Bauk imigrantske krize kruži Europom i bilo je samo pitanje vremena kad će se to sve preliti u reggae diskurz, koji se nikad nije libio progovoriti o aktualnim problemima i nedaćama. Bilo je u proteklim mjesecima već nekoliko takvih pokušaja, a ovaj španjolski pjevač i glazbenik je tako konsekventno odlučio nazvati i svoj debitantski album ("Immigrant"). U "Who is the Immigrant", Josep Jordi Grau Saula AKA Irie Souljah postavlja pitanje tko je zapravo ovdje imigrant, a tko starosjedilac, budući da smo s nekog antropološkog i povijesnog stajališta svi mi imigranti iz Afrike a ova planeta na kojoj živimo je naša zajednička i jedini dom, ma kako god to zvučalo klišeizirano i plitko.
Pri tome je i on sam doseljenik na Jamajci, kamo je se prošle godine preselio ne bi li bio bliže izvoru inspiracije i njegov roots reggae izričaj dobio na što većem autenticitetu. Tamo je zahvaljujući sunarodnjaku, redatelju Nando Garcia-Gueretu, koji u Kingstonu živi već desetak godina, stupio u kontakt s velikanima poput Sly & Robbie, Flabba Holt i Earl 'Chinna' Smith s kojima je apsolvirao bezbrojne muzičke sesije i pri tome istančao vlastiti stil.
Muzika od Irie Souljah se može smjestiti u trenutni reggae revival kojeg predvode mlade jamajkanske snage kao što su Protoje, Chronixx, Jah9 ili Kabaka Pyramid, koji mu gostuje u "Inna Di Mood" - veseloj pjesmi sa zaraznom ritmikom i putenim falset vokalom od Irie Souljah, koji ovdje zvuči poput prije spomenutog Chronixxa. Dok je u izvrsnoj "Jah Jah Children Rise Up" dobio pomoć od Jesse Royal.
Pored toga što mu muzičke podloge zvuče skroz naskroz "jamajkanski" iako on sam potpisuje produkciju ovih ukupno trinaest traka od kojih su posljednje tri dub verzije, Irie Souljah je s preseljenjem na Jamajku upio i tamošnja Rasta načela te se u njegovim tekstovima nalazi pregršt referenci na ovaj "way of life", što se ponajviše oslikava u pjesmama poput "Rastafari", "Guidance" ili "Elevate your Thoughts".
Ali ne samo u ovim navedenim slučajevima Irie Souljah svoj album prvijenac koristi da bi odao počast svemu onome što ga je oblikovalo kao muzičara i kao čovjeka; tako u "Mama Don't Worry" se obraća svojoj majci koja ga je uvijek poticala i podržavala na njegovom glazbenom putu, koji ga je na koncu odveo na Jamajku i doveo do prvog samostalnog albuma.
Iako "Immigrant" kao album oskudijeva u britkosti aranžmana te se orijentira više ka baladnim elementima s puno harmoničnih upliva u melodijama i mekanih ritmova - a najveću iznimku čini plesna dancehall traka "Middle of the Streets" - takav koncept ipak na savršen način reflektira njegovu pitomu boju glasa. Irie Souljah nije neki novi Alborosie iako su im putevi slični, a pjesme poput uvodne "Learn and Grow" s pratećim dubom imaju itekako hit potencijal, što pokazuje da ovaj Španjolac umije napraviti dobru pjesmu na koju se može lako zakačiti. Iako mu malo više energičnosti i dinamike ne bi naškodilo.
