Nakon niza dobrih i od strane slušateljske klijentele dobro prihvaćenih izdanja, ovaj njemački producent iz Berlina je se stjecajem okolnosti koja će se kasnije u tekstu rasvijetliti - odlučio na realizaciju jednog cover albuma s uspješnicama iz raznih fahova i razdoblja pop kulture. Tako se na ovom novom albumu obrada uz evergreene tipa "Riders on the Storm" od The Doors i "We Don't Need Another Hero" Tine Turner nalaze i verzije velikokalibraskih komada kao što je Iron Maidenova "Run to the Hills", ali i manje poznate pjesme poput "Mein Freund der Baum" njemačke pjevačice iz šezdesetih, Alexandre.

Inicijalni trenutak s kojim se rodila ideja za ovaj album je bila radnja na obradi pjesme "Caravan of Love" od Housemartins; zato što je se to činilo tako dobro, Aldubb i mlada vokalistica Saralène su u narednim mjesecima snimili još devet obrada s proširenom sviračkom postavom, koja će se nazvati Saralène's Lion Hearts Dub Band - naziv koji je očito izveden od naslova jednog Beatles albuma ("Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band"). Uzimajući u obzir da je Aldubb u prošlosti na sebe navukao pažnju i bio slavljen neobičnim eksperimentima kao što je primjerice ovogodišnji album "A Timescale Of Creation - Symphony No. 1 In Dub Minor" (Feingeist Records) - jednu vrstu monumentalne dub simfonije u kojoj je pobratimio dva naizgled nespojiva žanra, klasičnu glazbu i dub, njegovo samopouzdanje mora da je poprimilo goleme dimenzije.

To i vjera u nepogrešivost vlastitih odluka su možda doveli do pretencioznog zaključka da će i jedan ovakav album obrada neminovno dobro ispasti. Djelomično je to i slučaj. Obrade poput "Kashmir" od Led Zeppelina ili prije spomenuta "Riders on the Storm" od The Doors su u najmanju ruku uspjele dub/reggae inačice koje krase filigrani aranžmani koji su ipak po svojoj snazi ostali nepromijenjeni i sačuvali duh originala. Nemalo je za to odgovorna i uloga od Saralène, pjevačice s izvanrednim glasom, ali i s nevjerojatno višestranim vokalnim mogućnostima.

No koliko god ovaj album imao pluseva u svojoj izvedbi, gorki okus stereotipnih obrada kao što je plastično dotjerana "Twisting My Sobriety" od Tanite Tikaram ili sladunjavi mediokritet kao što je obrada od "The Last Unicorn", naslovne pjesme istoimenog crtaća iz 1982. godine, srozavaju čitavo izdanje na prosječnu razinu albuma-obrada kakvi svijetu i nisu više potrebni. Naročito ako veliki dio obrađenih originala od preslušanosti mnogima curi iz svih tjelesnih otvora. Čitav ovaj talent i sposobnost, čitava ova inspiracija mogla je se iskoristiti na puno bolji način. Ali za to bi trebalo napisati vlastite pjesme.