Nakon nekoliko godina pauze Adisa Zvekić , vokalistica - songwriter (ex Dubioza Kolektiv, ex La Cherga) iz susjedne BiH ponovno je počela snimati ali ovaj put konačno u samostalnom projektu pod nazivom Diamusk. Uz svog supruga pokrenula je novi projekt, a njihov prvi album "Wadada" samo što nije ugledao svjetlo dana. Donosimo vam razgovor u kojem Adisa otkriva kako je došlo do novog projekta, svoj pogled na svijet i umjetnost te kako je izašla iz famozne Dbioze kolektiv. 

Reggae hr: Kako ste ti i suprug Aldin Hasanović pokrenuli projekt Diamusk?
Adisa: Sasvim spontano. Moram naglasiti da je sve počelo ipak na Aldinovu inicijativu. Nešto bi odsvirao ili sklopio beat a ja bih dodala neki svoj zvuk, temu ili obrnuto, te bih na kraju snimila vokal. Svidjelo nam se. Nizale su se pjesme jedna za drugom a mix i produkcija su nam isli sve bolje i negdje na pola puta smo odlučili zaokruziti sve u jednu cjelinu, album.

Reggae hr: Uskoro vam izlazi prvi solo album „Wadada“. Što nas očekuje na albumu, kada izlazi i gdje će se naći u prodaji?
Adisa: “Wadada” je u biti eksperiment, naš prvi zajednički muzički okušaj, samim tim jako iskren i od srca. Može se reći da moje vokalne dionice kao i tekstovi ne odstupaju mnogo, osim što su mozda zrelije i slobodnije, od onog iz čeg sam nikla i u čemu sam se razvijala sve ove godine stvarajući. I dalje mozda naivno, pokazujem zube ogromnoj zvijeri koja vlada svijetom i hrani se ljudskim životima, podsmijeva njihovoj imaginarnoj nemoći. Na neki način pokušavam da se suprotstavim tom cijelom matrixu ubjeđujući ljude da iako nas ta zvijer proždire naša snaga će je pobjediti iznutra, jer smo jači, jer je ljubav najjači osjećaj ma koliko mržnje neprijatelji prirode i ljudskog bića nastojali multiplicirati u svijetu. Iako bezbroj puta razočarana i dalje duboko vjerujem u dobrotu u ljudima.

Reggae hr: Kako si se odlučila na izdavanje albuma putem crowdfoundinga i koje su prednosti takvog načina financiranja?
Adisa: Sasvim slučajno. Slučajnosti su zaista čudo :). Znajući da će nam biti potrebna sredstva za mastering i šta sve ne, razmišljali smo kako doći do nekakvog supporta, te smo kroz razgovor s ljudima od jedne poznanice saznali za Kickstarter. Postavili smo projekat prilično skeptični i bez znanja kako to uopšte funkcionira. Međutim kao što rekoh opet slučajno, nas je pronašao Kristian, sadašnji izdavač, finansirao je cijeli projekat te odlučio i publicirati album jer mu se jako dopao. Prednost je u biti “Give it a chance , you never know what might happen, and it does!”

Reggae hr: U javnost si najviše plasirana kao pjevačica Dubioze kolektiv. Zašto si zapravo izašla iz Dubioze?
Adisa: Dubioza Kolektiv je bila moja velika ljubav, moja porodica. Mjesto na kom sam se na dugotrajnim putovanjima osjećala kao kod kuće. Međutim, nekakvim čudnim slijedom događaja postala sam antitijelo, neko ko se prečesto suprotstavlja netrpeljivostima, ko se energično bori za jednakost, ko ne dozvoljava nejasnoće, što u poslu što u međuodnosima. Istovremeno, jasno je da su ciljevi bili zapravo duboko različiti, kao i perspektive, pogledi na sve. Morala sam izaći inače bih izdala sebe. Morala sam napustiti mjesto koje sam beskrajno voljela jer je to mjesto zahvatila tama, više nije bilo dom, jednoća.

Reggae hr: Obzirom da si bila na počecima Dubioze, kako ti gledaš na njihov razvoj?
Adisa: U svakom slučaju poštujem njihov uspjeh. Za takvo nešto je potrebna ogromna odlučnost, energija, upornost. Dakle, respect. Što se tiče zvuka, iako su koncerte usavršili i jako su zabavni, ne slušam tu vrstu muzike, niti vjerujem da ta nijansa energije može mijenjati svijet na bolje.

Reggae hr: Danas živiš u Norveškoj. Kakavi su tamo uvjeti za glazbeno stvaralaštvo u žanru koji nije dominantan na komercijalnoj sceni?
Adisa: Živim u Bergenu, Norveškoj. Nevažno gdje na svijetu da se nalazimo i kojim žanrom muzike da se bavimo, naročito ako je nekomercijalan, moramo sami stvarati uvjete. Norveška je sada jako okrenuta prema svijetu, gdje se jako osjeti inicijativa da svoje “umjetnike” plasiraju na svjetsku scenu. Međutim to su većinom sve komercijalni elektro - pop proizvodi Major Label-ova. Norveški mediji su nezainteresirani za pojedinačne projekte koji idu suprotno od struje. "Wadada" je nešto što je potpuno nepoznato Norvežanima, čudno i neobično tako da sumnjam da ćemo doprijeti do većeg broja ljudi u Norveškoj. U suštini nemam ambiciju da to guramo do besvijesti. “Wadada” će već pronaći svoju publiku nevažno u kojem broju i gdje.

Reggae hr: Iz tvoje perspektive – koja bi poruka trebala biti osnova u reggae glazbi?
Adisa: Mislim da muzika kao univerzalno energetsko tijelo treba da odražava pozitivnu energiju, manifestira duhovno u zvuk, ohrabruje obeshrabrene i podstiče hrabre, ujedinjuje razjedinjene.

Reggae hr: Na koji segment stvaralaštva stavljaš naglasak – aranžmane, produkciju, nastupe ili nešto četvrto?
Adisa: Stavljam naglasak na stvaralaštvo samo po sebi, na poriv, izvor kreativnosti. Naglašavam veliki značaj napora pojedinca da iznjedri iz sebe neizrecivo pretoči to sve u zvuk i riječi, sliku, u nastojanju prevazilaženja ograničenja, subjektivnih predodžbi o sebi i drugima, o svemu što nas okružuje. Mi zaista možemo mnogo više nego što smo toga svjesni. Taj put samootkrivanja iziskuje velike napore, nesebičnost, davanje sebe iz sve snage. Ali sfere u koje umjetnik uranja u tom procesu su razlog zbog kog umjetnost generalno postoji. Umjetnost je nekim nesretnim “slučajem” postala proizvod za “masovno” konzumiranje, gdje umjetnik umjesto da istražuje sebe slama se istražujući kako da pronađe put do drugih, samim tim strada sama umjetnost. Umjetnost je autistična, neuhvatljiva, dragocjena, prikrivena, nezainteresirana za tuđe mišljenje a istovremeno, samo takva opčinjava druge na pozitivan način.

Reggae hr: Puno si nastupala, ali nisam te često primjetila u našim krajevima. Hoćemo li imati priliku uskoro te pogledati uživo negdje na Balkanu?
Adisa: Ja sam sada majka i tesko da ću pronaci vremena za koncerte, ipak imam nešto sto mi je najpreče u životu. "Wadadu" smo oslobodili u “svemir” pa neka pronađe one za kojima traga i neka je pronađu oni koji tragaju za njom. Nemam očekivanja, samo želju, da se svijet probudi, planeta ozdravi od nas a i mi sami od sebe.