Tako rekući, jedan od posljednjih koncerata u sklopu zadnje Uprising turneje, snimljen u Westfalenhalle u Dortmundu sredinom 1980. godine, prikazuje kralja reggaea na vrhuncu slave i kao već etabliranu svjetsku zvijezdu. Snimka ovog koncerta kompletno je emitiran uživo na njemačkoj državnoj televiziji u sklopu emisije Rockpalast, a ovdje je podijeljen na dva DVD/CD-a i dolazi s mnoštvom popratnih informacija.

Pri tome se mora napomenuti da ovo nije prvo izdanje rečenog koncerta i da je već 2009. objavljen u sličnom dvodijelnom formatu za Immortal label pod naslovom "Bob Marley & The Wailers feat. The I-Threes - Germany 1980". Ali ne i kao službeni DVD, iako snimka ovog koncerta kruži uokolo otprilike otkad je prvi put puštena u eteru. Bilo kako bilo, Njemačka zauzima bitno mjesto u Bobovoj (kasnoj) biografiji, budući da je se upravo tamo u zadnjem pokušaju podvrgnuo nekom alternativnom tretmanu protiv raka, nažalost bezuspješno i umire prije no što je se uspio vratiti na Jamajku u Miamiju 1981. godine.

No, pored svega tužnog i tragičnog povezanog s ovim koncertom, koji je na neki način bio oproštajni, tu se može u prvim redovima sagledati koliki je učinak Bob imao na zapadno slušateljstvo i razlog njegove planetarne popularnosti - plavi i blijedi njemački klinci njišu se hipnotizirano u šarenim reggae skankovima, razigranom off beat ritmikom i osvajajućoj vokalnoj i muzičkoj harmoniji, koju je stvarao sa svojim pratećim bendom Wailersima; filozofija i političke poruke siromašnog Trećeg svijeta uperene direktno u srce visoko industrijaliziranog Prvog, koji ne poznaje glad, obespravljenost i ono čisto, destilirano beznađe. Upravo na njih Bob Marley pušta visoko eksplozivne "Zimbabwe", "War/No More Trouble", "Revolution"...

Njegova zasluga za tematiziranje gorućih problema onih za koje do tada nitko nije mario, je neupitna. Ali to ne bi nikad uspjelo da Bob i njegova ekipa nisu bili i vrhunski muzičari, što dokazuje i ova snimka na kojem, u pogledu aranžmana, sve štima. Postava je prvoklasna - Family Man na basu, Curly za bubnjevima, te Al Anderson i Junior Marvin na gitarama. Ritam sekciju nadopunjuju Nyabinghi perkusije, a tu je i uvijek spremna duhačka sekcija, kao i keyboard dvojac Tyrone Downie i 'Wire' Lindo. Kombinacija ubitačne ritam sekcije i elementima rocka i bluesa začinjenih aranžmana je ovdje dovedena do vrhunca. Anticipacija publike je izvrsna od početka do kraja i frenetično slavi svaku novu skladbu. Atmosfera je naelektrizirana, ali i opuštena istovremeno, a klimaks koncerta je u dinamičnim "Exodus" i "Could You Be Loved". Između toga se spuštaju tenzije u mirnijim "No Woman, No Cry" i "Redemption Song".

Uvod u ovaj skoro dvosatni nastup su četiri samostalne skladbe od Marleyeve (back)vokal skupine I-Threes, koju su činile Judy Mowatt, Marcia Griffiths i Bobova supruga Rita Marley. Njih tri će kasnije u osamdesetim objaviti dva vlastita albuma za od strane Boba formirani label Tuff Gong, a Judy Mowatt i Marcia Griffiths će naposljetku izgraditi i uspješne solo karijere. Slijedi repertoar od najvećih Marleyevih hitova, a koncert završavaju poletna "Get Up, Stand Up", koja situaciju dovodi do usijanja, te vesela završna "Lively Up Yourself".

Iako "Babylon By Bus" slovi ne samo za najbolji Marleyev live album, već jedan od najboljih uopće, "Uprising Live!" mu u tome pogledu dolazi opasno blizu. I premda je tada već patio od bolesti koja će ga nedugo poslije koštati života, Bob je ovdje sa svojom pratećom ekipom isporučio vrhunski performans, koji još jednom cementira njegov kultni status.