Od kako je stari rastafarijanski izraz I and I, koji znači međusobno jedinstvo svih individua i Boga, prostituiran i pervertiran od strane lažnog gurua Stevena Jobsa u simbol egoizma našeg vremena, a još jedan takav lažnjak, redatelj Georg Lucas sveto ime Jah zloporabio kao ime jedne ridikulne figure u njegovom serijalu Zvjezdanih ratova, poklonici teorija o zavjerama bi bili skloni pomisliti da je posrijedi tajni rat protiv rastafarijanizma - suptilan naum obezvrjeđenja i ismijavanja istine.

Možda, ili je vjerojatno ovo samo dosta napregnuta teza, ali u glavi Vaughna Benjamina, ovakve i slične stvari se sasvim logično stapaju u jednu smislenu cjelinu. Pjevača i frontmena ovog reggae benda s karipskog otoka St. Croix bi po našim zapadnim mjerilima opisali kao svojeglavog ekscentrika. Ali on je na svoj način filozof, dobro informiran i vrhunski načitan. Kako biste inače objasnili činjenicu da ni nakon bezbroj snimljenih albuma, njemu uopće ne ponestaje tema o kojima bi pjevao? Tekstove izbacuje kao na pokretnoj traci. Uvijek s jasnom porukom. Uvijek s jednim čvrstim stavom iza toga. Neumorno on povezuje naizgled nepovezivo, uočava nekakav zajednički obrazac, koncept. Za njega je prošlost, sadašnjost i budućnost jedno kaotično, isprepleteno klupko, koje on u svojim pjesmama otpetljava ne bi li onima koje to zanima predočio pravu istinu o stanju stvari.

Ponekad se čini kao da u tome svemu pretjeruje, a nekad to stvarno i radi. Ali često, ma koliko god se činilo nevjerojatnim, mu se ipak mora dati negdje za pravo. Tako se u nazivu svog novog albuma "Beauty For Ashes" referira na jedan odlomak iz Biblije, točnije na proroka Izaiju u 61:3. Riječ je tu o nagradi za pravedne, o izbavljenju u Zion, o vijencu umjesto pepela. Povezuje Vaughn u tome Stari Zavjet i grčko-egipatsku mitologiju o Fenixu koji se iznova rađa iz vlastitog pepela. Ništa neobično kod njega. Poruka koju on time šalje je jasna: nakon patnje će sasvim sigurno doći izbavljenje. Patnje su za njega sve negativne pojave modernog života; njegova otuđenost i izmještenost, egoizam i pohlepa, licemjerje i samoobmana. Vaughn Benjamin se vidi kao ponosnim 'bushmanom', što je i izjavio u istoimenoj pjesmi na jednom ranijem albumu: kao usamljeni glas u pustinji.

U tome mu svakako pomaže i njegov upečatljivi vokal. Hrapav, prodoran, melodiozan, tajanstven i egzotičan. No, njegovo lik i djelo je samo jedna strana ogledala. Druga je ona od Midnitea kao benda. Još prije dvadesetak godina, od kako su počeli svoj pohod protiv visokoindustrijalizirane tamnice naroda - modernog Babilona, oteli su vodstvo u reggaeu od Jamajke. A to će po svemu sudeći i zadržati s ovih novih trinaest pjesama. Ništa što trenutačno dolazi iz kolijevke reggaea ili od negdje drugo, ne može se mjeriti sa spiritualnom snagom i snagom poruka kakvu odašilje Midnite u svojim pjesmama. Posebno ako su u tako dobrom raspoloženju kao u ovom novom albumu.

Za ovu priliku ponovno su surađivali s I Grade Records, a kada su oni u pitanju, onda se radi o hardcore roots reggaeu. Beskompromisno se pridržavajući čvrstih bas linija, hipnotične offbeat ritmike, te melodične harmonije duhača i gitare. Ništa manje i ništa više od toga. Reggae u svojoj čistoj formi. Tri su kolaboracije ovdje ostvarili: s Lutan Fyah, Ras Batch i svojim suotočaninom Pressure, koji je nedavno također izbacio svoj peti po redu album naziva "The Sound". Upravo u poređenju s rečenim albumom od Pressure, postaje jasna iznimka koju čini Midnite na reggae sceni - dok se ovaj prvi ističe s nezanimljivim tekstovima i površnim aranžmanima, oni u "Beauty For Ashes" celebriraju jedan mistični i duboki reggae s čvrstim korijenima, kompaktnim stilom i izvrsnim vokalom. Nisu Midnite uvijek na ovako visokoj razini, posebno ne u zadnjim godinama. Tim više je ovaj novi album jedna od rijetkih vrijednosti u njihovoj već epskoj diskografiji - nezaobilazan za fanove Midnitea.