Deseta obljetnica izlaska debi albuma pravo je vrijeme za pogled unatrag i prisjećanje na put od tvrdog tuzlanskog undergrounda do titule jednog od najcjenjenijih repera Balkana. Od Vardara do Triglava, ne postoji štovatelj hip-hop umjetnosti, a da nije čuo za FM Jam i Frenkiea. Od „Hajmo Rušit“ i „Raise-a“ do neslužbene himne bosanskih demonstracija „Gori“, Frenkijeva karijera imala je puno svijetlih trenutaka, a takva karijera svakako zaslužuje i best of album.

U cijeloj poplavi best of izdanja, teško je naći nekolicinu izdanja koja su vrijedna slušanja. Najčešći izdavači best of izdanja ipak su umjetno forsirane estradne zvjezde (Jelena Rozga izdala ga je nakon samo dva albuma!), ostarjeli i istrošeni rokeri koji pokušavaju ubrati zadnju kunu, marku ili euro prije nego zauvijek „objese gitaru o klin“ ili pak raznorazni mainstream diskografi poput Croatia Recordsa koji uspiju u močvari ZAMP-a i hrvatskog pravosuđa iščupati djelomična ili potpuna autorska prava nekome od svojih bivših izvođača (koliko je samo best of, platinum i inih izdanja Azre ugledalo police trgovina od 90-ih na ovamo?). U svoj toj močvari svih tih dosadnih i isforsiranih izdanja, rijetko kad se pronađe izvođač koji best of izdanje istovremeno i zaslužuje i dobro posloži. Jedan od takvih rariteta je i Frenkie.

Reper koji je vrhunac slave doživio u plamenu državnih i kantonalnih institucija nikada nije imao tipičan hit, ali istovremeno je bio pionir repa u susjednoj nam BiH, predvodnik očajne ali buntovne izgubljene generacije i umjetnik koji je tokom karijere rušio umjetničke barijere. Složiti presjek bogate karijere underground glazbenika nije bio lak posao. Ipak, Frenkie, FM Jam, Menart i ostali koji su sudjelovali u selektiranju ovog albuma odradili su vrhunski posao sastavivši detaljan pregled posljednjih desetak godina. Neke su pjesme pri tom zagrnute unovo ruho, dok je veći dio ipak ostao u originalnom izdanju. Za novo ruho duhovitog „Malog od Ede“ i emotivnih „Izgubljenih snova“ pobrinula se međunarodna d'n'b ikona iz Sarajeva, Billain, koji je odradio produkciju i na sve tri nove pjesme s albuma. Iako nove, ove pjesme se vrlo dobro uklapaju u cijeli album pružajući pogled na cijelokupnu Frenkievu karijeru (uvodna Film), izražavajući ljubav prema gradu iz kojeg je gradio svoju karijeru („S.C.A.“) ili represent himni FM Jam-u („Gdje god su moji“). Suradnjom s Billainom Frenkie je već ranije donio svježinu na regionalnu scenu, a sada je nastavlja graditi uz pjesme koje su tek izašle iz studija, a već su se, s punim pravom, našle na best of-u. Uostalom, zašto iz presjeka karijere izostaviti posljednju godinu rada?

Jedina zamjerka ovoj kolekciji ostaje izostavljanje „Mr. Policemana“ i barem jedne stvari s #DNA EP-a. Ipak, „Noćna smjena“, „Izgubljeni snovi“, „Gori“, „Napaćeni Bošnjo“, „Povratak cigana“, „Hajmo Rušit“ savršeno će leći uz priču o jednoj karijeri koja je vrlo uspješna, ali koja ipak nikada nije dogurala do šire publike. No, u kraju kojim vladaju loša glazba i napaćeni Bošnje (pa bili oni iz Rijeke, Travnika, Zenice, Zaječara, Podgorice ili Skoplja...) teško je očekivati da će buntovan, tvrd i iskren reper uopće stići dalje od repanja pred prijateljima i rodbinom. A Frenkie je stigao puno dalje od tuzlanskog podruma...