Iza ovog novog izdanja s dubovima slavnih The Abyssinians stoji tipični jamajkanski konflikt između glazbenika i producenata te polaganja prava na autorstvo i distribuciju snimljenih materijala. Priča ide natrag do samih početaka reggaea kao novog žanra na Jamajci s početka sedamdesetih. Prvi i ujedno najpoznatiji singl ove grupe je bio "Satta Massa Gana" od čega je izveden i naslov ovog izdanja. Novo formirani trio The Abyssinians su ga snimili u studiju Clement 'Coxsone' Dodda s njim kao producentom. Ali pjesma je se po svojem sporom ritmu i teškim bas linijama te religioznom Rasta tematikom - "satta massa gana" na drevnom etiopijskom amharskom jeziku znači "slava i hvala" - toliko razlikovala od svega drugog na tadašnjoj sceni na kojoj su dominirali većinom plesni komadi, da je Coxsone Dodd imao sasvim mala očekivanja da će postići ikakav uspjeh.

Suočeni s takvom situacijom i nepovjerenjem, The Abyssinians odlučuju otkupiti prava na pjesmu od Coxsonea te objaviti je kao singl na vlastitom novootvorenom labelu Clinch. Unatoč svim prognozama, singl postaje veliki uspjeh kao jedan od prvih velikih roots reggae hitova. Shvativši koliko je bio u krivu, spomenuti producent Coxsone Dodd potom izdaje rečeni singl na svojem labelu ne bi li i on ubrao neku lovu. Budući da su The Abyssinians pored ove pjesme u tome periodu snimili i mnoge druge kod rečenog producenta, naredno desetljeće je proteklo s usporednim izlascima materijala od The Abyssinians putem njihovog ali i Coxsoneovog labela. The Abyssinians su pored svega ipak postali jedna od najvećih reggae grupa, koja je s prekidima i izmjenama u postavi djelovala sve do u devedesete.

Nakon definitivnog gašenja grupe, koncem devedesetih izlaze gotovo istovremeno dva dub albuma - jedan s naslovom "Satta Dub" (Tabou Records) i drugi nazvan "Declaration of Dub" (Heartbeat). Prvi je sadržavao materijale koji su izravno dolazili od The Abyssinians i njihovog Clinch labela, a drugi je imao materijale koji su potjecali pretežno od Coxsone Dodda. Tako je cijela priča našla svoj navodni kraj isto kao i što je otpočela - rivalstvom između The Abyssinians i Coxsone Dodda. Ali s ovim novim izdanjem povijest je naknadno ispravljena u korist od The Abyssinians.

Ovih ukupno trinaest dubova, čiji izvorni materijali datiraju mahom iz sedamdesetih, potječu od njihovog Clinch labela, ali s drukčijim miksom od prethodnog "Satta Dub" iz devedesetih. Sama priroda ovih dubova vuče više na mističnost i miks je inspiriran prvotnim stilom od The Abyssinians s naglašenom spiritualnom Rasta-notom; najviše je to očito u Nyabinghi perkusijama Bongo Hermana protkanim "Love Comes and Goes" i "Thunderstorm". Harmonični vokali ovog trija su pomaknuti u drugi plan, a do izražaja dolaze prozračne melodije duhača, razigrane klavirske minijature, te pregršt gravitacijskih ritmova i masivnih bas linija. Gitare pri tome munjevitom brzinom sijeku prazninu između ritmova bubnjeva i komadića vokala; miks je ovdje naglašavanjem onih ključnih elemenata te potiskivanjem nekih drugih, sasvim u klasičnom dub stilu sedamdesetih prikazujući visoku i usavršenu umjetnost istog. Ne može se reći da je ovo izdanje bolje ili lošije od prethodna dva, iako sva ona imaju iste ili slične polazne materijale, pristupi im se razlikuju - ali je svakako neizostavljiv dio svake dobre kolekcije od The Abyssinians.