ali ipak slabiji dio. Dok u prvom dijelu albuma dominiraju uglavnom digitalni, elegični steppers ritmovi, koji se ističu isključivo zahvaljujući Dubmatixu karakterističnom stilu i gdje uspješno izbjegava neke ustaljene i prosječne obrasce, u drugom i završnom dijelu s navedenim odličnim skladbama se pokazuje zašto najbolji dub trenutno dolazi iz Kanade - melodične duhačke fanfare i inovativna ritmika s puno teškog i širokog basa uparena s vještim, lucidnim i skoro perfektnim dub-miksanjem. Oslobođen od vokalnog balasta raznih kolaboracija i party-reggae-dubstep-koješta eskapada prethodnih albuma, u "In Dub" se ovaj Kanađanin vratio onome što najbolje umije: kvalitetnom dubu za dvadeset i prvo stoljeće.