Po nekom drevnom, u našim genima zauvijek digitaliziranom nagonu mi ljudi volimo taj tupi, sveobuhvatni i u svojoj hladnoći topli zvuk basa, koji nas nesvjesno podsjeća na vrijeme provedeno u majčinoj utrobi. Taj osjećaj totalne sigurnosti i bezuvjetne čiste ljubavi u našim membralnim matricama povezujemo s tim zvukom, putem kojeg su do nas dopirali vanjski utisci, u iskonskoj i nevinoj radoznalosti upijani kao blagovjesnik onog Velikog nepoznatog što nas po rođenju iščekuje na drugoj strani tanke kože tijela iz kojeg će se na koncu naše izdvojiti. Taj uzvišeni primordijalni osjećaj rijetko tko bolje uobličava kao Alpha & Omega, kultni britanski duo, koji je usavršio jedan prepoznatljiv stilski i zvučni rukopis, i čijim iščitavanjem silazimo dole u skrivenu jazbinu basa i prepuštamo se, kao po nekoj pradavnoj zapovijedi, bespogovorno njegovom opojnom dejstvu.

Iako je na ovom novom izdanju riječ o ostatcima ostataka, dubplateovima koji se iz nekog razloga nisu našli na prethodnom "The Half That's Never Been Told", gdje su Christine Woodbridge i John Sprosen iz svoje ostave s neiskorištenim materijalima izvadili deset zaboravljenih trakova - e ovo su sada naknadno izdani alternativni miksevi i dubplateovi od toga. Jedanaest od ovih ukupno četrnaest pjesama su nikad prije objavljeni miksevi, te još tri također neobjavljene, nove pjesme. Uz nemalo iznenađenosti i s neskrivenim ushićenjem, može se ustvrditi da im dubplateovi često bolje zvuče od finalnih mikseva. Bas je ovdje pušten s lanca u doslovnom smislu. Ritmovi su još tvrđi i glomazniji, više hipnotični. Bez dodatnih studijskih obrađivanja, bez konačnog dotjerivanja i "usavršavanja", onoga što nerijetko na kraju pokvari jednu u početku možda izvrsnu zamisao, ovdje se može dokučiti sama bit i priroda ovog britanskog dua, koji je formativno utjecao na autentični UK dub i steppers kakav poznamo danas.

Melodika, taj naoči jednostavni ali vrlo moćni instrument, njegova tajanstvena razigranost u melodiji, njegov neuhvatljivi mistični duh, prožima gotovo čitavo izdanje ukupnog trajanja od skoro sat vremena. Tempi i ritmovi se mijenjaju - u "Rhythm of the Ancients" usporavaju do gotovo potpunog zastoja, a radnja se odvija u dramatičnim momentima između opasnih udaraca plemenskih bubnjeva, gdje bas upija svaki drugi zvuk poput kozmičke crne rupe. Orijentalizirana flauta vodi kroz ekstazični labirint do konačnog cilja u "Truth Is Freedom". Raznobojni kolaž s jarkim kontrastima egzotičnih zvukova i tribalnih perkusija u "African Ancestor" uspostavlja širokopojasnu spiritualnu konekciju s našim afričkim korijenima iz prvih dana. Princip Yina i Yanga, ta dualnost u cjelini, koga savršeno utjelovljuje ovaj duo, oslikava se u beskompromisnim ritmovima i nježnim harmonijama, u kombinaciji analognog s digitalnim, u progresivnom pristupu i bezvremenom tematikom povratka korijenima. Oni su zaista u nekom smislu Početak i Kraj.